Pčele su ključne za oprašivanje, održivost poljoprivrede, sigurnost hrane i bioraznolikost

Čim zakoračite u njihovo dvorište, možete vidjeti da ovdje stanuju pčele. Lijepo uređen vrt vrvi medonosnim biljem i odlikuje se velikim pčelinjakom za apiterapiju. Na taj način u potpunosti ispunjava misiju. Prije svega održivi razvoj, u sklopu kojeg čuva bioraznolikost, tim više što ih uzgaja na ekološki prihvatljiv način. 

Nekad su Slovenci uzgajali pčele u carskom Beču, a danas košnice Marka Cesara smještene su na Pohorju, jednom od zelenih bisera Slovenije. Postupnim buđenjem prirode na raspolaganju im je obilna i dugotrajna paša, ovisno o nadmorskoj visini. 

Biljke koje rastu i cvatu u uvjetima minimalnog ljudskog utjecaja daju proizvod visoke kvalitete s oznakom zemljopisnog podrijetla. Naravno, iza svake teglice slovenskog meda stoji odgovoran proizvođač.

Prstohvat inovativnosti za bolji užitak

U Razvanja kod Maribora, uz prstohvat inovativnosti, obogaćuje ovaj prirodni nektar maštovitim okusima i stvara užitak za nepce, za što je dobio brojne nagrade i priznanja.

"Pčele su ključne za oprašivanje biljaka, što je od temeljne važnosti za održivost poljoprivrede i sigurnost hrane. U Sloveniji se radom stručnjaka u ovom sektoru doprinosi očuvanju ovih korisnih oprašivača i promicanju održivih poljoprivrednih praksi", započinje svoju priču Marko.

Sudjeluje u sklopu intervencije IRP 18.3 (Bioraznolikost i krajobraz (KOPOP_BK). Posebno izdvajamo Program očuvanja bioraznolikosti i izvornoga kulturnog krajolika Pohorja – Boje i mirisi Pohorja i projekt Med i vino – Uspostavljanje turističkog proizvoda među vinogradima i pčelinjacima. 

"Neprestano težim zelenom prijelazu na održivo gospodarstvo temeljeno na niskougljičnim rješenjima koja potiču kružno gospodarstvo i bioraznolikost", pojašnjava. 

Dodaje Marko kako zajedno možemo stvoriti dobro okružje za sve korisne kukce, što će pozitivno utjecati na naše ekosustave i naš način života.

Počeci bavljenja pčelarstvom u mladosti

Rad u poljoprivredi svidio mu se još u djetinjstvu, kad je redovito pomagao stricu na njegovu imanju i stjecao iskustva u voćarstvu, ratarstvu i vinogradarstvu. 

"Zbog toga sam i odlučio upisati poljoprivrednu školu. Počeo sam se baviti ovim s 18 godina, na praksi, kada sam dobio svoju prvu košnicu. I nakon toga sam stekao sve potrebno znanje da bih postao majstor pčelar i stekao nacionalnu strukovnu kvalifikaciju", priča.

Četiri godine bio je zaposlen u Vinagu, a neko vrijeme radio je kao pomoćni radnik na velikom voćarsko-vinogradarskom imanju u Austriji. 

Kad je shvatio da se uz redoviti posao ne može dovoljno baviti pčelarstvom, prije 13 godina odlučio je samostalno započeti profesionalnu karijeru s 40 košnica. 

"Trenutno vodim brigu o 130 pčelinjih zajednica u LR i AŽ košnicama, a ako su vremenski uvjeti povoljni, proizvedem dvije do tri tisuće kilograma meda“, dodaje. 

U mnogim projektima unutar okvira ZPP-a aktivni je sudionik. U prvom su planu projekti bioraznolikosti te akcije podizanja svijesti o autohtonom i nektarotvornom bilju ovog područja, važnosti očuvanja bioraznolikosti i osiguranja paše za ove korisne kukce.

Sudjelovao je na 2. javnom pozivu za odabir operacija iz fonda EAFRD za ostvarenje ciljeva Lokalne razvojne strategije u području TOTI LAS. Operacija se naziva Program očuvanja bioraznolikosti i izvornoga kulturnog krajolika Pohorja – Boje i mirisi Pohorja. U sklopu projekta uspostavio je medonosni vrt.

"Bio sam uključen u projekt Med i vino – Uspostavljanje turističkog proizvoda između vinograda i pčelinjaka, a trenutno sudjelujem u istraživanju prihrane oprašivača proteinsko-energetskim pogačama u sklopu projekta Europskog partnerstva za inovacije (EIP)", ističe.

Valja istaknuti i javljanje na nekoliko natječaja ZPP-a vezanima uz sektor. Uglavnom se odnose na mjere tehničke pomoći poljoprivrednicima i organizacijama koje djeluju u tom području, poput  Sufinanciranje pčelarske opreme i Racionalizacija sezonske selidbe košnica.

Javni natječaj proveden je na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe o provedbi Programa mjera u području ovog sektora u Republici Sloveniji u razdoblju 2020. – 2022.

Proboj s pjenušcem od meda

Tijekom sezone premješta ih u Hočko i Slivniško Pohorje za pašu kestena i šumskog nektara, a najviša je točka na 850 metara nadmorske visine.

U Sodišincima u Prekmurju, blizu austrijske granice, premješta ih na bagrem, čije grane se prečesto smrznu.

"Posljednje desetljeće bilo je loše za ovu granu poljoprivrede jer je mraz značajno smanjio prinos, a samim time i pašu, zbog čega nije bilo dovoljno meda. Priroda se mnogo promijenila, a bioraznolikost smanjila, pa je sada puno teže baviti se ovim poslom nego prije 20 godina. U svakodnevici možda to ne primjećujemo i nismo toga svjesni, ali ako ali ako se bavite pčelarstvom, itekako je vidljivo“, upozorava. 

Marko je vrlo inovativan i ne želi biti samo tradicionalni proizvođač, već nastoji kupcima ponuditi mnogo više od samih osnovnih proizvoda.

Slobodno vrijeme posvećuje promociji i razvoju novih proizvoda. Među njima je i "Pjenušac od meda Cesar“. 

"Radi se o ideji koju sam dugo razvijao u suradnji sa starijim kolegama, temeljeći je na iskustvu stečenom u Vinagu i suradnji sa Srednjom poljoprivrednom školom Maribor. Riječ je o inovativnom pjenušcu proizvedenom isključivo od meda, vode i kvasca, koji je jedinstven proizvod u svijetu i zahvaljujući kojemu sam bio nominiran za najinovativnog poljoprivrednika u 2019. godini", objašnjava. 

Njegov inovativni pjenušac Cesar inače redovito osvaja ugledne nagrade na ocjenjivanjima vina u Sloveniji i inozemstvu, uključujući zlatnu medalju Agra 2020. i 2021. te srebrnu i platinastu u SAD-u 2022. godine, na jednom od najuglednijih ocjenjivanja vina u SAD-u. To znači da je u apsolutnoj konkurenciji pjenušaca dobio najveće priznanje.

Prema dostupnim podacima, prvi u svijetu prodaje ovakvu vrstu pića. 

Proces proizvodnje pjenušca 

"Klasična proizvodnja ovog pića započinje pripremom medice, gdje se prvo priprema otopina kestenovog proizvoda, a zatim se nastavlja fermentacijom, odnosno pretvaranjem šećera u alkohol. Smatram da je kestenov med manje sladak i pomalo gorak, stoga piće sadrži uobičajene kiseline, što konačnom proizvodu daje poseban i jedinstven okus te ujedno ima visok udio peludi, minerala i vitamina“, priča Marko. 

Za pripremu pjenušca dodaje 45 do 50 kilograma kestenovog sirupa na volumen od 100 litara. Također treba ubaciti nešto veću količinu kvasca jer sirup razgrađuje dio kvasaca svojim blagotvornim sastojcima.

"Nakon fermentacije dobijem medicu s oko 10,5 % alkohola, nakon prvog vrenja koje traje najviše mjesec dana. Zatim ju pretačem u boce i dodajem prirodni nektar kao dodatak za fermentaciju, čime pospješujem drugo alkoholno vrenje“, priča. 

Osim kvasaca za pjenušava vina, dodatak za fermentaciju sadržava hranjive tvari za njih i saharozu koja stvara ugljični dioksid, odnosno mjehuriće. 

Zatim se čvrsto zatvaraju boce i pohranjuju u podrum. Kvasci u vinu počinju fermentirati šećer, što uzrokuje proizvodnju ugljikova dioksida. S obzirom da su čvrto zatvorene, ugljični dioksid ne može izaći i ostaje vezan u piću.

"Boce ostavljam da odleže najmanje 24 mjeseca, a po mogućnosti i koju godinu više. Za to vrijeme sitni talog kvasca stvara izvrsne okuse. Što dulje ostaje u dodiru s kvascem, to će okusi biti izraženiji“, pojašnjava. 

Prije puštanja pjenušca u prodaju, nužno je ukloniti kvasac. Proces se naziva degoržiranje i provodi se ostavljanjem boca da odleže s grlom prema dolje te se povremeno lagano zavrte radi skupljanja kvasca u grlu, a na kraju se brzo zamrznu i boca se otvara kako bi se pritiskom ugljikova dioksida u njoj uklonio smrznuti kvasac. 

"U boci ostaje samo čist i bistar pjenušac, koji zajedno s ekspedicijskim likerom, napravljenim od slatke medice, točim u boce napunjene do vrha i ponovno zatvara plutenim čepom i metalnom mrežicom. Što je dodana rakija slađa, to će pjenušac biti slađi, a obično sadržava oko 11% alkohola", ističe Marko. 

Širok asortiman proizvoda

U ponudi ima različite vrste meda (šumski, cvjetni, bagremov, kestenov i heljdin), kao i kremasti obogaćen raznim dodacima poput cimeta, đumbira, lješnjaka, čokolade, aronije, peluda i matične mliječi, borovnica, malina, sušenog voća i čilija.

"Proizvodim medicu – zatim vino i liker, kao i niz proizvoda poput peluda, propolisa, raznih mješavina, peludi, matične mliječi i propolisa, raznih sirupa i smrekovih vršaka, te izrađujem svijeće od voska te razne poslovne poklone", ističe. 

Svoje proizvode prodaje na kućnom pragu, na pohorskoj tržnici te na raznim događanjima i sajmovima, a za potrebe poslovnih poklona možete ih pronaći na njihovu štandu u većim trgovačkim centrima. 

Od 2013. Marko Cesar bavi se i apiturizmom. U okućnici je uredio vrt u kojemu je posađeno medonosno bilje, ukrasnu košnicu i prodavaonicu. 

"Surađujem s turističkim agencijama i organiziram degustacije te cjeloviti pčelarski doživljaj za skupine posjetitelja, uglavnom stranaca iz cijele Europe. Oblačim ih u radnu odjeću, pokazujem im proces rada s košnicama i svakodnevne poslove, azatim slijede degustacije svih proizvoda koje posjetitelji mogu kupiti", priča. 

Budući planovi 

Budući da je Marko ujedno izvrstan glazbenik, obilaske obogaćuje sviranjem harmonike, pri čemu mu pomaže osmogodišnji sin Mihael na baritonu. Pri promociji proizvoda naglašava važnost povezivanja s ostalim domaćim proizvođačima jer je to najjednostavniji način da si međusobno pomažu.

Također aktivno surađuje s regionalnom razvojnom agencijom Podravje i Gradskom općinom Maribor, Općinom Hoče-Slivnica, Agencijom Verus, hotelijerima te se oglašava na vlastitoj mrežnoj stranici kao i na  Facebook-u.

"Svoje proizvode prodajem na lokalnim tržnicama i u manjim trgovinama diljem Slovenije. U budućnosti planiram proširiti ponudu domaćih djelatnosti fermentacijom piva od ovog slatkog nektara, održavanjem radionica pečenja rakije, spravljanje medenjaka i peciva, te širenjem prodaje kod kuće", zaključuje. 

Tekst: Kristijan Hrastar,  Kmečki glas (SLO)

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.