Greening iliti kakva korist od obične bare?

U Podravini, ali i svim drugim dijelovima zemlje koji su bili pogođeni ovogodišnjim poplavama, još traje berba kukuruza, tako da jesenska sjetva niti približno nije završena.

Zato vas podsjećamo da prilikom njezina planiranja ne zaboravite na nove uvjete, koje je Vlada RH usvojila u sklopu Reforme zajedničke poljoprivredne politike, a koji moraju biti ispunjeni da bi vlasnici poljoprivrednih gospodarstava i dalje imali pravo na izravna plaćanja u 2015. godini.

Brojeva, postotaka i kombinacija je puno pa ćemo pokušati biti što konkretniji. Potrebno se dakle, od 01. siječnja 2015. godine, pridržavati poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš, poznatijih kao zelena plaćanja, a što će vam otvoriti mogućnost ostvarivanja dodatnog prava na osnovna plaćanja po hektaru. Visina tih zelenih ovisit će o vrijednosti osnovnog plaćanja. Naime, i hrvatski poljoprivrednici morat će se pridržavati niza pravila, svrha kojih je očuvanje klime i okoliša i to pomoći raznolikosti usjeva, postojanja ekološki značajnih površina na poljoprivrednim površinama te održavanju postojećih trajnih travnjaka. No, idemo redom.

Raznolikost usjeva

Ova se mjera odnosi samo na oranice i to na sljedeći način. Ukoliko je ukupna površina oranica nekog poljoprivrednog gospodarstva veća od 30 hektara, na njima moraju biti zasijana barem tri usjeva, pri čemu glavni ne smije zauzimati više od 75% površina, a ukoliko postoje dva glavna, ne smiju biti zasijani na više od 95% zemljišta.

Pojednostavljeno, to znači da, ako ratar npr. obrađuje 100 hektara oranica, pri čemu mu je kukuruz glavni usjev, ječam drugi, a soja npr. treći usjev po zastupljenosti, kukuruz smije biti zasijan na najviše 75 hektara, a zajedno s ječmom, ne smiju zauzimati više od 95 hektara. S obzirom da je soja kultura koja fiksira dušik, površine zasijane njome smatrat će se i kao ekološki značajne površine.

Poljoprivredna gospodarstva koja imaju između 10 i 30 hektara oranica, moraju imati zasijana barem dva različita usjeva, uz uvjet da glavni ne zauzima više od 75% oranica. Poljoprivrednici s manje od 10 hektara oranica nisu obavezni imati više kultura.

Različite usjeve ne moraju imati niti poljoprivredna gospodarstva koja na više od 75% oranica proizvode travu ili druge zeljaste krme, ugar (neobrađene oranice tijekom jedne vegetacijske sezone) ili kombinaciju ugara i trava, uz uvjet da preostala površina oranica, koja se koristi za druge kulture, nije veća od 30 hektara. Također, različite usjeve ne moraju imati gospodarstva koja na više od 75% ukupno prihvatljive poljoprivredne površine imaju trajne travnjake ili pašnjake, trave ili druge zeljaste krme, odnosno kombinaciju tih kultura, ali uz uvjet da preostali dio oranica, koji se koristi za druge kulture, nije veći od 30 hektara.

Pod različitim usjevima, odnosno kulturama, misli se na različite rodove botaničke klasifikacije usjeva (npr. rod Triticum: pšenica), na različite vrste istog roda ako je riječ o porodicama kupusnjača (Brassicaceae), pomoćnica (Solanaceae) i tikvovke (Cucurbitaceae), zatim zemljišta na ugaru, trave koje nisu trajne te drugo zeljasto krmno bilje. Npr. ozimi i jari ječam, po pitanju zelenih plaćanja, smatraju se različitim kulturama.

Ekološki značajne površine

I ova se mjera odnosi samo na oranice i to na način da poljoprivrednici čija poljoprivredna gospodarstva imaju više od 15 hektara oranica, od 01. siječnja 2015. godine, moraju imati najmanje 5% oranica koje će se smatrati ekološki značajnom površinom, dok poljoprivrednici s manje od 15 ha oranica takve površine ne moraju imati. Udahnite duboko, pravo nabrajanje tek sad počinje! Ekološki značajne površine su:

• zemljišta na ugaru i to na način da 1 m kvadratni takvoga zemljišta predstavlja isto toliko ekološki značajne površine
• živice te pojasevi drvenastih kultura do 10 metara širine, pri čemu 1 dužni metar živice vrijedi kao 10 kvadratnih metara ekološki značajne površine
• jedno izolirano stablo s promjerom krošnje od najmanje 4 metra vrijedit će kao 30 m2 ekološki značajne površine
• metar drvoreda s promjerima krošanja od najmanje 4 metra, uz uvjet da prostor između krošanja ne prelazi 5 metara, vrijedit će 10 m2 ekološki značajne površine
• kvadratni metar skupine stabala i grmlja s krošnjama koje se preklapaju, površine do najviše 0,3 hektara, smatrat će se ekološki značajnom površinom od 1,5 m2
• kvadratni metar jarka širokog najviše 6 metara, uključujući i otvorene vodotoke za navodnjavanje ili odvodnju, vrijedit će 6 kvadratnih metara ekološke površine
• 1 metar tradicionalnog suhozida odnosno međe ili ogradnog zida poljoprivrednih i stočarskih površina građenih bez morta, koje su u Hrvatskoj karakteristične za kraška područja kao što su Lika, probalje i otoci), smatrat će se jednim kvadratnim metrom ekološke površine
• jedan metar rubnog pojasa duž vodotoka, uključujući i rubne pojaseve pod trajnim travnjacima, širine do jednoga metra, vrijedit će kao 9 kvadratnih metara ekološke površine
• jedan metar pojasa prihvatljivih hektara uz rubove šuma, bez proizvodnje, najmanje širine 3 metra, pod uvjetom da na pojasu nema proizvodnje usjeva, ali su dozvoljeni košnja i ispaša, vrijede 9 kvadratnih metara ekološke površine
• metar pojasa prihvatljivih hektara uz rubove šuma koji uključuje proizvodnju poljoprivrednih usjeva, najmanje širine 3 metra, smatrat će se kao 1,8 kvadratnih metara ekološke površine
• metar kvadratni površine pod drvenastom kulturom (npr. crne johe, breze, graba, kestena, jasena, topole, bagrema ili vrbe) za biomasu na kojima se ne koriste mineralna gnojiva ili sredstva za zaštitu bilja, vrijedit će kao 0,3 kvadratna metra ekološke površine
• kvadratni metar površine s postrnim, naknadnim ili zelenim pokrovnim usjevima, računat će se kao 0,3 kvadratna metra ekološke površine
• kvadratni metar površine s usjevima koje fiksiraju dušik ( npr. soja, lucerna, grah, kravlji grašak, slanutak, djetelina, bob, leća, lupina, grašak, grahorica, smiljkitaroškasta, grahorsatrica i djetelinsko – travne smjese) uz uvjet da imaju status glavnog usjeva, smatrat će se kao 0,7 kvadratnih metara ekološke površine.

Sve ovdje navedene površine pod obilježjima krajolika i pod rubnim pojasevima, priznaju se kao ekološki značajne površine i ako se ne nalaze samo na oranicama, već i pokraj obradivog zemljišta prijavljenog u ARKOD.

Ekološki značajne površine ne trebaju imati gospodarstva koja na više od 75% oranica proizvode travu ili druge zeljaste krme, leguminozu (mahunarke), ugar ili kombinaciju navedenih kultura, uz uvjet da preostala površina oranica koja se koristi za druge kulture nije veća od 30 hektara, kao niti gospodarstva koja na više od 75% ukupno prihvatljive poljoprivredne površine imaju trajne travnjake ili pašnjake, proizvode travu ili druge zeljaste krme ili kombinaciju tih kultura, pod uvjetom da preostala površina oranica također nije veća od 30 hektara.

Ratarsko gospodarstvo sa 100 hektara oranica mora imati barem 5 hektara ekološki značajne površine. Jedna od mogućih kombinacija je, pojašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede, slijedeća. Da pored oranica ili na njima, postoji 1.500 dužnih metara pojasa uz vodotok, 1.000 dužnih metara pojasa uz rub šume bez poljoprivredne kulture te 4 hektra površina pod kulturom koja fiksira dušik, kao što je npr. soja. U tom slučaju ekološki značajna površina iznosi 5,05 hektara što je više od 5%, ukupne površine pod oranicama i takvo gospodarstvo zadovoljava propisane uvjete.

Trajni travnjaci

Temeljem Uredbe o ekološkoj mreži iz 2013. godine, poljoprivrednici ne smiju prenamijeniti niti preorati posebno zaštićene trajne travnjake i trajne pašnjake smještene na okolišno – osjetljivim područjima nazvanima Natura 2000, a koja obuhvaćaju niz lokaliteta koji su ključna uporišta za dugotrajno očuvanje europskih ugroženih vrsta i staništa.

Također, s obzirom na obavezu zadržavanja omjera trajnih travnjaka i ostalih obradivih površina u RH, na razini prijavljenoj u 2013. godini, poljoprivrednici koji u sklopu svojega poljoprivrednoga gospodarstva namjeravaju preorati i pretvoriti u oranice više od 10% površina koje su 2013. godine prijavili u ARKOD kao livade i pašnjake ili ako namjeravaju povećati ukupne poljoprivredne površine svojega gospodarstva kupnjom ili davanjem zemljišta u najam, prilikom čega će se omjer površina pod trajnim travnjacima ili pašnjacima prijavljenima u prošloj godini, također promijeniti za 10%, moraju od Ministarstva poljoprivrede zatražiti dozvolu za takvu prenamjenu.

Zeleno plaćanje i za vlasnike oranica manjih od 10 ha

I poljoprivrednici na koje se ne odnosi niti jedna gore navedena mjera, odnosno oni koji imaju manje od 10 ha oranica, a nemaju trajne travnjake ili imaju samo višegodišnje kulture, također ostvaruju pravo na zeleno plaćanje, koje će im se dodati na iznos osnovnog plaćanja po površini, dok poljoprivrednici koji se bave ekološkom proizvodnjom te tako zadovoljavaju sve uvjete poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš, automatski ostvaruju pravo na zeleno plaćanje.

Za nepridržavanje zelenog plaćanja – kazne

Poljoprivrednike koji neće zadovoljiti navedene obveze za zeleno plaćanje očekuju kazne. Neki će ostati bez naknade za zeleno plaćanje u 2015. i 2016. godini, no ipak će dobiti osnovno plaćenje po površini, dok će od 2017. godine, pak, ne samo ostati bez naknade za zeleno plaćanje, već će im se i smanjiti iznos osnovnog plaćanja po površini.

Spomenimo još i da će poljoprivrednici, koji su korisnici izravnih plaćanja od 2015. godine moći ostvariti dodatnu potporu po hektaru za proteinske kulture koje se koriste za ishranu stoke, a koje se odnose na stočni grašak, grahorice, djeteline, lucerne, stočni bob, smiljkitu, lupinu, esparzetu i soju za stočnu hranu. Uz te, navedene, čiste krmne kulture, potpora će se ostvarivati i za površine zasijane smjesom lucerne i trave, uz uvjet da je udio lucerne barem 50 %.

Također postoji i mogućnost ostvarenja dodatne potpore za površine pod voćnim i povrtnim kulturama. Naime, poljoprivrednici, koji su korisnici izravnih plaćanja, od sljedeće 2015. godine, moći će ostvariti dodatnu potporu po hektaru za proizvodnju voća i povrća, ukoliko ih proizvode na minimalno jednom hektaru prihvatljive površine i barem 50% vlastite proizvodnje isporučuju kroz udruženja proizvođača, kao što su zadruge ili proizvođačke grupe, organizacije.

Ima li Hrvatska dovoljno novca za sve to? Navodno ima. Naime, za provedbu novoga modela izravnih plaćanja, doznajemo u ministarstvu, naša zemlja ima za razdoblje od 2015.-2020. godine, na raspolaganju 2,5 milijarde eura, od čega će 60% odnosno 1,5 milijarda eura biti osigurana iz proračuna EU.

Osim toga, ministarstvo je, kažu, povećalo omotnicu za izravna plaćanja sa 373 milijuna eura, koliko je iznosila temeljem ugovora o pristupanju, na 423 milijuna eura, što je povećanje od 13%, odnosno 50 milijuna eura. U svakom slučaju impozantne brojke, od kojih će, nadamo se, poljoprivrednici doista imati koristi.

Vjerujemo da ste nakon čitanja ovoga članka puni pitanja, nedoumica, drugim riječima da smatrate kako se možda jednostavne stvari nisu mogle jače zakomplicirati, a kako Reforma zajedničke poljoprivredne politike stupa na snagu 01. siječnja 2015. godine, ne ustručavajte se, već pojašnjenja za sve što vas zanima, zatražite u Ministarstvu poljoprivrede putem brojeva telefona 01/6106-697 ili 01/6106-511 ili putem elektroničke pošte na adresama: mirjana.kovacic@mps.hr i gezim.ramqaj@mps.hr. Oni su tu da vam pomognu.