Globalne cijene sirovina i hrane rastu najbržim tempom od 1995. godine

Na globalnom je tržištu došlo je do inflacije i postoje opravdani strahovi da to može postati izvor političke nestabilnosti širom svijeta, posebno u zemljama koje ovise o uvozu. Porasle su cijene energije što za sobom povlači rast cijena drugih roba.

Cijene sirove nafte, metala, žitarica i drugih roba kojima se trguje na međunarodnom planu rastu najbržim tempom od 1995. godine, podatak je kojega je objavio japanski ekonomski list Nikkei Asia. 

Utjecaj geopolitičkih faktora

Kako se ekonomije oporavljaju od pandemije koronavirusa, raste potražnja za pojedinim robama dok istovremeno geopolitički faktori otežavaju čitavu situaciju bez obzira na dovoljne zalihe. 

Navode kako je kompozitna mjera cijena roba, Refinitiv CoreCommodity CRB indeks porastao je za 46 posto te predstavlja najveći jednogodišnji rast od 1995. godine, kada su uporedivi podaci postali dostupni.

Posebno su u porastu cijene sirove nafte i drugih goriva. Potražnja za tom sirovinom je porasla, dok su ulaganja u ponudu ograničena zahtjevom ka dekarbonizaciji ekonomija. Tenzije između Rusije i Ukrajine dodatno su potaknule rast cijene prirodnog plina.

Niz lančanih rekacija

Nedostatak radne snage i poremećaji u lancima opskrbe su rezultirali dodatnim pritiscima na ravnotežu između ponude i potražnje. Čitav je niz lančanih reakcija koje su dovele do poremećaja na tržištu. Topionice aliminija koriste ogromne količine električne energije i zbog toga su bile primorane smanjiti proizvodnju kako troškovi proizvodnje rastu, stvarajući nestašicu metala. Rast cijena prirodnog plina dovele su do povećanja cijene amonijaka, koji je sirovina za mineralna gnojiva, što je na kraju dovelo do rasta cijene žitarica.

Cijene žitarica i uljarica ostat će visoke uz rekordne razine potražnje - prognozira Corteva

Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će globalni ekonomski rast biti smanjen za 0,5 postotnih poena ako cijene energije ostanu na sadašnjoj razini.

Najviše su pogođene zemlje siromašne resursima, bez vlastite proizvodnje.

Prema Međunarodnoj agenciji za energiju od 143 svjetske nacije i samoupravne regije, 47 se oslanjalo na uvoz za više od polovine svojih energetskih potreba u 2019. godini.