Potiče li se razvoj sela ili puko preživljavanje?

Procijeniti čovjeka i njegove radne sposobnosti na prvi pogled je nemoguće, zato i postoji probni radni rok od jednog do šest mjeseci. A vrijedi li to isto i za ljude koji dobivaju državne poticaje? Zapitala se to Sunčana Alvarado, aktivistica za životinje koja je slučaj zapuštene farme u Pavlovcu, općini Veliki Grđevac, prijavila svim nadležnim službama i vlastima. Neuspješno.

"Mogla bi još razumjeti da je došlo do pogreške u procjeni sposobnosti Franje Sojka od državnih službenika pri odobravanju poticaja za farmu u Pavlovcu, ali da tu pogrešku nitko nije uočio pune četiri godine koliko taj čovjek prima državni novac, to ne mogu razumjeti. Zaključujući po fotografijama s farme, gospodin Sojka nema sposobnost ni edukaciju za vođenje farme, nitko me ne može uvjeriti da je ta farma profitabilna, i da se državi isplati ulagati novac", kaže Sunčana.

Što veterinari danas prihvaćaju kao normu?

I konačno, kada je netko uperio prstom, pokazao državnim radnicima da je farma u Pavlovcu u katastrofalnom stanju, da su životinje gladne, bolesne, napuštene, zanemarene, zlostavljane i da je farma potencijalno leglo zaraze koja može ugroziti okolinu, čovjek bi očekivao da će državni službenici reći dotičnim ljudima - hvala. No, varate se, službenici su se jako naljutili, počeli prijetiti i na kraju "dokazali" da su te tvrdnje neosnovane.

Čak štoviše, veterinarski inspektor Horak Zvonko, također i zamjenik gradonačelnika, potpisao je da je život za životinje na farmi zadovoljavajući, da su životinje zdrave i da je sve u redu te da nema osnove za sumnju da je farma u bilo kojem smislu neprofitabilna i nepodobna za primanje državnih poticaja. Očitovala se o slučaju i Brankica Čapek, voditeljica Službe veterinarske inspekcije pri Ministarstvu Poljoprivrede, koja u potpunosti podržava izjavu veterinarskog inspektora Horaka, a očito se i načelnik općine Veliki Grđevac Marijan Dautanac slaže s tim.

Službe su danas svrha same sebi

Od 2010. godine gospodin Franjo Sojka iz Pavlovca prima poticaje od države za, kako ju od milja zovu horor farmu. Ovo je područje od posebne državne skrbi, što znači da gospodin prima puno veće poticaje nego što bi netko drugi dobivao u drugim dijelovima Hrvatske.

Veterinarski inspektor iz Grubišnog polja i nadređena mu veterinarska inspekcija Bjelovar, komunalni redar općine Drago Troscan, veterinar Faltus iz Velikog Grđevca, veterinar Bjondić iz Velikih Zdenaca, Policijska postaja Grubišno polje i načelnik postaje Mario Novalić, potvrdili su da je s farmom sve u redu i da nema prekršaja. Nema krivca. Sve je u redu osim što su životinje žedne, gladne i bolesne i trebaju u najmanju ruku normalne uvjete za život (ako ne i zbrinjavanje od strane veterinara), a farma nije ni približno u operativnom stanju. Nekome u ovom slučaju poticaji sjedaju, dok oni koji žele proizvoditi i imaju uvjete za to, ne vide ni kune.

Prosječna hrvatska farma?

"Također nas je ministarstvo obavijestilo da u Hrvatskoj nažalost postoji veliki broj takvih farmi - horor farmi, samo ne znam zašto oni ništa ne rade po tom pitanju. Borimo se sad za sve takve farme u Hrvatskoj", navode aktivisti koji su objavom fotografija s farme, od kojih se neke zaista mučne, izazvali pravu buru komenatara na društvenim mrežama.

Gospodin Franjo Sojka je registrirani primarni proizvođač hrane za životinje. Još jedna igračka u rukama sustava. "Pitanje koje je najlogičnije postaviti je ono - zašto bi veterinarski inspektori kompromitirali svoju profesionalnu reputaciju štiteći gospodina Sojku od nečeg što je tako evidentno, ako i sami nemaju veliku korist od ovih mutnih transakcija?", navode aktivisti.

Je li ovo doista stvarnost hrvatskog sela? Možemo li u stvarnosti kriviti pojedinca koji pomoću poticaja vjerojatno jedva preživljava, grcajući u dugovima? Jer po svemu sudeći, ne bogati se ovdje nitko, osim možda onih koji cijelu priču žele zanijekati. Jesu li krive službe koje zatvaraju oči pred očitim propustima i treba li redefinirati njihovu zadaću? Ako ne oni sami, onda Ministarstvo. Krivi su podjednako svi, a najviše kriv je nefunkcionalan sustav. Jer, tko na kraju od ovoga svega ima neke koristi?

Jedno od gorućih pitanja zbog kojih se iz Udruge OPGH Život ovih dana obraćaju premijeru jest rješavanje problema radno nesposobnog poljoprivrednog stanovništva i poljoprivrednog stanovništva starijeg od 65 godina, koje se i nakon tog razdoblja nalazi u obvezama mirovinskog i socijalnog davanja, što im jednostavno onemogućava egzistenciju. To je, smatraju u Udruzi, suprotno Zakonu o radu i Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Udruga Život zauzima se i za otpis dijela HBOR-ovih kredita za mljekare, i to zbog sustava koji nije osigurao održivu proizvodnju. Ostvarenje navedenoga, dobro bi sada došlo gospodinu Franji, ali i drugima kojima su ove fotografije, pogled u - ne tako sjajnu budućnost.

Rješenja mora biti, kao i hrvatskog sela.