Bakterije iz buraga mogu razgraditi plastiku?

Od 1950-ih godina prošlog stoljeća u svijetu je proizvedeno više od osam milijardi tona plastike, a kako uspoređuje The Guardian, to odgovara težini milijardu slonova. Riječ je uglavnom o ambalažnim materijalima, kutijama za jednokratnu upotrebu, priboru za jelo te bocama. Kao rezultat, zagađenje je sveprisutno, a ljudi nesvjesno u organizam unose čestice mikroplastike što je dokazalo i istraživanje australskog Sveučilišta u Newcastleu. U njemu se tvrdi da na tjednoj bazi u svoj organizam unosimo prosječno pet grama tog umjetnog materijala, što je proporcionalno količini u jednoj kreditnoj kartici. 

Stoga posljednjih godina istraživači rade na iskorištavanju sposobnosti bakterija da razgrađuju ovaj dugovječni materijal. Neki mikrobi su u stanju razgraditi prirodni poliester koji se, primjerice, nalazi u kožici ploda rajčice ili jabuke. Takvi se organizmi nalaze u probavnom sustavu krava zbog čega su znanstvenici pretpostavili da su njihovi želuci bogati mikrobima koji su sposobni razgraditi sav biljni materijal.

Da bi to testirala, znanstvenica dr. Doris Ribitsch je sa svojim kolegama sa Sveučilišta prirodnih znanosti u Beču uzela tekućinu buraga iz jedne austrijske klaonice. "Njima je to svakodnevni otpad", napomenula je Ribitsch. Ta je tekućina inkubirana s tri vrste poliestera: sintetičkim polimerom (PET) koji se obično koristi u tekstilu i ambalaži, zatim biorazgradivom plastikom (PBAT) i materijalom na biološkoj osnovi (PEF) izrađenim iz obnovljivih izvora. Svaki od tih materijala testiran je u obliku filma i praha.

Razgrađuju tri vrste plastike

Rezultati su pokazali da mikroorganizmi koji žive u želucu goveda mogu razgraditi sve tri vrste plastike u laboratorijskim uvjetima s tim da se prah raspada brže od filma. Također, zapaženo je da u tekućini buraga nije prisutna samo jedna vrsta enzima već njih više, a Ribitsch kaže da je sljedeći korak identificirati njih tisuće koji su ključni za razgradnju plastike, zatim i enzima koji su ih proizveli. Nakon što se oni identificiraju, plan je proizvesti ih i koristiti u pogonima za reciklažu.

Ova vrsta otpada se uglavnom spaljuje, a u manjoj mjeri se topi za upotrebu u drugim proizvodima. Druga metoda je kemijska, ali to nije postupak koji ne šteti okolišu.

Međutim, u rujnu je razvijen superenzim koji kombinira dva odvojena, otkrivena 2016. godine u kornjašima koji su jeli plastiku na japanskom odlagalištu otpada. Također, prije tri godine istraživači su predstavili umjetnu verziju enzima koji ju je počeo razgrađivati za nekoliko dana, ali superenzim djeluje šest puta brže. Početkom travnja francuska tvrtka Carbios predstavila je drugačiji, a nađen je u gomili kompostiranog lišća i kako piše initiatives rivers, razgrađuje 90 posto boca u roku od 10 sati.