Agrarni izazovi proširenja EU: Kako se Ukrajina razlikuje od ostalih država kandidata?

Proširenje Europske unije na osam novih zemalja, o čemu se raspravlja, otvara niz pitanja, posebno u vezi s poljoprivredom. Dok je utjecaj zemalja Zapadnog Balkana i Moldavije umjeren u odnosu na ukupnu agrarnu površinu EU, Ukrajina predstavlja "slona u sobi".

Istaknuto je to na webinaru "EU proširenje: implikacije na poljoprivredu i Zajedničku poljoprivrednu politiku", koji je organizirala Europska mreža agrarnih novinara ENAJ.

Analiza mogućeg proširenja, s posebnim naglaskom na zemlje kandidate te posljedicama tog procesa na europsko tržište, Zajedničku poljoprivrednu politiku i institucionalni okvir, temeljia se na studiji think tanka Agridees, osnovanog 1867., specijaliziranog za pitanja poljoprivrede i agroindustrije.

"Na kraju 2023. Europska komisija pokrenula je novi krug pristupnih pregovora s osam zemalja kandidata. Riječ je o Albaniji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, Moldaviji i Ukrajini, uz napomenu da su pregovori s Turskom i Gruzijom trenutačno zamrznuti. Ove zemlje ušle su u ono što se u raspravi naziva ‘čekaonica’ za članstvo“, podsjetio je Bernard Valluis, počasni predsjednik Europske udruge mlinskih industrija (EFM) i jedan od koautora studije.

Struktura poljoprivrednih gospodarstava

Jedna od ključnih karakteristika većine zemalja kandidata jest snažan udio poljoprivrede u gospodarstvima. U sedam od osam zemalja površina zemljišta kreće se između 1,5 i 3,5 milijuna hektara. Ukrajina se izdvaja kao iznimka: raspolaže s približno 26 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, ne uključujući površine pod ruskom okupacijom.

"Potencijalno proširenje na ove zemlje značajno bi promijenilo strukturu Unije. Ukupna poljoprivredna površina povećala bi se za oko 27,5%, dok bi se stanovništvo povećalo za približno 11%. Bruto domaći proizvod svih zemalja kandidata zajedno čini tek oko 2% BDP-a sadašnje EU-27, što ukazuje na izražene strukturne razlike“, dodao je Valluis.

Struktura poljoprivrednih gospodarstava u većini kandidatskih zemalja slična je onoj u EU, s prevladavanjem malih farmi, prosječne veličine ispod pet hektara. Međutim, Ukrajina se bitno razlikuje. Mikro-gospodarstva manja od dva hektara obrađuju tek oko 20% površina, dok dominantan dio proizvodnje kontroliraju veliki agroholdinzi. Gospodarstva veća od 1.000 hektara čine oko 75% ukupne proizvodnje, a ona veća od 5.000 hektara kontroliraju četvrtinu površina.

"Od ukupno 32 milijuna hektara obradivog zemljišta, 20% zauzimaju mikro-farme, a preostalih 80% velika gospodarstva, neka veća od 5.000 hektara“, dodao je Valluis.

Pomoć malim proizvođačima

Ulazak Ukrajine u EU imao bi značajne implikacije na europski agrar. Takve razlike u gospodarstvima izazivaju poteškoće za standardne mehanizme ZPP-a, namijenjene dominantno obiteljskim farmama.

"Zbog toga je potreban diferencirani pristup integraciji, s ciljanom pomoći malim farmerima, mogućim isključenjem velikih agroholdinga iz potpora i nadzorom konkurencije kako bi se ublažili poremećaji. Otvaranje tržišta posebno prijeti srednjim regijama, dok glavni izazovi uključuju prilagodbu ZPP-a, diferenciranu integraciju i zaštitu domaćih proizvođača“, rekao je Alexander Döring, generalni tajnik FEFAC-a, Europske federacije proizvođača gotovih stočnih hrane.

Unatoč ratu koji već četiri godine bijesni u toj zemlji, Ukrajina je 2024. bila 18. po izvozu govedine s oko 70 milijuna eura, četvrta po izvozu kukuruza s približno 4,9 milijardi eura, prva po izvozu suncokretovog ulja s gotovo 4,9 milijardi eura, 11. po izvozu šećera s oko 405 milijuna eura, šesta po izvozu žita s približno 3,6 milijardi eura, šesta po izvozu soje s oko 1,3 milijarde eura te šesta po izvozu piletine s približno 925 milijuna eura.

"Ova zemlja je jedan od vodećih svjetskih izvoznika poljoprivrednih proizvoda, uključujući pšenicu, kukuruz, suncokretovo ulje, soju, perad, šećer i govedinu. Posebno je važna na globalnom tržištu suncokretovog ulja, što je postalo itekako vidljivo nakon ruske invazije“, dodao je Döring.

Ključni dobavljač EU

Posebna pažnja posvećena je njezinoj ulozi kao ključnog dobavljača sirovina za europsku stočarsku i stočnu industriju. Ona je jedan od glavnih izvora kukuruza, osobito za zemlje južne Europe poput Španjolske i Italije, koje su strukturno ovisne o uvozu ove kulture. Osim kukuruza, važni su dobavljači proteinskih sirovina, uključujući suncokretovu i sojinu sačmu, koje su ključne za proizvodnju stočne hrane.

"Privremeno otvaranje europskog tržišta 2022. olakšalo je ukrajinskim izvoznicima pristup EU, ali izazvalo poteškoće za europske farmere, posebno u pograničnim regijama. Treba posebno istaknuti otpornost poljoprivrednika unatoč ratu i logističkim izazovima, te trajnu važnost ove zemlje za sigurnost opskrbe Unije“, napomenuo je.

Sudionici skupa složili su se da je proširenje EU prije svega politički i geopolitički projekt, ali s velikim ekonomskim i strukturnim posljedicama, posebno u poljoprivredi. Ukrajina, zbog veličine, konkurentnosti i specifične strukture agrara, predstavlja poseban izazov.