Europsko licemjerje: Zabranjeno kod kuće, prodano u inozemstvo, uvezeno natrag

Kada je moja generacija učila povijest rekli su nam kako su vrli Europljani otkrili Ameriku. Godinu pamtim kao tablicu množenja. 1492. Početak Novog vijeka. Otkrili naši preci cijeli kontinent koji je bio - izgubljen. Prije našeg dolaska, na tom području, autohtonog stanovništva bilo je više od 60 milijuna ljudi. A sada preokret u priči. Nakon što smo ih naučili kako se pravilno živi i koga se treba štovati, više od 50 milijuna domorodaca nestalo je do 1600. godine. U sto i osam godina.

A onda se to područje naselilo življem iz Afrike. Jer nedostajalo je radne snage. A na zapadu gotovo 1,1 milijardi hektara obradivih površina.

Potkopavanje poljoprivrede

Proteklih mjeseci mogli ste se načitati tekstova vezanih uz sporazum Europske unije i Mercosura. Bilo je prosvjeda, blokada cesta traktorima, poljoprivrednici su palili gume, postavljali improvizirane barikade i organizirali masovne demonstracije u Parizu, Bruxellesu, Grčkoj, Španjolskoj i Irskoj.

Sindikati i udruge upozoravali su da će dogovor “potkopati europsku poljoprivredu, dovesti jeftinije uvozne proizvode i pogoršati standarde zaštite okoliša”, dok su neki premijeri i zemlje poput Francuske, Irske i Mađarske najavljivali ili glasali protiv sporazuma, ali unatoč snažnom protivljenju EU države su sporazum ipak odobrilе kvalificiranom većinom i to 9. siječnja, uz podjele unutar EU-a i tekuće rasprave o dodatnim zaštitnim mjerama, a formalno potpisivanje zaključenog teksta održano je u Paragvaju.

Jesmo li izvukli deblji kraj? Naišao sam i na teoriju kako nas "latinosi“ zapravo žele otrovati. Vraćaju li nam “milo za drago“ za povijesne grijehe koje smo počinili protiv njih? (O ostalim teorijama na koje sam naišao vezanu uz ovu temu možda u nekom drugom tekstu - op.a.)

Dokumentarac "Pesticides: European Hypocrisy“ (Pesticidi: europska licemjernost), dostupan na platformi ARTE, režirala je Stenka Quillet. Film postavlja jednostavno, ali vrlo kritičko pitanje. Zašto Europska unija dopušta da se pesticidi koji su zabranjeni unutar EU i smatrani preopasnima za zdravlje ljudi i okoliš i dalje proizvode i izvoze u zemlje s nižim standardima regulacije, poput Brazila, gdje se koriste u velikim količinama na plantažama govedarstva, soje, kave i agruma.

Od toga dolazi i naziv filma "europska licemjernost“: opasne kemikalije, koje se unutar Europe ne smiju koristiti, šalju se u druge zemlje, a proizvodi nastali njihovom uporabom često se vraćaju na europsko tržište, i to bez dovoljno jasne kontrole ostataka pesticida u hrani.

Kako su Kinezi mijenjali vinski sektor, a onda se predomislili

U jednom dijelu filma prikazuje se kako europska regulatorna tijela i dalje dopuštaju izvoz tih tvari kako bi kemijske kompanije mogle ostvarivati profit, dok politika ne sankcionira ove prakse, stvarajući očiti dvostruki standard. Primjerice u 2022. godini otkriveno je 69 zabranjenih aktivnih tvari u hrani koja se prodaje u EU - posebno u uvoznom čaju, kavi i začinima. Ono što je preopasno za europsku zemlju smatra se dovoljno prihvatljivim da se uvozi kao hrana. Rekli bi hrvatski poljoprivrednici - uvozni lobi.

Polja prekrivena pesticidima

Najveći dio dokumentarca snimljen je u Brazilu, zemlji koja dopušta korištenje tisuća pesticida, uključujući brojne zabranjene u EU. Film prikazuje polja tretirana pesticidima, radnike izložene kemikalijama bez odgovarajuće zaštite i lokalne zajednice zabrinute za zdravlje vlastite djece i okoliš.

Stručnjaci UN-a za ljudska prava ističu da izloženost opasnim pesticidima svake godine uzrokuje oko 200 tisuća smrtnih slučajeva od akutnog trovanja, pri čemu većina žrtava dolazi iz zemalja u razvoju. Osim toga, studije ukazuju na stotine milijuna slučajeva trovanja pesticidima koji nisu fatalni, što pokazuje ogroman zdravstveni teret povezan s njihovom uporabom.

Tko tu koga na kraju truje, pitanje je sad?