Samotni život na farmi: Između idile, očaja i čelične volje

Brojna istraživanja pokazuju da su poljoprivrednici u mnogim dijelovima svijeta izloženi većem riziku od depresije, anksioznosti i suicidalnih misli u odnosu na opću populaciju.

To je ponajprije posljedica financijske nesigurnosti i nagomilanih dugova, klimatskih nepogoda i gubitka usjeva, dugotrajnih radnih opterećenja, izloženosti štetnim tvarima, društvene izolacije te otežanog pristupa zdravstvenoj i mentalnoj skrbi, pri čemu su posebno ranjive žene, mladi i starije osobe u ruralnim sredinama.

Na idiličnoj farmi u Vermontu

Vjerojatno ste barem jednom gledali neku od epizoda brojnih serijala Bena Foglea, britanskog voditelja, koji uglavnom obilazi ljude koji su odlučili odmaknuti se od civilizacije i živjeti pustinjački.

Dokumentarni film "Peter and the Farm“ (2016) američkog redatelja Tonya Stonea neodoljivo podsjeća na jednu od epizoda Fogleovih priča. Glavni junak je Peter Dunning, poljoprivrednik koji živi i radi na svojoj Mile Hill Farm, imanju od oko 187 hektara u saveznoj državi Vermont u SAD-u. Stariji farmer koji je veći dio života proveo obrađujući zemlju, uzgajajući stoku i pokušavajući održati samoodrživu poljoprivrednu proizvodnju.

U svakom dokumentarcu o hrani, kojih sam se posljednju godinu nagledao za nekoliko života, uvijek postoji trenutak kada autor posjeti ekološko gospodarstvo, snimi kokoši koje su bez ijedne brige na svijetu, "nasmijane“ blatnjave svinje koje slobodno lutaju farmom te razgovara s farmerom.

Koji je gotovo uvijek bradat, nosi staru odjeću i vrlo često je sam. Njima se obično daju dvije ili tri rečenice u kojima govore o tome kako se osjećaju povezano sa svojom zemljom, životinjama i boljim načinom života te kako je odluka koju su donijeli rezultirala teškim, ali ispunjavajućim radom.

Dokumentarac zatim prelazi na prizore tvornica za uzgoj stoke, nevjerojatno prenapučenih kokošinjaca i traktora vrijednih milijune dolara koji obrađuju beskrajna polja soje. A sve to treba ostaviti isti dojam na nas gledatelja. Poljoprivreda, preciznije ekološka poljoprivreda, korisna je ne samo onima koji konzumiraju hranu, nego i onima koji je proizvode. Muka je to, ali ispunjava.

Ovo nije takav dokumentarac. Iako je zaplet isti. Bradati poljoprivrednik živi u skladu s prirodom. I živi sam na imanju toliko lijepom da bi svatko poželio živjeti tamo. Netko zauvijek, a netko samo dva tjedna godišnjeg. Bez aktivnog odmora. Samo šetaš, skupljaš jaja, pomaziš kravu ili ovcu, a one se samo pomuzu i onda pasteriziraju same svoje mlijeko.

Banane - borba malog čovjeka protiv moćnih prehrambenih korporacija

Film prati Peterovu svakodnevicu i njegov odnos prema poslu, životu i vlastitoj prošlosti. Kamera bilježi njegove rutinske poslove na farmi. Hranjenje i premještanje stoke, popravljanje ograda, rad na polju, vožnju traktorom, odlazak na lokalnu tržnicu, ali film ne ostaje na površini tipičnih prizora seoskog života.

Dunning je prikazan kao čovjek koji se nosi sa složenim unutarnjim borbama: narušenim odnosima s bivšim suprugama i djecom, dugogodišnjim problemima s alkoholizmom te trenucima očaja i sumnje u smisao vlastitog rada i opstanka.

Poljoprivredna mudrost

Kao da je Peter jedva dočekao da ga netko hoće poslušati, jer bez zadrške on u kameru počinje neposredno govoriti o svojoj životnoj povijesti i nasljeđu koje ostavlja iza sebe, dijeleći s gledateljima svoje spoznaje, sjećanja i promišljanja. Koja nisu uvijek lijepa.

Njegovi odgovori često se prepliću s autoironijom i sumornim humorom, dok tijekom filma on prenosi i svoju mudrost o poljoprivredi, ali i unutarnje dvojbe o tome ima li se smisla nastaviti se boriti sa zemljom i vremenom dok tijelo i volja slabe.

S jedne strane imate idilične prizore prekrasne prirode koja oduzima dah, a s druge jednog starijeg tvrdoglavog čovjeka čelično snažne volje koji se ne libi reći sve što mu je na umu. Ponavljam - baš sve.

Meditacija o samoći, poljoprivredi, životu, upornosti i ljudskoj ranjivosti. "Nijedan čovjek nije otok", napisao je davno američki pisac Ernest Hemigway, ali sudeći po dokumentarcu kojega sam pogledao, neki izgleda jesu poluotoci.