Vodeći mađarski stručnjak za bolesti pčela: Četiri su njihove glavne "ubojice", nije samo varoa!

Razlozi uginuća pčela tema je kojoj se pčelari stalno vraćaju. Na nedavno održanom Međunarodnom sajmu pčelarstva u Vranju, u susjednoj Srbiji, mnogi od njih su došli čuti što u vezi s tim kaže vodeći stručnjak Mađarske za bolesti pčela, autor velikog broja znanstvenih radova i profesionalni pčelar koji ima oko 500 pčelinjih zajednica, dr.sc. Hegediš Deneš.

Kako je istaknuo, njihova istraživanja pokazala su da su klimatske promjene, paraziti i bakterije, ali i kemikalije kojima se tretiraju industrijske biljke, glavni razlozi uginuća pčela. Ona su najveća u proljeće, jer su pčele zbog blage zime i u ovom periodu aktivne, pa im se na taj način skraćuje život.

"U Mađarskoj smo nekada bilježili zime u kojima smo imali 80 do 100 dana s temperaturama od nula stupnjeva. Međutim, posljednjih godina se taj broj smanjio na svega 25 dana", rekao je Deneš ističući da se na zdravstveno stanje pčela odražava proljetni gubitak koji se dogodi u njihovoj zajednici.

Zdrav organizam pčela anulira bolesti

Ovaj istaknuti mađarski stručnjak je naglasio da su u pčelinjim zajednicama prisutni raznorazni paraziti i bakterije protiv kojih se pčele mogu izboriti samo ako imaju zdrav organizam. Nažalost, u nekim zemljama su sve to pripisali varoi, smatrajući je jedinim uzročnikom uginuća pčela.

"Međutim, nije. Istina je da je prošle godine bilo puno varoe kod pčela, ali zaraženost nije bila ista na svim lokacijama."

Govoreći u vezi s tim koliko pčelinjih zajednica nastrada uslijed tretiranja industrijskih biljaka pesticidima, naglašava da je u svijetu poznato koliko su štetni za pčele i ljude - truju stanice organizma uzrokujući i maligna oboljenja. Uslijed njihove primjene zasijana polja su čista, ali je njihovom upotrebom došlo do nestajanja korovskih biljaka, cvjetnica, što je izazvalo nedostatak zdrave nektarske i peludne hrane, prijeko potrebne za imunološki sustav ovih kukaca.

Nestalo mnoštvo kukaca

I primjena insekticida, prema njegovim riječima, ostavlja negativne posljedice na pčele. To se ogleda u njihovoj dezorijentiranosti, težem pronalaženju hrane, a samim tim i lošoj ishrani legla.

"Tretiranje svih biljaka u cvatu je zabranjeno. Nažalost, u svijetu je postala praksa da se uljana repica prska dva puta u cvatu", upozorio je Deneš.

Dodao je da se od 2010. godine masovno koriste neonikotinoidi u poljoprivredi. Njihova primjena se postupno širila na čitavoj zemaljskoj kugli, što je uzrokovalo pojavu nestajanja pčela. O tome je pisano u Americi gdje je najprije rečeno da je to učinila varoa, a poslije virusi, da bi se na kraju ispostavilo da je glavni uzrok upotreba neonikotinoida.

"Oni se poslije upotrebe jako dugo zadržavaju u biljci i tlu. Ovisno od vrste, pojedini se mogu naći u zemljištu i nakon 15 godina, a pri tome se svake godine dodaju i samim tim nagomilavaju."

Je li australski način rješenje za zaštitu pčela od varooze?

Upotreba neonikotinoida, po njegovim riječima, intenzivna je u siromašnim zemljama poput Afrike i Azije gdje je i ostavila posljedice na ljudsko zdravlje. Puno puta se govorilo da upotrebu tih sredstava treba zabraniti, ali su skoro sve zemlje tražile dodatno vrijeme za korištenje iako je, smatra, iz kuta zaštite okoliša to odavno trebalo učiniti.

"U prirodi je nestalo mnoštvo vrsta kukaca i to je razlog više zašto bi ih trebalo zabraniti. Treba prijeći na zaštitu kultura na biološki način, odnosno sredstvima koja ne upijaju biljke. Na tome se radi svuda u svijetu", kaže na kraju profesor, ističući da u to treba uložiti velika sredstva koja usporavaju realizaciju ove ideje.

Ipak, uvjeren je da bi se to i te kako pozitivno odrazilo na našu bioraznolikost.

^{Naslovna fotografija: AK grafika/Shuttesrtock/Fevziie/Gordana Nastić}