Ruralni razvoj ili kako da nam ne izdahne selo

Zbog ovih pitanja, a nakon završetka Programa te netom poslanog očitovanja Europske komisije, od komentara i nevjerica mogla bi se dobra knjiga složiti. Primjerice, je li za nas važnije brinuti o nekoj vrsti trave koju EU štiti glede očuvanja genetske raznovrsnosti ili poduzeti mjere da u nekim krajevima ne istrijebimo seljake i njihova proizvodna gospodarstva.

I to veliki broj s dobrim i vrhunskim autohtonim proizvodima, ali s ekonomski nedostatnim rezultatima za održanje života na selu. Ili možda odustajanje od tradicionalnih poslova zbog novih mjera i paragrafa, koji iziskuju ulaganja, koja su opet seljaku nemoguća, a još teže sudjelovanje na zahtjevnim i kompliciranim natječajima.

Stvaraoci programa optimistični

U novom programskom razdoblju 2014. – 2020. Republika Hrvatska provodit će mjere Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014 – 2020. Sredstva za financiranje ulaganja u okviru ovog programa osigurana su dijelom iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD), a dijelom iz proračuna RH.

Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. - 2020. obuhvaća 16 mjera te veći broj podmjera, koje će omogućiti razvoj svih sektora poljoprivrede, prerađivačko-prehrambene industrije, ali i značajno unaprijediti život na ruralnim područjima. RH, kroz II. stup, na raspolaganju ima 33,2 ml. eura godišnje, čemu treba pridodati RH udio.

Mjere pružaju brojne nove mogućnosti za razvoj ruralnih područja RH, a ulaganja će ovisno o mjerama, biti dozvoljena poljoprivrednim proizvođačima, udruženjima proizvođača, prerađivačkom sektoru ali i općinama za unapređenje infrastrukturnih projekata. Intenzitet ulaganja razlikuje se ovisno o mjeri kroz koju se provodi ulaganje.

Uzimajući u obzir prosječnu veličinu PG u RH (5,49 ha, Upisnik PG 2013 ili 5,6 Eurostat 2010) OPG-i će kroz dozvoljena ulaganja (u okviru podmjere 4.1) moći povećati svoj obujam proizvodnje i time direktno postati konkurentniji na tržištu.

S ciljem bolje ekonomske održivosti, a uzimajući opće stanje PG, mjere su postavljene na način da je uz osiguranje bankovne garancije moguće ostvariti avansno plaćanje za dozvoljena ulaganja u okviru projekta, iznos avansa bit će do 50% ukupno prihvatljivog ulaganja.

Također, kroz mogućnost povrata do 90% prihvatljivih ulaganja, koristi se mogućnost uvođenja mladih u sektor poljoprivrede. Nadalje, mogućnost rješavanja problema sporog obrta kapitala, koji je prisutan u poljoprivrednoj proizvodnji, dana je kroz ulaganja u okviru mjere Razvoj poljoprivrednih gospodarstva i poslovanja, ali i podmjeru Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda.

Diversifikacijom poljoprivredne proizvodnje, PG-u se pruža mogućnost daljnjeg razvoja, direktnog korištenja primarnog poljoprivrednog proizvoda na PG, a preradom primarni poljoprivredni proizvod dobiva dodanu vrijednost, čime se direktno utječe na održivost PG-a. Malim PG-ima koja nisu u mogućnosti samostalno izlaziti na tržište, dana je mogućnost udruživanja čime se stječe preduvjet boljem nastupu na tržištu, bez obzira je li riječ o cijeni proizvoda ili kupovini repromaterijala po povoljnijim cijenama, rekao nam je dipl. inž. Marin Kukoč iz Odjela za upravljanje EU fondovima za RR Ministarstva poljoprivrede

Kompleksno pitanje

Razvoj, bogatstvo i očuvanje sela je kompleksno, tradicijsko, povijesno, pa onda i pitanje europske pomoći i uvjeta po kojima ona dolazi, te cijelog niza faktora (mentalitet, dobro gospodarenje, tolerancija na cehovsko povezivanje, administrativne barijere, blizina tržišta, zakon i propisi o zemljištu i sl.) čuli smo od prof. dr.sc. Stjepana Mužica, koji je radni vijek odradio kao sveučilišni profesor, a s obitelji od uvijek pa i u budućnosti živi kao gruntovčan na zemlji.

Ne bismo trebali odustajati od djelatnosti koje su tijekom vremena dokazane i potvrđene u našim klimatskim i ekološkim uvjetima, a niti pristati na postavljanje nekih drugačijih uvjeta za pojedino područje, od nekih drugih članica EU.

Mi ćemo trenutačnu situaciju i perspektivu RR prokomentirati fotografijama i primjerom mladog para agronoma, koji su u njedrima Velebita u selu Kalinovača na djedovini osnovali farmu koza i malu modernu mljekaru: Martina (jedno od desetak djece križevačke obitelji) i optimistični i vrijedni Ličaniin Nikola Kolačević prije su na pragu prodali stotine kilograma prvoklasnog sira, uigrali proizvodnju, pa i stvorili troje djece, nego što je europska birokracija sve isparagrafirala, a i mi u novinama objavili. Priču za kakvu bi željeli da krasi sve naše ruralne prostore, ma u kojoj vrsti proizvodnje.