U kolovozu pripremite pčelinja društva za narednu sezonu

Kolovoz je mjesec kada počinje priprema pčelinjih društva za narednu pčelarsku sezonu. Ovaj period je bez većih padalina i uglavnom je bezpašni period, zato svaki pčelar treba obratiti pažnju na predstojeće obaveze u pčelinjaku jer se i mali propust u ovom razdoblju kasnije teško nadoknađuje.

Zbog toga je neophodno da pčelar u kolovozu odradi sljedeće radove:

• Obavi detaljan pregled pčelinjih društva;
• Sanira slaba društva i mijenja stare matice lošije kvalitete;
• Suzbija parazite pčela i legla;
• Slabija društva prihrani, štiti pčele od osa, stršljena, moljaca;
• Poboljša ventilaciju u košnici kao i osigura "šareni hlad" i tako štiti pčele od visoke temperature;

Prvo detaljno pregledajte sve pčelinje zajednice

Prvi posao na pčelinjaku u kolovozu je obavljanje detaljnog pregleda svih pčelinjih zajednica radi utvrđivanja njihovog zdravstvenog stanja, kvalitete matice na osnovi legla i utvrđivanja količine hrane (meda i peludi).

Ako su ti parametri zadovoljeni onda su nam zajednice jake. Kod pregleda trebalo bi ramove iz centralnog dijela, iz kojih nisu izašle dvije-tri generacije legla premjestiti na bočne strane, jer u nove ramove teže, matica polaže jajašca, a i hladniji su za zimovanje, a ramove s pergom i medom približimo centralnom dijelu.

Kada se naiđe na zajednicu s lošom maticom ista se mijenja, ili se spaja s nekim od nukleusa koji u sebi imaju mladu maticu i to preko novinskog papira. Matica u kolovozu i rujnu položi ukupno 15.000-20.000 jaja, iz kojih će se izvesti isto toliko pčela, a taj je broj pčela dovoljan da društvo prezimi.

Spajanje slabih društava, odnosno društava s nedovoljnim brojem pčela radilica, također je jedna od bitnih radnji koju bismo trebali obaviti u ovom mjesecu.

Varoa - velika opasnost za pčele

Jedan od najbitnijih radova je suzbijanje parazita pčela i legla gdje prednjači krpelj odnosno varoa. Varoa je invazivna parazitska bolest ličinki, lutki i odraslih pčela koju uzrokuje (krpelj) varoa. To je veliki krpelj vidljiv golim okom, tijelo je prekriveno ovalnim vrlo tvrdim hitinom. Ženka je smeđe – crvenkaste do kestenaste boje, duga 1.0 – 1.7 mm, a široka 1.5 -1.9 mm. Cijelo tijelo je ovalno, spljošteno i nazubljeno, pokriveno veoma sitnim dlačicama. 

Na ličinkama i lutkama pčela lako se uočava krpelj. Imaju veoma dobro razvijen usni aparat i služi za razbijanje pčelinjeg hitina između članaka i za sisanje pčelinje krvi (hemolimfe). Mužjaci krpelja imaju slabo razvijen usni aparat i ne mogu sisati krv iz pčele, a i kratko žive. 

S početkom proljetnog razvoja prvog legla, započinje i razvoj varoe. Ženka varoe polaže jaja pored pčelinje ličinke u stanicu gdje poslije 2 dana iz jaja izlaze ličinke koje potom prelaze u lutke i na kraju, u odraslog parazita. Cijeli ciklus razvoja odigrava se u poklopljenom leglu i to, ukoliko ga ima, radije trutovskom jer ih ono privlači većom količinom juvenilnog hormona. U poklopljenom leglu varoa i spolno sazrijeva, pari se, poslije čega mužjaci ugibaju, a ženke se hrane krvlju lutke i mlade pčele. Kada mlada pčela napusti stanicu i ženke parazita izađu s njom u jednu stanicu saća može položiti do pet jaja. 

Razvoj krpelja je tri puta brži od razvoja ličinke pčele, ukupan razvoj krpelja ženke traje 8-9 dana, a mužjaka 6-7 dana.

Zaštitu od varoe treba početi posljednjih dana srpnja

Kolovoz pa i druga polovica srpnja su mjeseci u kojima se provode opće mjere borbe protiv varoe. Poznato je da ženke varoe polažu jaja prvenstveno u trutovske stanice. Početkom kolovoza skoro da i nema trutovskog legla i krpelj prelazi na legla radilice. 

U kolovozu matica smanji polaganje jaja, a krpelj nastavlja razvoj, pa je nužno nastaviti s njenim suzbijanjem. Ukoliko se zaštita od varoe ne obavi na vrijeme, veliki je rizik za pčelinje društvo. U prisustvu velikog broja ovih krpelja, pčele gube obrambeni imunitet i higijensko ponašanje, tako da razni mikroorganizmi mogu izazvati teška oboljenja kao što su američka kuga, nozemoza i dr. 

Svako jaje koje matica položi poslije 1. kolovoza, bit će zimska pčela. U to leglo varoa više ne smije ulaziti. Zaštitu od varoe treba početi posljednjih dana srpnja, intenzivirati u kolovozu, da bi se završila do 10 – 15. rujna. Tretiranje pčelinjih zajednica poslije 15. rujna, posebice ako nisu primjenjivane od srpnja do rujna, daju slabije rezultate.

Biološke i kemijske metode suzbijanja

Za suzbijanje varoe primijenjuju se biološke i(li) kemijske metode - primjena kemijskih sredstava (akaracidima).

Biološka metoda predstavlja postavljanje okvira građevnjaka kojim se uklanja oko 50% pa i više ovog parazita. Treba ga koristiti tijekom čitave sezone, sve dok u košnici postoji trutovsko leglo. To je okvir s mladim nepoklopljenim leglom koji se postavlja u pčelinju zajednicu i u koji varoe polažu jaja. Kada je leglo poklopljeno, okvir se vadi i vosak pretapa. Za 5 do 6 dana se može ponoviti postupak.

Kemijska metoda u tretiranju varoe predstavlja upotrebu preparata koji poslije paljenja dime i koji su u određenim koncentracijama otrovni za varou, a neće naškoditi pčelama. Postoji veliki broj akaricida za suzbijanje varoe koji kao aktivnu supstancu sadrže mravlju kiselinu, amitraz, timol itd. Postoje i registriranii lijekovi (antiakaracidi) koji se u proizvode u obliku štapića natopljeni lijekom koji se stavlja u plodište u periodu 1-15 kolovoza i koji se nakon 20-25 dana vadi iz košnice.

Najbolji uspjeh se postiže ako se kombiniraju ove dvije metode.

Postoje i drugi oblici lijekova i to dimni, kontaktni, rasprskavajući i dr. Veoma je bitno da se pridržavamo upustava o korištenju lijekova. Borba protiv varoe veoma je važna na širem prostoru jer se parazit varoe brzo širi i na pčelinja društva u kojima se varoa suzbijala, ukoliko u blizini ima zaraženih društava ili je zajednička paša.

Prihrana pčela

Kako je u kolovozu slab unos nektara, ili ga uopće nema, pčelari moraju spremiti pčelinja društva s manje meda. Period od 15. kolovoza do 15. rujna je vrijeme kada treba obaviti prihranjivanje pčelinjih društava i izvođenje što većeg broja mladih pčela, jer je to praktično najvažniji posao na pčelinjaku u ovom periodu.

Prihranu možemo obaviti na dva načina - stavljanjem punih ramova meda u zbijeg ili prihranom šećernim sirupom.

Prihrana medom je bolja za pčelu, ali ako nema meda prihraniti se može i šećernim sirupom.

Samo zdrava i jaka pčelinja društva s oko 15.000 do 20.000 pčela mogu uspješno prezimjeti i dočekati prvu pčelinju pašu. Nukleusi mogu prezimiti minimalno s 5000 jedinki. Prihranjivanje treba raditi sve dok se ne osigura dovoljna količina rezervne hrane.

Autor: Dragan Bejatović, Savjetodavna RS