Uginula zajednica pčela nije sramota, ali je opasnost!

Dolazi razdoblje toplijeg vremena kada je moguće da pčele tragaju za hranom čak i po drugim košnicama. Evidentno je da svugdje na pčelinjacima ima košnica u kojima su uginule pčele tijekom zime. U tim košnicama je i med. No, kako upozorava pčelar Dino Haračić, svaka otvorena košnica u kojoj su stradale pčele predstavlja opasnost za širenje određene bolesti koju druge pčele mogu prenijeti dalje uzimajući hranu. 

Prve na udaru su, upozorava on, zajednice na istom pčelinjaku, a onda ide dalje.

"Svako zašto ima zato! Nema zajednice koja je uginula od ljepote! Baš svaka predstavlja opasnost! Apelirajte na kolege, pričajte svaki dan jeste li imali probleme s gubitcima ili ne! Sigurno 90% pčelara je imalo bar neki gubitak. To nije sramota! I meni je uginula jedna zajednica, vidjet ćemo od čega. Obavit ću laboratorijsku dijagnostiku mrtvih pčela s podnice i onih koje su bile u saću. Imam sumnju od čega, ali ću je potvrditi. Nije sramota. Nikad ne znamo što pčele mogu donijeti iz grabeži ili kako reagiraju na našu apitehnologiju...", upozorava Dino Haračić te apelira na sve pčelare da obrate pažnju na sljedeće: 

1. Dok je toplo vrijeme neka pregledaju sve zajednice i utvrde brojno stanje živih i uginulih zajednica;
2. Neka odmah zatvore košnice gdje su uginule pčele;
3. Neka (odmah ako je moguće) što prije uklone košnice s uginulim pčelama na mjesto gdje neće biti dostupno drugim zajednicama;
4. Neka pošalju uzorke u najbliži laboratorij i ustanove točan razlog uginuća;
5. Saće od uginulih zajednica pretopiti;
6. Hranu iz uginulih zajednica uništiti;
7. Drvenu opremu adekvatno sterilizirati prije ponovne upotrebe!

"Nemojmo dozvoliti da pozitivni reaktori stoje na pčelinjacima samo da susjedi vide poredane košnice. Bit ću možda i grub, svaki pčelar kojeg znate da nije postupio po stavkama 2. i 3. treba biti prijavljen inspekciji", jasan je u svom apelu Haračić.