Crne prognoze: Oko 95 posto tla će biti degradirano do 2050. godine?

Konvencija Ujedinjenih naroda za borbu protiv dezertifikacije, organizacija UNCCD, vidi velike prirodne pašnjake i druge pašnjake na zemlji u ozbiljnoj opasnosti. Uzroci su njihovo pretvaranje u oranice i širenje gradova. Tome se pridodaje brzorastuća potražnja za hranom, vlaknima i gorivom. Osim toga, oblik korištenja pašnjaka može se također pokazati problematičnim. Zbog toga inicijativa Save Soil strahuje od katastrofalnog pada plodnosti tla, piše Agrarheute.

Ističu kako se to odnosi kako na prekomjernu ispašu, tako i na suprotno, napuštanje pašnjaka. To znači prestanak brige od strane stočara, što također ima negativan učinak. Razvoj je dodatno pogoršan sve izraženijim klimatskim promjenama.

Važni kao skladište ugljika

UN-ova organizacija procjenjuje da je do 50 posto pašnjaka već degradirano. Pojašnjavaju da u tu skupinu spadaju prirodni travnjaci koje koriste stoka i divlje životinje za ispašu, a uključuje i savane, grmlje, močvare, tundre i pustinje.

Ova područja zajedno čine 54 posto ukupnog kopnenog pokrova, što ima veliki utjecaj na klimu i ishranu. Ta su područja odgovorna za šestinu globalne proizvodnje hrane i predstavljaju gotovo trećinu Zemljinog skladištenja ugljika. Posebno pogođene regije uključuju Mongoliju i velika područja Afrike.

"Studija UN-a pruža dokaze o važnosti povećanja organske tvari u tlu za zaštitu pašnjaka i globalnog prehrambenog sustava", rekla je Praveena Sridhar, tehnička direktorica pokreta Save Soil. Naglašavaju kako će 95 posto zemljinog tla biti degradirano do 2050. U izvješću stoji i kako znanstvenici upozoravaju da bi svake godine moglo biti izgubljeno 24 milijarde tona plodnog tla.

A kako bi se cijela stvar vizualno naglasila, prikazali su to grafički. Prikazane pretpostavke temelje se na procjeni Globalnog fonda za okoliš.

Iako se procjenjuje da oko pola milijarde ljudi diljem svijeta izravno ovisi o sustavima ispaše, stočarske zajednice često se zanemaruju i nemaju utjecaja na političke odluke koje izravno utječu na njihov život. Oni su marginalizirani i često ih se čak promatra kao outsidere u vlastitoj zemlji.

Rješenje u regenerativnoj poljoprivredi?

"Moramo razumjeti društveno-ekonomske uvjete stočarskih zajednica i podržati ih prepoznavanjem njihovog vrijednog tradicionalnog znanja i njihovog doprinosa društvu i ekologiji", naglasila je Sridhar. Oni bi, kaže, trebali biti opremljeni znanjem za održivo upravljanje pašnjacima i dobivati financijske poticaje i potporu za svoje napore u obnovi istih.

Sridhar smatra kako još uvijek ima vremena za preokret, a da je glavna mjera zadržati ili čak povećati sadržaj organske tvari. Save Soil stoga poziva na politiku koja promiče regenerativnu poljoprivredu kako bi se organska tvar u tlu zadržala između tri i šest posto (ovisno o regionalnim uvjetima) i tako smanjila degradacija.

Tim načinom moglo bi se obnoviti mnogo zemlje i osigurati da postojeća obradiva zemljišta mogu proizvesti više hrane bogate hranjivim tvarima za rastuće svjetsko stanovništvo.

Izradili su stoga katalog za održivo upravljanje tlom za 193 zemlje. Primjer za to je rotacijska ispaša, vrsta regenerativnog upravljanja pašnjacima za njegovu zaštitu.