Razgovarali smo s najpoznatijom hrvatskom poljoprivrednicom, konzultanticom i influensericom Ivanom Pavić, koja je nakon obiteljske tragedije 2019. godine odlučila zagrebački asfalt zamijeniti životom u selu s 18 stanovnika. Svi su mislili da je poludjela, nailazila je na brojne prepreke, nailazi i danas, no ona ih pokušava uspješno savladati.
Sigurna sam da ste čuli za Ivanu Pavić, poljoprivrednicu iza koje stoji nesvakidašnja priča. Zagrepčanka s uspješnom karijerom u konzultantskom sektoru, suočila se s osobnom tragedijom kada je 2019. izgubila supruga. "Razmišljala sam što sa životom. Vodila sam u to vrijeme tim za EU fondove i pripremila projekt vrijedan 107 milijuna eura za Odašiljače i veze. Ali onda sam sve to odbacila", rekla je za Agroklub.
Prijateljica ju je, kako bi joj odmaknula misli, odvela na jahanje. Tada se zaljubila u šume, Mrežnicu, Koranu... Taj preokret rezultirao je odlukom da uštedu, koju su planirali za stan, uloži u poljoprivredu odnosno da kupi zemlju u Gornje Primišlju kod Slunja u Karlovačkoj županiji. Osim što zagovara povratak na selo, kupila je 25 hektara zapuštenog zemljišta i malčere te druge priključne strojeve, a kasnije još toliko uzela u zakup od države. Danas gospodari s 50 hektara od čega je 15-ak hektara već iskrčila - sama. Trenutno čeka odluku za natječaj za mlade poljoprivrednike kojim planira nabaviti novi traktor od 150 KS, kako više ne bi ovisila o drugim ljudima.
Nakon što se odlučila tu preseliti, svi su ju, kaže, smatrali ludom, brinuli se za nju. Zamisliti ju s traktorom i motornom pilom bilo je nemoguće, prisjeća se, mislili su da će umrijeti. Nije bila ni daleko od toga, radovima je zadobila mnoge ozljede, imala je prijelom desne ruke pri prevrtanju traktora: "da nije bilo prikolice koja će ga zaustaviti, ne znam što bi bilo sa mnom".
"Cura sam koja veze nije imala s poljoprivredom, štoviše, mrzila sam stati na travu", priznaje kroz smijeh. Pomogle su joj ohrabrujuće izjave, od kojih ju je vodila ona - ukoliko imaš cilj do kojeg želiš doći, moraš se maknuti od svih smetnji. Sjeća se kako joj je jedna šefica davno rekla kako je sada sama, nema dva dohotka i da mora puno raditi. To ju je dovelo do toga da danas ima četiri konja, dvije arapske kobile i dvije hrvatske posavke, hortenzije na 750 kvadrata i nasad duda od 0,44 ha.
Planira saditi i masline, orah, trešnje, ali se suočava s apsurdima propisa. "Zakon mi ne dopušta sadnju ukoliko tlo nije duboko orano. Dakle, nema sadnje u sadne jame. Kako je to moguće na kršu?"
Tu se, smatra, radi ili o grubi pogrešci ili političkoj odluci da se oteža tok novaca prema kršu. "Hrvatski krš je tretiran kao neželjeno dijete", istaknula je razočarana, čekajući kad će svojih oko 150 sadnica iz tegli presaditi u tlo.
Smatra kako oni na kršu mogu samo sjesti i plakati nad svojim plitkim zemljanim horizontom. "Ove voćke koje do sada na kršu super uspijevaju bez dubokog oranja vjerojatno su jedna od tajni svemira", nadodala je. Trenutno je u iščekivanju odgovora od ministarstva poljoprivrede na pitanje: Zašto nisu priznate sadne jame? Smatra da bi ministarstvo i poljoprivrednici trebali ići ruku pod ruku, a ne u kontra smjeru.
Ivana se brzo nakon preseljenja profilirala kao ključna figura u povezivanju poljoprivrednika s EU fondovima. Osnovala je "Centar za EU fondove i edukacije Rastoke" u Slunju, gdje danas živi i radi. "Godišnje povučem oko milijun eura, a već u srpnju sam bila na 750.000 eura", kaže nam simpatična i optimistična Ivana koju usrećuje svaki povučen euro jer zna da se tako poljoprivreda, a i selo općenito, razvijaju. Ivana često ističe da se nije rodila bogata ni s poljoprivrednim nasljeđem. "Bez EU fondova ne bih postigla ni za 6 života ono što imam".
Njezine usluge obuhvaćaju sve faze projekata: od razvoja ideje, preko pripreme dokumentacije do praćenja realizacije. Istaknula je kako voli vidjeti rezultate. "Tri štale su gotove, moderni traktori kupljeni... to su nekad bili samo snovi mojih klijenata."
Na svojoj web stranici poljoprivrednica.hr pomaže poljoprivrednicima da im ne promakne niti jedan natječaj jer smatra kako kako bi bez EU sredstava razvoj ruralnih krajeva bio nemoguć. Ove je godine proglašena lokalnim akterom od strane Instituta za razvoj i međunarodne odnose RH, te je uvrštena u top 50 mladih konzultanata na razini EU.
Osim što pomaže drugima, Ivana se stalno obrazuje. Trenutno je na postdiplomskom studiju "Priprema i provedba EU projekata", a planira i novi magisterij iz održive ekološke poljoprivrede. "Mislila sam da ću dolaskom na selo to sve lako odraditi. Probala sam s drugim životinjama i vrtom - nije išlo. Poljoprivreda je zaista znanost", kaže nam.
Od svojih postignuća ističe i to da je bila izabrana u TOP 3 mlade nade poljoprivrede RH, a i imala je čast biti jedna od predstavnika mladih poljoprivrednika RH na kongresu mladih poljoprivrednika u Bruxellesu 2024. godine.
Pokrenula je i besplatna obrazovanja za poljoprivrednike putem HZZ vaučera koji su 100 posto besplatni, a koji donose dodatne bodove na natječajima. Oni se upisuju u radnu knjižicu, a inače bi koštali i do 2.500 eura. Plan je da krenu 15. srpnja, a popis budućih certificiranih škola možete vidjeti OVDJE.
Planira pokrenuti i školu za konzultante jer sama više ne može zadovoljiti potražnju. "Možete naučiti, pisati projekte, i povući sredstva. Idemo povući sve", poručila je.
Pokrenula je i podcast u kojem razgovara s malim poljoprivrednicima, strukom i predstavnicima vlasti, nastojeći osvijestiti stvarne probleme te da vladajući konačno shvate male poljoprivrednike, priča nam.
Uskoro se baca u novi pothvat - gradnju kuće. Također, želja joj je širenje za sudskog vještaka jer smatra da postoji potreba za time.
"Rado bih imala vrt i još životinja, ali to mi uz trenutno primaran posao - pisanje EU fondova, vremenski nije moguće", nadodaje.
Kaže kako se često pita što joj je sve to trebalo, ali kad emocije splasnu - shvati da je upravo tamo gdje i treba biti, gdje osjeća mir. "Svijet EU fondova je težak, psihički težak. Agencija je sve stroža i stroža, kad se maknem uz svoje konje i na svoju livadu, to je meni moj svijet."
Upitali smo je gdje se vidi za deset godina, na što je rekla kako se vidi na iskrčenom imanju, s kućom, posađenim sadnicama bez dubokog oranja (uz smijeh), uz preradu maslina i voća, hortenzija koje prodaje cvjećarnama. Vidi se i dalje kao desna ruka poljoprivrednicima pišući projekte i educirajući ih. Mi joj u tome želimo svu sreću.
Ivana Pavić nije samo konzultantica za fondove, već simbol povratka mladih na selo. U Zagreb još uvijek povremeno ode, ali više se, poručuje, nikada ne bi mogla vratiti ondje živjeti.
Tagovi
Autorica