Čeka se novi natječaj za primarnu proizvodnju – što se mijenja i koji su prijedlozi s terena?

Dvije godine poljoprivrednici su čekali prvi natječaj za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u ovom programskom razdoblju. Intervencija 73.10., uz potporu mladim i malim poljoprivrednicima, najtraženija je na terenu, jer otvoreno podupire ono što poljoprivrednicima treba - oprema, mehanizacija, izgradnja objekata.

U studenom 2023. godine raspisan je prvi javni poziv za primarnu poljoprivredu sa 60 milijuna eura na raspolaganju. Ulaganja su bila moguća u svim poljoprivrednim sektorima, a prioriteti su bili sektori voća i povrća te stočarstva.

Međutim, potražnja je višestruko premašila raspoloživu alokaciju. Nakon godine dana od zatvaranja natječaja situacija na inicijalnoj rang listi je sljedeća: od 1285 prijavljenih prolazi 132 projekta, dakle tek 10 posto.

Zbog toga mnogi čekaju novi natječaj koji bi, prema planu Ministarstva, trebao biti raspisan do kraja ove godine. Međutim, puno je nepoznanica koje bi trebale biti razjašnjene što prije, kako bi proizvođači svoje projekte mogli na vrijeme pripremiti.

Poljoprivrednici žele znati mogu li se oni koji su ispod crte na rang listi prvog natječaja, prijaviti na sljedeći kao i na koje će se sektore odnositi mogućnosti ulaganja, koja će se proizvodnja podupirati.

U pripremi projekata postoje i prepreke administrativne naravi koje bi se mogle otkloniti u korist poljoprivrednih proizvođača, a koje su glavna tema u konzultantskim krugovima, iščekijući drugi poziv za intervenciju 73.10.

Ne trošiti novce uzalud

Očekuje se navala projekata, jer je interes na prvom natječaju premašio očekivanja. Zašto je tako upitali smo konzultanticu za ruralni razvoj, Ana-Mariju Špicnagel.

"Logika kriterija bodovanja je takva da desetina prijavitelja može potrošiti cijelu alokaciju, pa se postavlja pitanje želimo li potaknuti sto velikih ulaganja godišnje ili tisuću manjih“, kaže ona.

A "manji“ su ostali kratkih rukava na prvom natječaju. Od 941 prijavljenog projekta u kategoriji mikro, malih i srednjih gospodarstava, u ovom trenutku zeleno svjetlo ima njih 107.

U kategoriji "velikih“ od 98 prijavljenih prošlo ih je 10, a od 246 ekoloških proizvođača iznad crte je tek 15 projekata.

Dakle, više od tisuću projekata za ulaganja u primarnu proizvodnju spremno čeka drugi natječaj i pitaju se što trebaju promijeniti u projektu da bi bili iznad crte i dobili mogućnost da kupe ono što im treba za unapređenje proizvodnje.

Mnogim poljoprivrednicima osnovni problem predstavlja određivanje granice kategorije troškova, ističe Špicnagel.

"Većina naših poljoprivrednika još se muči sa starim traktorima, a tko se želi javiti na natječaj ne može kupiti isključivo mehanizaciju, već mora ulagati u objekte npr. za držanje životinja, dok su objekti za skladištenje žitarica ili mehanizacije neobvezni dio ulaganja“, upozorava ona i navodi da „poljoprivrednici onda rade nadstrešnice, priručne objekte, minimalne tipske – samo da bi prijavili projekt, a s druge strane kupili ono što im stvarno treba, a to je oprema, sijačice i slično“.

Ističe da to nije bio slučaj kod ekoloških proizvođača, koji su bili izuzeti od tog pravila i mogli su ulagati u što su htjeli.

"Čim se postavi takvo ograničenje troškova, automatski moramo računati da će se 20 posto alokacije potrošiti na stvari koje ljudima ne trebaju, ali će ih kupiti zato što se natječajem traži. To je besmisleno, jer ionako nema dovoljno sredstava“, kaže Špicnagel.

Ulagati isključivo u prioritetne sektore

Sufinanciranje projekata u prvom natječaju intervencije 73.10. je bilo 65 posto, odnosno do 80 posto za mlade poljoprivrednike, a za uvođenje biosigurnosnih mjera na gospodarstvu sufinanciranje je iznosilo sto posto.

"Međutim, ako ste htjeli ostvariti 100 posto sufinanciranja kroz ulaganja u biosigurnost, onda ste apsolutno sva ulaganja u projektu morali imati isključivo za biosigurnosne mjere. Znači, niste mogli uz to kupiti i traktor jer bi vam stopa sufinanciranja odmah pala, a ljudima je trebala i mehanizacija s kojom će provoditi te mjere“ objašnjava ova konzultantica te ističe da bi bilo korisno da sljedeći natječaj nema takva ograničenja, da se ulaže u prioritetne sektore te da se da poljoprivrednicima mogućnost da kupe zaista ono što im treba.

Kao dodatni izazov u provedbi natječaja za ulaganja u primarnu proizvodnju je ulaganje u digitalizaciju, ako su prijavitelji htjeli ostvariti dodatna 3 boda. Pritom nije bilo jasno što će se pod digitalizaciju sve priznati – nije bilo konkretnog popisa ulaganja.

Da bi ostvarili bodove po ovom kriteriju, korisnici moraju u svom ulaganju planirati najmanje 10 posto troškova (bez općih troškova te kupnje zemljišta i objekata) za digitalizaciju proizvodnje - poput opreme za pametnu poljoprivredu, mehanizacije za preciznu poljoprivredu ili softverskih rješenja za upravljanje poljoprivrednim aktivnostima. Taj udio mora biti najmanje 10 posto i nakon završetka svih administrativnih kontrola zahtjeva za isplatu.

"Tu imamo dva problema, prvi je da je digitalizacija korištena proforme u dosta slučajeva, znači kupovalo se samo da se zadovolji kriterije i dobiju bodovi, pa imamo GPS ogrlice na području Like koje ne rade jer je signal loš, ili softvere koji se uopće ne koriste“, ima li to smisla, pita ona.

Zlatno doba potpora završava - kako do dodatnog prihoda na selu

Drugi problem je što tih 10 posto za digitalizaciju mora biti u korelaciji s ukupnim troškovima, pa ako dobavljač promijeni cijenu prilikom predaje u EONA sustav ili više nema u ponudi traženo, onda treba ponavljati nabavu. I tako u nedogled.

"Automatski moraš od nečega odustati ili s druge strane projekta moraš još nešto dodatno tražiti. I to nema veze s poljoprivredom, nego s kombinatorikom i kockanjem“, kaže Špicnagel i apelira: "poljoprivreda je poduzetništvo, vi ne možete u poduzetništvu čekati godinu dana ili više da bi u nešto investirali niti se baviti papirologijom cijeli dan“.

Uvesti dvostupanjski postupak natječaja

Kao rješenje dugotrajnog postupka obrade projekata, koje značajno ovisi i o odluci povjerenstva za prigovore u Ministarstvu, predlaže da se najtečaji provode u dvostupanjskom postupku.

Takva praksa se već provodi u nekim članicama Europske unije.

U prvom stupnju prijave bi se nalazio osnovni set informacija o projektu, koji se onda pošalje na analizu i ako zadovoljava uvjete onda poljoprivrednik kreće u prikupljanje dozvola i dokumentacije, koja košta tisuće eura i traje nekoliko mjeseci, u najboljem slučaju.

"Tako bi i Agencija za plaćanja olakšala sebi proceduru, jer ne bi pregledavala tisuće dokumenata, nego pet glavnih, a s druge strane olakšali bi poljoprivredniku prijavu na natječaj“, ističe dalje te podsjeća na zaključak s nedavno održane konferencije AgroRocks gdje su poljoprivrednici jasno dali do znanja da bi im u dodjeli investicijskih sredstava više odgovarao model s manje sufinanciranja uz bržu i jednostavniju proceduru.

Prema anketi s najveće poljoprivredne konferencije u Hrvatskoj, 90 posto sudionika je radije odabralo mogućnost od 35 posto povrata vrijednosti investicije po jednostavnoj proceduri u kratkom roku. Europska unija ide na tragu toga.

Što se mijenja sljedećim natječajem?

Trećim izmjenama Strateškog plana ZPP EU uvedene su neke promjene koje će utjecati na provedbu drugog natječaja za intervenciju 73.10.

Za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, za one u kategoriji EVPG (ekonomska vrijednost gospodarstva) do 250.000 EUR-a, maksimalni iznos potpore smanjen s dva milijuna eura na 500.000, od čega pak za nabavku mehanizacije ne mogu utrošiti više od 100.000 EUR-a.

Ovima intenzitet potpore pada sa 60 na 45 posto, a može se uvećati do maksimalno 60 posto za gospodarstva na kojima su žene na čelnoj poziciji najmanje 3 godine prije prijave, ili za ona koja vode mladi poljoprivrednici.

Za gospodarstva s EVPG iznad 250.000, maksimalni iznos potpore je ostao 2 milijuna EUR-a, ali za mehanizaciju ne mogu iskoristiti više od 200.000 EUR. Njima intenzitet potpore pada na 40 posto bez mogućnosti dodatnog uvećanja.