Ako vidite šumsku šljuku u svom polju, budite sretni

Poljoprivrednik može biti sretan ako na svojoj zemlji vidi šumsku šljuku, piše Agroinform. Pozivajući se na istraživanja Mađarskog sveučilišta za agrarne i biološke znanosti (MATE), istaknuto je kako šljuke češće posjećuju polja s većom količinom glista odnosno plodna tla.

Ova ptica, prepoznatljiva po smećkasto-žutim šarama na perju koje joj omogućuju kamuflažu, teška je svega 300 grama i prirodno nastanjuje šume i grmlje područja umjerene klime. Ipak, često se može vidjeti na otvorenim, poljoprivrednim površinama, uključujući usjeve i pašnjake. Upravo te površine preferira zbog obilja glista, koje su njen glavni plijen.

Posjećuje pašnjake i travnjake

Koristeći podatke GPS praćenja dviju obilježenih šljuka i neposredna opažanja, mađarski istraživači su analizirali obrasce prisutnosti ovim ptica tijekom proljeća i jeseni. Ti obrasci su zatim uspoređeni s preciznim uzorcima tla prikupljenim na terenu i brojem glista.

Budući da su gustoća glista i parametri tla dobri indikatori prehrambenih staništa šljuke, mjerenje ovih varijabli, barem u grubim okvirima, može pomoći u identifikaciji i planiranju upravljanja važnim staništima za ovu vrstu.

Riječ je o više nego cijenjenoj pernatoj divljači, a sam lov je jedan od najatraktivnijih uopće.

Prema podacima Udruge BIOM, šumska šljuka redovita je preletnica u cijeloj Hrvatskoj i zimovalica u priobalju. Gnijezdi se kod nas, ali je malobrojna i slabo istražena. Procjenjuje se da se kod nas gnijezdi 10 do 50 parova te je ta populacija kritično ugrožena. Nalazi prstenovanih većinom potječu od ptica koje dolaze iz smjera sjeveroistoka, a gotovo svi nalazi prstenovanih ptica odnose se na ptice ubijene u lovu.

Glavno obilježje šumske šljuke je kljun dugačak od 6 do 8 cm kojim vadi sitne životinje iz tla. Na njegovom vrhu smještene su posebne osjetilne stanice kojima detektira veličinu i pokrete plijena. Selica je, seli se noću, a zimuje u južnoj Europi i sjevernoj Africi. 

Najčešće se hrani kišnim glistama i ličinkama

Ptica je nezgrapno tijela, a karakterizira je dug i savitljiv kljun od 6 do 8 cm kojim vadi sitne životinje iz tla. U krilnom perju, na vanjskoj strani, ima po jedno pero sabljastog oblika, koje lovci koriste za ukras na šeširu. U njenoj prehrani dominira hrana životinjskog porijekla, najčešće se hrani kišnim glistama i ličinkama insekata, koje nalazi na tlu.