Blagdan je svete Katarine Aleksandrijske

Katolička crkva danas, 25. studenoga slavi svetu Katarinu Aleksandrijsku, omiljenu sveticu i u hrvatskom narodu zvanu jednostavno sveta Kata.

Prema predaji, živjela je u 3./4. stoljeću u Aleksandriji i bila izuzetno obrazovana i lijepa, kći ugledne obitelji.

Legenda kaže da je oduševila i rimskog cara Maksimina koji je odlučio ostaviti ženu i oženiti se njome. Kada ga je odbila, kako bi joj se osvetio izazvao je filozofsku raspravu u kojoj je na jednoj strani bila Katarina, a na drugoj 50 filozofa. Isti su joj trebali dokazati kako je besmisleno vjerovati u jednoga boga.

Međutim u raspravi ih je nadmudrila pa i obratila na kršćanstvo. Portal vjeraidjela piše da je to izazvalo bijes cara, te ih je sve dao pogubiti, a za nju je osmislio posebno mučilo – nekakav kotač s bodežima, koji joj je trebao kidati dio po dio tijela. Prema predaji, kotač se raspao istog trenutka kada ga je Katarina dotaknula, pa su je zbog toga izveli izvan gradskih zidina i odrubili joj glavu.

Bilo je to oko 310. god., a legenda nastavlja kako su joj anđeli odnijeli tijelo na goru Sinaj, na mjestu gdje će kasnije niknuti poznati samostan svete Katarine.

Sveta Kata zaštitnica je filozofa, studenata, djevojaka, učitelja, knjižničara te onih koji rade s kotačima (kotačari, mlinari).

"Sveta Kata - snijeg na vrata“ zasigurno je najpoznatija narodna izreka koja govori da s ovim blagdanom obično dolaze prve ozbiljne naznake zime.

Ako na Katarinu padne snijeg, predskazuje se zima s puno oborina. U mnogim krajevima kažu: "Sveta Kata – zatvara vrata“ jer završavaju jesenske radove na polju, ulazi se u mirniji, zimski ritam, ili "Sveta Kata – otvara vrata“ jer počinju zimske zabave i okupljanja.

Nakon Martinja (11. studenog.), u nekim je hrvatskim krajevima običaj na ovaj dan organizirati "Katarinje“, manje proslave, druženja ili plesove, posebno u Dalmaciji i na otocima.

Nekad se za njezin blagdan klala perad (guske ili kokoši), jer se smatralo da nakon tog dana više nema "svečanih“ gozbi do Božića.