Pčelarsko gazdinstvo Marković u Đurincu kod Svilajnca ima 100 košnica, proizvodi med, matični mleč i vosak i neobično je po tome što u dvorištu ima spomenik pčeli.
"Pčelice voljena, sve dok je tebe biće života, meda, zdravlja i nas. Za sve što si nam darivala, ovo ti je od mene najveći poklon i čast od srca. Večno ti hvala," ovim rečima Momčilo Marković (74) se zahvalio pčeli i napravio joj spomenik u rodnom selu Đurinac kod Svilajnca.
Momčilo je šesta generacija porodice Marković koja se bavi pčelarstvom. I njegov sin Nenad pčelari tako da se tradicija nastavlja. Prvi je započeo Milosav, zatim čukundeda Milovan, pa pradeda Milojko, onda deda Mihajlo, zatim otac Milosav.
Naš agovornik Momčilo kaže da je prohodao i odrastao u pčelinjaku pomažući ocu u svim poslovima oko pčela. Već sa deset godina sve je znao sam da radi. Sa 20 godina se oženio i formirao svoj pčelinjak. Njegovo Pčelarsko gazdinstvo Marković danas ima 100 košnica i neobično je po tome što u dvorištu ima spomenik pčeli, ali i drvo zapis. Momčilo je spomenik podigao 2007. godine.
Pčela od mesinga je visoka 1,20 m i teška 120 kg. Nalazi se na cvetu koji je postavljen na stub od kamena visine tri metra. Na jednoj strani stuba nalazi se mermerna ploča sa fotografijama i imenima članova porodice Marković koji su se bavili pčelarstvom, kao i Momčilove reči zahvalnosti upućene pčeli. Spomenik je dizajnirao jagodinski umetnik Dragan Stojadinović Ćosa, a izlio je Petar Simić iz Đurinca.
"Sličan spomenik postoji u selu Kamenovo kod Petrovca na Mlavi, ali su ga podigla udruženja pčelara iz tog sela. Nije mi žao što sam u spomenik uložio oko 3.000 evra jer je to bio jedini način da iskažem svoju neizmernu ljubav prema pčeli i da joj izrazim zahvalnost za sve što mi je tokom ovih decenija dala," kaže Momčilo.
Spomenik pčeli u Đurincu je od svog postavljanja izazivao veliku pažnju javnosti tako da ljudi iz okolnih mesta, koji su čuli za njega, svraćaju kako bi ga fotografisali, ali i kupili med i druge proizvode od meda.
"Godišnje otprilike proizvedem od jedne do dve tone bagremovog, livadskog i suncokretovog meda. Teško mogu da izračunam koliko sam meda proizveo od početka mog pčelarenja, ali mislim oko pedesetak tona. Radim sa langstrot košnicama koje imaju po nekoliko nastavaka. Tako da, kada je dobra paša košnica može da ima i po 50 kg meda", ističe Momčilo.
Momčilo se seća priča svog dede kako se nekada pčelarilo. "Moji preci su imali po 150 trmki, to su bile košnice napravljene od pruća. Iz njih se med vadio mnogo primitivnije. Moj deda je 1928. godine sa vrškara prešao na pokretno saće. Med je tada čuvan u čabrovima koji su se zatvarali voskom," objašnjava Momčilo.
Momčilo je penzioner i živi u Ćupriji, ali često dolazi u Đurinac, kako bi obavio sve poslove u pčelinjaku, a pomažu mu i supruga Leposava i sin Nenad. Često je izlagao svoje proizvode na raznim sajmovima širom zemlje i dobijao nagrade za kvalitet meda i pčelinjih proizvoda.
Foto prilog
Tagovi
Autorka