Izvor vlage presudan za brojnost crnih udovica, očekuje li nas masovna pojava ovog pauka?

Dok kod nekih ljudi izazivaju arahnofobiju ili strah od paukova, kod drugih izazivaju veliko zanimanje, što zbog svoje atraktivnosti, izrade mreža i otrovnosti. No, za čovjeka je većina bezopasna jer njihove helicere ne mogu probiti ljudsku kožu, kaže dr.sc. Nediljko Landeka iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije.

Čak i crna udovica (Latrodectus) koja živi u priobalnim dijelovima zemlje, Istri, Kvarneru i Dalmaciji, iako spada među najpoznatije i najotrovnije paukove na svijetu, nije napadački raspoložena. Možete je slobodno držati u ruci, hrabrio je, ali i pojasnio da do uboda dolazi kada je nagnječimo i isprovociramo njene helicere koje može zabosti pod kožu i u nekim slučajevima, ubrizgati otrov. To zna biti bolno i u 30% slučajeva radi se o suhom ugrizu, bez otrova, jer je i njima to dragocjena tekućina pa ga neće uzaludno odbacivati.

Otrov crne udovice jako opasan

Neurotropan koji djeluje na neuromuskularne veze, izaziva jaku hiperagitiranost i motorni nemir, objasnio je, što znači da se ubodena osoba osjeća jako nemirno, nadraženo, dobiva temperaturu, znojenje i često se u takvim slučajevima osobe izlažu fizičkim naporima kako bi manje osjetile bol. Ispričao je slučaj iz Galižane u Istri kada je čovjek, nakon što ga je ubola crna udovica, biciklom vozio do Pule pri čemu nije osjetio nikakvu bol, tek kada je legao u krevet.

Neoprez je glavni razlog njezina uboda. Posebno treba više paziti kod branja biljaka, u vrtovima, gdje savjetuje nošenje rukavica. Isto tako, treba pregledati obuću koja se nalazi ispred kuće jer prisjetio se Landeka slučaja kada se jednoj gospođi crna udovica uselila u papuču te je došlo do ugriza.

U posljednjih 20 godina u Istri je zabilježeno tri uboda bez smrtnog slučaja. Ukoliko smatrate da vas je ubola, Landeka savjetuje što prije potražiti liječničku pomoć gdje će se procijeniti je li potrebno dati serum. Ranu ne treba obrađivati ničim, a do prvih bolova dolazi već nakon 10-15 minuta.

Liječenje njezina uboda provodi se serumom te simptomatski, velikim dozama kalcija, ali u tom slučaju bolovi traju nekoliko dana. Nakon liječenja otrov ne ostavlja nikakve posljedice.

Serum crne udovice ne može se "musti" uzimati kao kod poskoka već posebnim tretmanom, sušenjem, gdje im se vadi otrovna žlijezda. S obzirom da je Imunološki zavod u Hrvatskoj propao i seruma više nema, Landeka otkriva kako oni serum uzimaju od američkih srodnika ovih paukova.

Pojasnio je i da ženka može narasti do 18 mm te je zaobljenog trbuha različitim brojem crvenih pjega, dok je mužjak puno manji, 3 - 5 mm, izduženog trbuha i njegov ubod ne može probiti ljudsku kožu, pa nije opasan za čovjeka.

Tipična staništa su im uz zemlju crvenicu i neki mali izvor vode

Ovi mladi pauci koji izlaze na proljeće iz kokuna, hrane se uglavnom mravima i sitnim mušicama. Kako rastu grade sve veće mreže i tada mogu uloviti i veći plijen; kornjaše, stonoge, skakavce, žohare, škorpione pa i male zmije.

U jednom istraživanju je s kolegama pokušao otkriti zbog čega dolazi do velike brojnosti crne udovice na nekom staništu, a zbog čega nekih godina njihova brojnost opada te su zaključili da je izvor vlage presudan za njihovu brojnost.

Da bi to utvrdili, mjerili su abiotičke parametre: temperaturu rosišta, te apsolutnu i relativnu vlažnost zraka te zaključili kako u kolovozu, za vrijeme sušnih razdoblja populacija značajno pada pa samim time i manje kokona ima za zimu, bez obzira na hranu. Prema trenutnim parametrima, zaključuje kako je ovo slaba godina za crne udovice, ali već sljedeća bi mogla biti drugačija.

Tipična staništa su im uz zemlju crvenicu i neki mali izvor vode, pa bilo to i jutarnja rosa. Na otvorenoj livadi, primjerice na Rt Kamenjaku u Premanturi napravila je otvorenu kupolu od trave. Prisutna je i ispod kamenih klupa kod odmorišta Bale na istarskom ipsilonu. U zadnje vrijeme stanište joj se s juga Istre širi pa je prešla Lim i kreće prema Novigradu. Veliko stanište crne udovice je Mjesečeva planina na otoku Krku, zaravan na brdu iznad Baške. Landeka vjeruje da tu dolazi do temperaturne inverzije, stalne prisutnosti rosišta, kondenzata koje koriste kao stalan izvor vode. Međutim, crnu udovicu može se naći i u urbanim sredinama, ispod vanjskih jedinica klima uređaja, raznim skladištima i gradilištima.

Potencijalno opasni mogu biti i Pauci vučjaci ili tarantula koja u biti nije prava tarantula. Živi u rupama u zemlji gradeći male nastambe. Na ubodnom mjestu koji je lokalni, mogu se javiti kožne reakcije ali bez većih posljedica. Zanimljivo je kako kokon i mlade paučiće, ženka nosi na leđima prvih nekoliko mjeseci, dok ne ojačaju.

Landeka naglašava kako razloga za paniku nema. To što se nekih godina otrovni pauci poput crne udovice pojavljuju u većem broju, ne predstavlja izravnu opasnost za ljude jer do ugriza, kako se čulo, dolazi iznimno rijetko. "Puno je vjerojatnije da ćete stradati u prometu nego od ugriza crne udovice", zaključuje.

Pauci su dio hranidbenog lanca i izvor hrane drugim životinjama. To su učinkoviti predatori koji kontroliraju broj insekata, a važni su i u poljoprivredi budući da pomažu u smanjenju broja štetnika.

Misterij paukove mreže spada u čuda životinjskog svijeta

Pauci (Araneae) za razliku od kukaca koji imaju 6 nogu, spadaju u paučnjake, člankonošce s tijelom sastavljenim od dva dijela; prednji (prosoma) i stražnji (opistosoma) te 8 nogu. Imaju jedan par kliješta (helicera) i jedan par pedipalpi sa kojima se pare. Iz prednjih žlijezdi izbacuju niti koje su nama jako zanimljive.

Nezaobilazan je pratitelj borovih šuma, mora i ljeta, a evo kako izgleda preobrazba cvrčka

Fascinantno je, objašnjava Landeka, kako pletu mrežu, a posebnost je što se te niti paučine smatraju najčvršćom i najelastičnijom tvari na svijetu. Ono što znanstvenike buni je i kemijski sastav samih svilenih niti. Zanimljivo je kako je nit koju proizvede, snažnija od čelične niti iste debljine.

Pauk skakač ne lovi plijen razapinjanjem mreža već skače na njega. Zahvaljujući jedinstvenoj građi svojih očiju može s velikom preciznošću odrediti udaljenost nekog predmeta. Neki iz redova Salticidae su vegetarijanci i hrane se nektarom cvjetova i drugim biljnim materijalima.

Rakoliki pauci također ne grade mreže za lov već se zadržavaju na laticama obojenog cvijeća. Cvjetni (Misumenia vatia) je najčešči rakoliki pauk koji mijenja boju tijela mimikrijom, ovisno o boji cvijeta sa kojeg vreba plijen. Pauk križar razapinje mrežu koja može biti u promjeru jednog metra, a ime je dobio po specifičnoj mrlji na abdomenu.

Argiopa sp. gradi specifične mreže, a zovu ga još i Osoliki jer ima tipične boje tijela kao kod ose ili stršljena zbog čega ga se ljudi plaše, ali nije uopće opasan. Kleptoparazitizam srećemo kod Srebrnog češljastog pauka koji iako može plesti, rado se nastanjuje u mrežama svojih domaćina paukova tkalaca. Doduše, rijetko krade plijen domaćina, većinom jede ono što ostane u mreži.

Pauci su oportunisti

Paukova ima preko 46 tisuća vrsta, od malih, veličine svega 0,04 mm pa sve do 10 cm. Životni vijek im je od godinu dana do 30 godina. U Hrvatskoj je zabilježena 821 vrsta. Trideset ih se smatra endemičnim, uz još 31 endema Balkanskog poluotoka.

Prehrambene navike razlikuju im se ovisno o vrsti, veličini i okolišu u kojem žive, ali navodi Landeka, totalni su oportunisti - neće propustiti ništa što im dođe u mrežu.

Pretežno su mesojedi i hrane se malim kukcima, drugim paucima i manjim beskralješnjacima. Njihova kliješta i otrovne žlijezde omogućuju im da uhvate, paraliziraju i probave svoj plijen. U njihovim se mrežama mogu naći ostaci kutikula raznih kukaca.

Pogledajte video u kojem je jedan takav tanušni pauk, brzinski i vješto, savladao većeg skakavca.