Blagdan je Leopolda Bogdana Mandića kojega su mnogi još za života smatrali svecem

Katolički vjernici danas, 12. svibnja, slave blagdan svetog Leopolda Bogdana Mandića.

Poznat kao "apostol ispovjedaonice" i "apostol jedinstva", ovaj hrvatski svećenik, kapucin, rođen je kao Bogdan Ivan Mandić 12. svibnja 1866. u Herceg Novom (danas Crna Gora), kao jedanaesto od dvanaestero djece u obitelji Petra Antuna Mandića i Dragice rođ. Carević, podrijetlom iz Zakučca kraj Omiša.

Podaci kažu da je zbog slabog zdravlja i tjelesnih poteškoća - bio je visok tek 135 cm, mucao te imao problema s hodom, bio nježan i povučen, ali je od malih nogu pokazivao duboku pobožnost. Sa 16 godina pridružio se kapucinima u Italiji, gdje je uzeo redovničko ime Leopold. Za svećenika je zaređen 1890. godine u Veneciji.

Premda zbog problema s govorom nije mogao propovijedati, u ispovjedaonici je provodio i po 10 do 15 sati dnevno, slušajući i odrješujući grijehe vjernika. Gotovo cijeli život proveo je u Italiji, najviše u Padovi, gdje je od 1906. do smrti 1942. bio ispovjednik.

Tijekom Prvog svjetskog rata odbio je odreći se hrvatskog i primiti talijansko državljanstvo zbog čega je kao "stranac iz neprijateljske države" bio prognan i zatvoren u južnoj Italiji.

Zanimljivo je da su tijekom bombardiranja Padove u Drugom svjetskom ratu crkva i samostan bili oštećeni, ali su njegova ćelija i ispovjedaonica ostali netaknuti, što je on sam predvidio prije smrti. Umro je 30. srpnja 1942. u Padovi od raka jednjaka.

Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi još za života počeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji. Koliko je bio omiljen u narodu svjedoči i činjenica kako je na njegovu pogrebu bilo oko 170.000 ljudi.

Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1976., a papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. godine. Zaštitnik je onkoloških bolesnika, a njegovo tijelo počiva u svetištu u Padovi, koje je postalo mjesto hodočašća.

Premda nije izravno povezan s poljoprivrednicima kao što su to, primjerice, sveti Izidor ili sveti Franjo Asiški, kao svećenik blizak običnim ljudima, uključujući i poljoprivrednike, mnogi ga i danas zazivaju u osobnim molitvama. Njegova blagost, jednostavnost i skromnost privlače vjernike svih društvenih slojeva.

Misija mu je, govore povijesni izvori, bila primarno duhovna – ispovijedanje, pomirenje, duhovno savjetovanje i zalaganje za jedinstvo kršćana.

L.B. Mandiću su posvećena svetišta u Osijeku, Zagrebu i u Zakučcu, u poljičkoj župi Priko-Omiš, te u Maglaju, u Bosni.