Dokapitalizacija zemljišta - rješenje "slučaja uljara"

Na pomolu je, čini se, novo rješenje za probleme koji IPK Tvornici ulja Čepin već duže vrijeme otežavaju poslovanje. U petak su ti prijedlozi poslani ministru poljoprivrede Petru Čobankoviću, i Hrvatskom fondu za privatizaciju.

Prema njima, Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) trebao bi dokapitalizirati IPK Osijek d.d., većinskog vlasnika IPK Tvornice ulja Čepin, unosom imovine odnosno zemljišta, koje pretežito zbog ratom okupiranog područja, nije bilo uneseno u temeljni kapital tog bivšeg osječkog poljoprivrednog kombinata, a koji je bio njezin raniji korisnik.

IPK TSH Osječanka, koja se sada nalazi u sustavu Kandit grupe i koja od ranije ima potraživanja od IPK Osijek d.d. i sudsku presudu o ovrsi nad poslovnim udjelima čepinske uljare, tada bi trebala povući istu, a čime bi se osigurali uvjeti za njezino neometano poslovanje. Nakon unosa te imovine, IPK Osijek bi njezinom prodajom javnim nadmetanjem izmirio svoju obvezu prema IPK TSH Osječanki.

Uljara bi time rješila problem s nabavkom sirovine, a time bi bio otvoren put privatizaciji.
U prijedlogu stoji i da bi se time tada stvorili svi uvjeti za uspješno poslovanje, ne samo čepinske uljare, već i Kandit grupe u cjelini, a stvorili bi se i uvjeti za početak transparentne privatizacije, te tvrtke, ali i privatizacije IPK Osijek.
U izradi prijedloga je sudjelovao i Sindikat PPDIV koji je, kako kaže Šimo Orešković, načelno zadovoljan novim pokušajima spašavanja uljare. - Međutim, ako taj prijedlog ne prođe onda se iskreno bojim za daljnju sudbinu IPK Tvornice ulja Čepin, kaže Orešković.

U dopisu ministru Petru Čobankoviću ujedno je upućen zahtjev i za izvoznim kvotama za šećer za EU Kandit Premijeru. Radi stvaranja uvjeta za uspješno poslovanje Tvornice šećera Kandit Premijer d.o.o. predlažemo da joj se dodijeli godišnja izvozna kvota u Europsku uniju za šećer proizveden iz šećerne repe u količini od 80.000 tona, a koja će se nakon ulaska u EU pretvoriti u proizvodnu kvotu te tvrtke, stoji u dopisu ministru Čobankoviću.

Autor: Zdenka RUPČIĆ