Kako spasiti ruralni prostor prije nego tamo ostane samo signal iz Bosne? Šterc: Treba nam Lex Specialis- zakon iznad zakona, gospodo izvršitelji - krenite!
"Naš mladi poljoprivrednik sada ide u sedmi razred. Imate dvije, tri godine da njega nagovorite, da mu stvorite uvjete. Njega treba u sedmom razredu početi pripremati za to, da on idućih sedam godina, s dvadeset postane mladi poljoprivrednik. Sve je drugo pusta priča", negdje na sredini panela "Kako vratiti ljude poljoprivredi?" koji je održan u sklopu AgroRocks konferencije, izjavio je poljoprivrednik Rodoljub Đakula, na svoj osebujan način.
Bio je to mindfulness trenutak, a da ga Đakula možda nije bio ni svjestan. Sada i ovdje naš mladi poljoprivrednik ide u sedmi razred.
Dok on, budući mladi poljoprivrednik, nazovimo ga Luka razmišlja kako će dobiti keca zbog nepročitane lektire, ali i o Emi iz prve klupe, umovi hrvatskog agrara i demografije, smišljaju kako današnje mlade vratiti na selo, što im ponuditi, kako ih zadržati. Naime, demografija sela nam je u minusu baš kao i agrar.
Mladi iz brojnih razloga, ekonomskih, infrastrukturnih, socijalnih, kulturnih, nerijetko napuštaju rodni zavičaj, a bremenitost i javna percepcija sektora rezultira i smanjenjem interesa za upis na poljoprivredne škole i fakultete.
Tako je, primjerice, broj brucoša na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku više nego prepolovljen u odnosu na prije 10-15 godina. Ove je godine na prijediplomskim studijma upisano njih 109, a na diplomskim 101 student. Nekada, dok je FAZOS bio poljoprivredni fakultet, sve su kvote bile popunjene.
"Ne suočava se samo naš fakultet s ovakvim padom broja studenta. Primjer je Agronomski fakultet u Zagrebu i neki drugi. Čak možemo reći da imamo sreću s upisom jer smo zadnjih par godina zadržali trend istog broja studenta koji upisuju kao na prijediplomskim, ali i na diplomskim studijima", kaže dekan FAZOS-a, prof.dr.sc. Tomislav Vinković koji smatra kako je potrebno rebrandirati poljoprivredu, maknuti stigmu s poljoprivredne proizvodnje kao nečem teškom.
"Probat ćemo privući veći broj studenta kroz uvođenje novih studijskih programa, osnivanje studijskih inkubatora. Poljoprivreda više nije ono što je bila. Ona je postala i digitalna tehnološka grana s obzirom na ono sve što se sada uvodi i moramo ju kao takvu prezentirati." Naš bi Luka s početka priče sigurno pitao: "Gdje vam je TikTok?"
Na pitanje moderatorice Mirte Milas što sa studentima FAZOS-a čiji se roditelji ne bave poljoprivredom i ne čeka ih grunt, gdje će oni raditi budući je jedan od glavnih problema agrara nemogućnost dobivanja državnog poljoprivrednog zemljišta, Vinković kaže da se ne bi štel mešati, istina, ne baš tim riječima nego, da bi resornim ministarstvima ostavio da se bave tim pitanjem.
"Uočili smo trend kod poslodavaca da se javljaju na našu adresu i traže ljude koji su spremni raditi, biti na polju i biti voditelje proizvodnje. Svakim danom dobivamo upite za studente koji su dobri i kvalitetni. Dakle, ljudi koji nemaju svoj OPG i svoje zemljište, ipak imaju priliku ostati u sektoru, imati dobru plaću i dobro živjeti", kaže Vinković.
Da je problem vrlo složen, a situacija u ruralnom prostoru gora nego što je opća slika Hrvatske, smatra doc.dr.sc. Stjepan Šterc, demograf pojasnivši da je prosječna starost u Hrvatskoj iznad 45 godina. To bi vam mogli biti Lukini roditelji, ako im je, recimo, drugo ili treće dijete. U ruralnim prostorima ona pak prelazi više od 50 godina, s tim da oko 32% stanovništva živi u ruralnom području.
"Ljudska populacija je apsolutno najvažniji čimbenik i potencijal svakog društva, svakog prostora i svake djelatnosti, pa tako i poljoprivrede. Međutim, nije donesena ni jedna strateška odluka vezana za taj prostor, kao što je, primjerice, nagraditi ljude koji ondje žive i to primarno poreznim sustavom", Štercov je prijedlog koji kaže kako već 20-30 godina imamo isti, Škegrin model - uberi što više i što možeš i onda dijeli kroz proračun.
Zlatno doba potpora završava: kako do dodatnog prihoda na selu?
Jedan od modela vraćanja mladih poljoprivredi je i obrazovanje i podrška savjetodavaca, agronoma. Naime, poljoprivrednici su se još davno žalili na njihov manjak. Unazad dvije godine imamo i privatne savjetodavce, ovlaštene agronome u sustavu poljoprivrednog savjetovanja, a što je komentirao panelist dr.sc. Marin Kukoč savjetnik za ruralni razvoj i ovlašteni agronom.
Naime, prije uvođenja privatnih savjetnika u savjetodavstvo u RH smo imali, kako sam kaže, pomalo poraznu brojku. "Na jednog savjetnika iz sustava, dolazilo je oko 580 poljoprivrednih gospodarstava. Srećom, taj se omjer smanjuje zahvaljujući činjenici što je unatrag dvije godine u Hrvatskoj osposobljeno 450 privatnih savjetnika plus kolege djelatnici Uprave za stručnu podršku razvoja poljoprivrede." Sve je ovo doprinijelo, Kukoč vjeruje, da hrvatskoj poljoprivredi ipak ide bolje.
A da slika hrvatskog sela nije tako crna kako se pokušava prikazati u javnosti smatra i Marijana Petir, predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora.
"Ta slika može biti puno bolja ako ćemo više slušati one koje žive na selu i pitati ih što im treba da bi ondje ostali živjeti i za nas proizvoditi hranu", poručila je izrazivši zahvalnost Vladi RH koja je prihvatila njezin amandman na državni proračun, čime su osigurana financijska sredstva za stambeno zbrinjavanje mladih ljudi na selu na način da država udružuje svoj novac s općinama i gradovima do 6.000 stanovnika koji su najviše na udaru depopulacije i koji su to prepoznali u svom proračunu. Jer, da bi mogli udruživati novac, u lokalnom proračunu mora postojati neka mjera.
"Riječ je o tome da se mladim ljudima pomogne u kupnji praznih kuća na selu, koje će njima biti dom, odnosno dodatni razlog za ostati živjeti na selu. Ako imaju kuću onda imaju i više stambenog prostora, a onda i dodatni razlog za dijete više", strategija je Marijane Petir koja zaključuje da bi to onda mogla biti i demografska mjera. "Obzirom da nam fali radne snage u poljoprivredi koja će za nas proizvoditi hranu, pokriva se i taj dio."
Dodala je i kako je jedan od prijedloga, a koje je Vlada RH uvrstila u svoj program, uvođenje stipendije za sve poljoprivredne fakultete, veterinarski, šumarski, prehrambeni. One su krenule prošle godine, a osigurane su i za ovu. "Ako ne budemo imali ljude školovane za poljoprivredu, teško ćemo moći odgovoriti na sve ove izazove koje su pred nama."
"Nije sve u novcu, ali smatram da je potrebno da Vlada moderira stvari u drugom smjeru. Naime, kada razgovarate s profesorima i čelništvom Veterinarskog fakulteta ili Veterinarskom komorom, oni će vam reći da danas mladi ljudi uglavnom upisuju smjer za male životinje. Dakle, tko će sutra liječiti krave, svinje i ostalu stoku?", pita se Petir.
"Kažete nema veterinara. Ima. Ja u kući imam troje veterinara. Ali ja sada vas pitam obrnuto. Da vi imate kćer i sina, stare 30 godina kao što imam ja, šta bi on morao zajebat' u životu da ga pošaljete u Dvor?", provokativno je pitao Đakula nastavivši da zašto bi netko bio veterinar u Dvoru na Uni ili Donjem Lapcu.
"Donji Lapac i Srb izgledaju kao da je Oluja bila jučer, samo nema tenkova. Tamo nema ničega. Dođite u Kostajnicu, u Hrvatsku Dubicu popodne, predvečer, kad padne mrak, tamo nema ni ljudi ni pasa lutalica. O ovome pričam iz osobne tuge. Moja će djeca vjerojatno ostati kod kuće, ali se pitam kako nekoga nagovoriti da ode živjeti tamo", iako nas je djelomično nasmijao, nismo mogli ne čuti osjećaj nemoći i gorčine u Đakulinom glasu.
Nastavio je u tom tonu pa tako ističe kako izuzetno cijeni ljude koji su školovani u poljoprivredi, a posebno se osvrnuo na one koji govore o profitabilnosti agrara. "Neka ustane jedan ovdje prisutni i kaže mi što je profitabilno u Dvoru na Uni. Nema, to ne postoji. Tamo netko mora živjeti. U kraju gdje živim imamo jednog stanovnika na kilometar kvadratni, i nešto vukova, kao Australija", prepričava nam ovaj poljoprivrednik dodajući da se tu ne može govoriti o profitabilnosti ili ekonomiji. "Morate biti sretni da imate čovjeka kome ćete dati preduvjete da dođe živjeti tamo. A stvari su, kako je Šterc rekao, vrlo jednostavne", mišljenja je.
"Općine imaju milionske proračune. Nigdje nema subvencioniranja lokalnog doktora. Moj doktor u Sunji je trebao dobiti stan, rezervoar goriva, plaćen mobitel, telefon, grijanje, plin. Da mu se kaže, donesi sve račune što ste ti i žena potrošili, sve je plaćeno. Onda njegova plaća postaje realno veća. Jedino to može dovesti ljude na selo", poručio je dodajući da naš mladi čovjek na selu nema sada 25 godina. "Taj je zakasnio, taj je otišao, ako je imalo normalan", opet nas je nasmijao.
Jer, primjerice, tamo gdje on živi, na Baniji, nema interneta, struje nestaje jednom dnevno, vodovod puca jednom tjedno. "Dok sam slušao Marijanu, došao sam na ideju da joj poklonim jednu kuću na Baniji, bez signala, vode, struje, telefona i interneta."
Otkriva kako on od 1999. živi na farmi na kojoj nema ni jedne hrvatske mreže.
"Kad ih pitate zašto, oni kažu - znate vi ste na brdu pa u rupi. Onda upalim roaming i dođe Bosanac i kaže “Dobar dan vi ste na mreži Bosne i Hercegovine.” Ja nikad nisam shvatio kako ova iz Bosne ne zna da sam ja na brdu pa u rupi, a ovi iz Hrvatske znaju", pita se.
Nakon što ju je prozvao, Marijana Petir se osjetila dužnom odgovoriti jer, kaže, i sama je to na početku rekla, ljude treba pitati što im je prioritet te da im treba osigurati svu društvenu socijalnu, komunalnu infrastrukturu da bi ostali živjeti na selu.
"Moramo ih pitati što im za to treba, a ne da milijarde, ogromna sredstva iz zajedničke poljoprivredne politike usmjeravamo u nešto što je netko u nekom uredu osmislio da je dobro. Možda je genijalno izgraditi biciklističku stazu, ali u mom selu ona nema smisla dok nam nisi pokrpao, brate, rupe na cesti. S tim se borimo", bila je vrlo slikovita poručivši kako valja razmišljati o svim aspektima jer, dok ljudi žive na selu, čuva se hrvatski prostor.
"To je pitanje nacionalne sigurnosti. Zato se slažem s doktorom Štercom da je to strateško pitanje svih pitanja, zadržati ljude na selu i vidjeti na koji način postići prehrambenu sigurnost", kaže predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu.
Kada je riječ o Zakonu o demografiji, Šterc ističe da nama nedostaju strateške odluke zasnovane na logici, znanstvenim zakonitostima i dokazanostima.
"Čak bih rekao između ostalog da je to primarno kod donošenja političkih odluka. Recimo, zar nije logično da ministarstvo obrazovanja i znanosti konačno napravi projekciju kakav nam je obrazovni sustav potreban, koji profili i koliko ljudi. To je matematika, to su naprosto brojevi. A nikada to nismo dočekali", pomalo ljutito kazuje dodajući da su primjer tome prostori bez infrastrukture, posebno socijalne, koji imaju isti porezni sustav kao neki drugi.
"Kako je moguće da u zemlji od 55.000 km2 i manje od 3.800.000 stanovnika sve bude koncentrirano u Zagrebu? Sva ministarstva, sve javne službe, sve agencije. Pa logično je da prema tom gradu iz ostalog makroregionalnog središta kreće unutrašnja migracija", pojašnjava nastavivši kako s druge strane imamo prostore koji su prazni i umjesto da im se dodijeli određena funkcija, već bi to dijelom zaustavilo iseljavanje. "Ako već imamo situaciju da mladi ne žele ostati, pa dovedimo mlade koji mogu i koji žele. Potrebno je razvijati poticajni model" navodi ovaj demograf.
Poručuje da je riječ o strateško nacionalnom pitanju broj jedan i pitanju nacionalne sigurnosti. Kaže kako je potrebno donijeti ključni Zakon o demografskoj obnovi, kojega je znanost pripremila, a odnosi se na zaustavljanje iseljavanja mladih, klasičnu populacijsku politiku poticanja rađanja, nadalje selektivnu, plansku i racionalnu imigraciju te usmjeravanje mladih i mladih obitelji s djecom u demografski ispražnjena područja s čitavim nizom poticajnih modela.
Podsjeća da u tim prostorima imamo jako puno staračkih domaćinstava koji čak nemaju nasljednike. "Pa zar nije logično da država donese odluku da ako ti ljudi žele da ih država smjesti u domove i osigura im zdravstvenu skrb, da onda njihovu imovinu dodjeljuje mladim obiteljima koji žele doći u taj prostor. A ne da to čine starački domovi koji preuzimaju imovinu, pa onda kad zbrinu starce, jedva čekaju da oni umru", surova je stvarnost o kojoj govori.
"Sad trebamo donijeti odluku, ili ćemo sad to napraviti ili će nestati potpuno stanovništvo s ruralnih prostora. Ako nestane stanovništvo, nestaju djelatnosti i funkcija tog prostora. To su političke odluke i za to je potrebna politička volja. Pretpostavljam da ona postoji, ali gospodo draga izvršitelji, krenite", jasan je Šterc koji smatra da se nitko neće vraćati u te prostore bez poticajnih modela, a jedan od njih može biti i poticanje stabilnosti dnevne migracije gdje čovjek živi u ruralnom prostoru, radi u gradu i vraća se u ruralni prostor da može ostvariti dodatnu djelatnost. Ili učenicima i radnicima iz ruralnih prostora osigurati besplatan prijevoz. "Čitav je niz mjera i zato nam je potreban Lex Specialis, zakon iznad zakona koji kada se donese, onda ga moraju provoditi i ostali resori", objasnio je.
Kada je riječ o sustavu privatnog savjetovanja, Kukoč ističe da su ga mladi prepoznali, dodajući kako je u prvoj godini rada svaki mladi poljoprivrednik mogao ostvariti edukaciju kod privatnih i javnih savjetnika u trajanju od 25 sati, s osnovnim znanjima vezanim uz poljoprivrednu proizvodnju.
Međutim, taj je sustav ukinut. Mladi koji ostvaruju potporu po osnovi izravnih plaćanja, a nemaju formalno obrazovanje, danas moraju pohađati edukacije na raznim učilištima koja imaju programe osposobljavanja odraslih. "Problem je što to obrazovanje traje 120, 130, 140 sati i odvija se u kontinuitetu kroz dva do tri tjedna. Jednoj mladoj osobi zapravo nije jednostavno toliko izostajati, pogotovo ako je u radnom odnosu. Možda bi se trebalo vratiti na postavke prema kojima se znanja i vještine prenose kroz duže vremensko razdoblje", predlaže.
Kukoč ističe kako mu je bilo drago čuti izjavu Marijane Petir da odluke koje se donose u uredima često nisu provedive na terenu. "I sam sam bio takav, jer sam u sustavu radio 15-ak godina. Danas pokušavam svojim kolegama, s kojima sam godinama surađivao, ukazati na probleme kroz kolumne u Agroklubu, gdje se nazivam savjetnikom u sjeni. Pet-šest ideja koje su proizašle iz tih kolumni implementirane su u praksi. Tako je, primjerice, na stranicama Ministarstva poljoprivrede, odnosno Uprave za potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju, uvedena rubrika Pročišćeni pravilnici", istaknuo je.
"Zaista je potrebno više promišljanja i uvođenja simulacija buduće provedbe mjera. Nije dovoljno osmisliti mjeru za mlade poljoprivrednike i dati im 75.000 eura potpore, a da ne znamo kako će ta mjera u praksi izgledati. Trebamo uzeti u obzir da se taj mladi poljoprivrednik pet godina ne može zaposliti nigdje drugdje", upozorava dodajući kako tih 75.000 eura jest dobar vjetar u leđa, ali trebalo bi napraviti prilagodbe — ne samo za tu, nego i za mjeru ruralne infrastrukture. "To nije posao samo Ministarstva poljoprivrede, već i drugih tijela. Ne možemo očekivati da Program ruralnog razvoja dovede internet u svaku jedinicu lokalne samouprave, ali potrebna je sinergija svih tijela", zaključuje.
Đakula je gore spomenuto jasno ilustrirao. Kaže, ima jednog takvog kod kuće koji je dobio ugovor na 75.000 neki dan. Kaže, on bi više volio da se mladom poljoprivredniku dala hrvatska plaća, prosječna, od 1.200 do 1.400 eura na godina i reklo mu se: Ok, ne možeš se zaposliti, evo svaki mjesec imaš plaću, imaš ugovor i mi ti još dajemo besplatnog konzultanta, besplatnog bankarskog i poreznog savjetnika, fiskalizaciju, besplatnog čovjeka u katastru, dat ćemo ti karticu koja pokriva sve što tebi idućih pet godina treba. "Jer kada on ima plaću pet godina, on može otići u svaku banku i zadužiti se da vrati kredit kroz pet godina", računica je Đakule koji smatra kako danas kada dobijete novce, morate ih na nešto potrošiti.
"Kupite traktor ili krave i što ćete s njima? Nemate kuću. Ne bih da ispadne kako se bacamo kamenjem na Boga ili kruhom na nekoga. Nije da to nije uredu, ali potreban je bolji model, dodatna logistika koja tom mladom čovjeku neminovno treba", pomirljivo će istaknuvši kako imamo dva vrhunska fakulteta, Ministarstvo poljoprivrede koje se potpuno odvojilo od HAPIH-a, Agenciju za plaćanje, određene institute, ali nedostaje komunikacije.
"Često se puta hodajući između tih institucija, u kojima poznajem dovoljno vrlo kvalitetnih ljudi, osjećam kao u gradu s pet crkvi u koje nitko ne ide. Nitko s nikim ne komunicira ili ako treba komunicirati, izvuku se krivi zaključci. Ja poput Šterca ne vidim u čemu je problem vidjeti koliko nama ovog časa fali veterinara, agronoma, agroekonomista. Pa to se sjedne i sračuna."
Đakula upozorava da će generacija Z koja dolazi, a to vam je onaj Luka s početka priče, svoje bogatstvo mjeriti količinom vremena s kojim raspolažu te da im mi to vrijeme možemo priuštiti poboljšavajući sve navedeno.
Petir također smatra kako se moraju uključiti svi resori kako bi se rješavanje problema podiglo na višu razinu. “Mora postojati volja za dijalogom, ali ono što je najvažnije, mora postojati strateška politička odluka, koja će doći od najvišeg vrha, o tome da je riječ o nacionalnom prioritetu te da je pitanje ostanka ljudi na selu pitanje nacionalne i prehrambene sigurnosti."
Kada je riječ o suradnji, Vinković smatra kako na FAZOS-u možda nisu dovoljno surađivali s realnim sektorom. "Naš je plan promijeniti taj trend, uvesti određene aktivnosti u obliku tribina i foruma gdje ćemo uključiti realni sektor od najmanjih OPG-ovaca do najvećih proizvođača te zaključke komunicirati prema van", zaključio je.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Partner
31000 Osijek,
Hrvatska
e-mail: info@agroklub.hr
web: https://www.agrorocks.com
slobodan rajić
prije 3 sata
1.Školovani agronomi ne trebaju nikome(nažalost), Grupe trebaju samo traktoriste 2.Čekamo novi zakon o državnom zemljištu da vidimo kako se potiču mladi,mali ,lokalni 3.Dosta je već istih priča od istih ljudi., već 15 godina.