Hvalevrijedan zakon

Napokon, nakon više od dvadesetak godina pravne rupe u zakonima RH, a koja se odnosi na radne odnose koji se obavljaju kao sezonski poslovi u poljoprivredi, došao je kraj. Riješeno je i ovo pitanje, tako da se danas mogu zapošljavati nezaposleni i umirovljenici na privremenim i povremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi.

Tvrtke koje se bave maslinarstvom, ali i vlasnici OPG-ova maslinari, moći će zapošljavati na sezonskim poslovima sadnje, kosidbe, rezidbe, branja maslina i drugim poslovima u masliniku i skladištu, punionici ulja, ali i u uljari za vrijeme prerade maslina, druge fizičke osobe koje nisu zaposlene, maloljetne, ali ne i one koji nisu sposobni za rad ili su na nekoj od socijalnih skrbi.

Zakon regulira i najduži rok trajanja rada od maksimalnih devedeset dana u jednoj kalendarskoj godini, taman toliko da se radnika nauči nešto raditi i da maslinari steknu povjerenje u novog zaposlenog i baš tada mora ići jer je istekao rok. Možda ovaj Zakon i nisu pisali poljoprivrednici, maslinari, nego ekonomisti i pravnici i sigurno je da nisu znali da radovi i potreba za zapošljavanjem sezonaca u poljoprivredi traju znatno duže od tri mjeseca. Važno je istaknuti i to da se u hrvatskome maslinarstvu, prema nepotpunim podacima sezonski za vrijeme berbe zapošljavalo i preko 100.000 ljudi. I zašto ne angažirati i maloljetne osobe i djecu iz škola koja bi na taj način dodatni džeparac, a u isto vrijeme petnaestogodišnjaci mogu ubrati više plodova, kvalitetnije i s manje napora od šezdesetogodišnjeg umirovljenika.

Iako je zakon za svaku pohvalu, mora se priznati da je donesena odluka o najnižim iznosima plaće za 2012. godinu u iznosu od 70,40 kn na dan, zaista mizerna i nedostojna socijalnog i moralnog poslanja. Za radnika koji tijekom jednog dana bere plodove masline i do 10 sati (od 7 do 17 sati), bez hrane i pića, ali s ovim zakonom i bez prava na odmor, iznos od 70,40 kuna je zaista ponižavajući i za nas maslinare kao poslodavce, te se duboko nadam da takvih među nama neće biti i da ćemo znati vrednovati tuđi rad, kao i svoj.

Također, kad smo nakon dvadesetak godina dobili jedan kako-tako upotrebljiv zakon, zašto se nije išlo do kraja i ponudilo osposobljavanje svih zainteresiranih i maloljetnika i nezaposlenih, ali i umirovljenika, koji će sutra raditi određene poslove u poljoprivredi, da steknu određeno znanje i iskustvo u tim poslovima. Hvale vrijedan je pokušaj zakonodavca da donese i riješi dugogodišnje probleme zapošljavanja ljudi u poljoprivredi na crno i da ga uskladi s EU normama, još ostaje dobre volje da se na temelju donijetih propisa i primjedaba s terena iste otklone.