Film o ljubavi prema jednoj od omiljenih namirnica na svijetu - siru

Nemojte napraviti moju pogrešku. Ako se odlučite pogledati dokumentarni film "Shelf Life“ kojega potpisuje Ian Cheney, preporučam da si pripremite gozbu. Pravu gozbu. Naime, ja nisam došao ni do prve trećine filma, a uzeo sam desetomintnu pauzu, koju sam proveo stajući ispred otvorenog hladnjaka da bi nakon toga s tugom u očima shvatio kako imam samo četiri vrste sira.

Pa sam si "začinio“ noć s malo plemenitog plavca s Pirineja, nakon kojega sam imao zanimljive snove o tome kako sam pastir koji čuva ovce u spiljama Combalou. Šalu na stranu, kada pročitate legende o tome kako su nastali primjerice Roquefort, Gorgonzola ili Feta, odmah će vam biti jasno da ste kročili u svijet gdje je opsesija, pa ajmo biti blagi i reći, umanjenica.

Svijet pun filozofa i arhivara

Dobrodošli u svijet sireva. Prepun filozofa, arhivara, mikrobiologa, psihologa, arheologa i pripovjedača koji će vam natjerati slinu na usta i povući vas za rukav da ih pratite u tamne hodnike gdje zriju specijaliteti, zbog kojega vam kolesterol divlja, a tlak podsjeća da ste s krive strane tridesetih.

"Sir je paralela našoj vlastitoj smrtnosti, raspadanju i smrti“, kaže Jim Stillwagon, jedan od likova u filmu, dok stoji u svome plavom šlafroku s čašom vina i ispred njega stol prepun delicija.

"Natjera te da razmisliš: koja je savršena dob? Kad si znao da si dosegnuo svoju punu zrelost? Da ti je život bio dobar? Da su te ljudi poznavali onakvim kakav jesi?“ , nadovezuje se Alisha Norris Jones dok priprema gozbu svojim gostima.

Znate li, primjerice, da se najskuplji sir na svijetu, raritetni srpski Pule, koji u rezervatu prirode Zasavica proizvodi Slobodan Simić, radi od izrazito dragocjenog mlijeka balkanskih magarica? Cijena mu doseže oko 1.200 eura za kilogram.

Ili da titulu najsmrdljivijeg pak uporno brani francuski klasik Époisses de Bourgogne, koji je toliko intenzivnog mirisa da ga se navodno ne smije nositi u javnom prijevozu, a obožavao ga je, kažu, i sam Napoleon.

Najkontroverzniji je, kažu, sardinijski Casu Marzu, ovčji pecorino koji prelazi granice kulinarstva jer njegovu kremastu teksturu stvaraju žive ličinke - muhe koje u njemu polažu jaja.

A među najrjeđima na planetu ističe se švedski Moose Cheese, od mlijeka losica koje se mogu musti samo nekoliko mjeseci godišnje, pa se svaki njegov kolut smatra pravim kolekcionarskim trofejem.

Francuzi sir kupaju u brendiju, Talijani vole pokvareni, a Nijemci sir s grinjama

U središtu filma je niz živopisnih likova koji se bave sirevima. Priča nas vodi od podzemnih sirana New Englanda, gdje se njeguju poput arhivskih artefakata, preko kalifornijskih laboratorija u kojima se proučava mikrobiota koja sudjeluje u fermentaciji, pa sve do ranije spomenutog Jima Stillwagona, koji živi u Pirinejima i koji promišlja o smrtnosti, povijesti te odnosu čovjeka i hrane

Zatim nas put odvodi u Japan, gdje upoznajemo djecu koja u sklopu školskog programa uče praviti sir. U Gruziji se prikazuju drevni postupci izrade i pohranjivanja, a u Egiptu arheolozi istražuju jednu od najstarijih poznatih sirarskih tradicija. Jer su i faraoni na onaj svijet išli sa svojim primjerkom ispod sarkofaga. U Švicarskoj ulazimo u ogromne podrume u kojima dozrijevaju poput rukopisnih knjiga u knjižnici.

A tu je i sekvenca s World Cheese Awards, u kojima bi trebali suosjećati sa sucima, koji su tijekom nekoliko dana prisiljeni isprobati stotine primjeraka diljem svijeta.

Plastika, govedina, brza moda i sir

Prema zajedničkoj studiji Environmental Working Group i tvrtke Clean Metrics, sir na bazi mliječnih proizvoda treći je najveći uzročnik emisija stakleničkih plinova, odmah iza govedine i janjetine. Ali to su rekli i za plastiku, brzu modu te ribarske mreže.

Priča o zajedništvu poljoprivrednika koje birokrati ne uspijevaju postići

Ali kada čovjek vidi radost, opsjednutost i veselje na licima ovih pjesnika sira, neodoljivo su me podsjetili na one znanstvenike iz NASA-e, koji s velikim očima i nikad zatvorenim ustima pričaju o svemiru, nebeskim prostranstvima i crnim rupama ili o mogućnosti da naselimo Mars, dok istovremeno ispaljujemo rakete koje troše stotine tona ugljičnog-monoksida i štete planeti na kojoj još uvijek živimo.

I pomisli si tada nepristrani promatrač kako možda i nije loše dočekati tih četiri stupnja Celzijusa više uz neki dobar brioche s Jamón Ibérico de Bellota, Brie Cantorelom, medom Centauri Cave, avokadom, pinjolima od Pinus pinea i sous-vide jajetom od patke uz butelju dobrog Domaine d'Auvenay chardonnaya.