Blagdan je svetog Luke - zaštitnika težaka, seljaka, mesara

Katolička Crkva 18. listopada slavi blagdan svetog Luke evanđelista, autora jednog od četiri evanđelja i Djela apostolskih.

Rođen je u Antiohiji, današnjem Antakyji na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, kazuju crkveni izvori, što se vidi i u njegovim spisima gdje s posebnom pažnjom i suosjećanjem opisuje Isusova čuda i ozdravljenja, pokazujući duboko razumijevanje ljudske patnje.

Njegov simbol u kršćanskoj ikonografiji je krilati vol koji je znak žrtve, poniznosti, ali i plodnosti.

Upravo kroz taj simbol povezuje se i s poljoprivredom. Vol je stoljećima bio najvjerniji pomoćnik seljaka, onaj koji ore, nosi i hrani. Zato se sveti Luka u mnogim krajevima poštuje kao zaštitnik težaka i seljaka, mesara odnosno onih koji rade zemlju i stvaraju život iz nje. Također je zaštitnik liječnika, slikara, staklara...

Govori jasno o tome pučka izreka: Sveti Ante (13.6.) pripazi na janjce, sveti Luka (18.10.) čuvaj ih od vuka.

U narodnoj tradiciji, Lukin dan označavao je kraj poljskih radova i početak priprema za zimu, odnosno sjetvu pšenice, spremanje zimnice i okupljanje obitelji oko ognjišta.

Zato se i govorilo: Sveti Luka u ruke huka, Do sv. Luke kud ti drage ruke, a od sv Luke tur' u njedra ruke ili Sveti Luka – metni u nidra ruke, ne vadi ih vanka do svetoga Marka (25. IV.) kao i Sveti Luka – snijeg zahuka, Sveti Luka – u ambare lupa....

Jer znali su naši stari, od blagdana ovog sveca se loži vatra.

Još jedan dokaz koliko je štovan, govori podatak da u svakom dijelu Lijepe naše postoje crkve koje su posvećene upravo njemu. Primjerice, crkva u Josipovcu kod Osijeka, zatim župa u Novskoj, te u Otoku u Cetinskoj krajini.