Med i kozmetički proizvodi Petra Mataka: Zašto se kaže da je pčelinji otrov skuplji od zlata?

Ako beg nije cicija nije ni Petar Matak. Taj mladi magistar agronomije, nastavnik u Poljoprivrednoj, prehrambenoj i veterinarskoj školi Stanka Ožanića i uspješni pčelar nije škrtario ni na ovogodišnjem dvodnevnom Sajmu zdrave hrane, tradicijskih proizvoda i rukotvorina “Dani sunca” kojega je na glavnom trgu u Zadru 55. put organizirala udruga “Eko-Zadar”. Obilježen je i svjetski Dan održivosti, a nakon uspješnog trženja svojih proizvoda, počastio je kolegice i kolege sa susjednih štandova.

“Svi koji preferiraju održivi razvoj zaslužuju čašćenje. Zbog doprinosa boljoj budućnosti”, rekao je Matak.

Njegov cvjetni med i med od kadulje brzo su rasprodani. Potonjega se tražila i tegla više. “Saznali su da je od kadulje sa Kornata, a to je najbolja reklama”, dodaje uz karakterističan osmijeh.

Med od kornatske kadulje smatra se raritetom među medovima jer još uvijek malo pčelara tamo seli svoje pčele. Razlog tome su troškovi transporta, nepristupačan teren, radna snaga i problem s prijevozom.

“Ali, kad stigneš tamo i kad rad brodskog motora zamijeni radosno zujanje tvojih pčela osjećaj je neopisiv”, smije se.

Blagodati kornatske kadulje

On je svoje pčele na kornatsko putovanje odveo u drugoj polovici travnja. Tamo hladna fronta nije poharala medonosne biljke kao u zaobalju i na kontinetnu. U najdelikatnijoj fazi vegetacije, temperatura se, podsjetimo, na pojedinim mikrolokacijama noću spuštala i do minus 9 Celzija. Poharala pupoljke, izostala je cvatnja, poslije zavladala suša i žega što je mnoge pčelare dovelo do očajanja. Meda ni za lijek.

No, kornatska kadulja (lat. Salvia officinalis) i ove godine odoljela je svim vremenskim nepogodama. Prkosila suši, jugu i buri, a kad je Matak stigao sa svojim pčelama upravo je počela mediti.

“Kad ona procvjeta otoci doslovno postaju ljubičasti. To je pravo vrijeme za skupljanje cvjetnog nektara”, govori i pojašnjava kako je kornatska kadulja posebno ljekovita biljka. Med od nje može pomoći kod niza zdravstvenih tegoba. Liječi dišne organe, čisti krv, smanjuje šećer u krvi, pomaže kod glavobolje, migrene... Smanjuje napetost i stres, povećava energiju i poboljšava raspoloženje.

Sve to ako je kadulja iz nedirnute prirode a kornatska, prilagođena uvjetima tamošnje  crvenice i kamenjara, prepoznatljiva je i po svojim sitnim svijetlo ljubičastim cvjetovima u koje se pčele sladostrasno zavlače cijelim tijelom.

“Jugo tuče, a one lete. Dnevno su u svaku košnicu unosile i po tri kilograma meda", otkriva Matak.  

Iz 60 košnica 1.500 kg meda

Guštale su, kaže, a sve to prepoznaje se i u konačnom proizvodu. Med od kornatske kadulje potrošači traže, unatoč jeftinijim uvoznim koji su nerijetko patvorine bez ljekovitih svojstva.

“Ma, da se krivo ne shvati, nemam ja ništa protiv uvoza. Neka se uvozi, ali neka podrijetlo bude navedeno na deklaraciji. Da kupac zna koji med kupuje”. Njegov med je, tvrdi, “pravi domaći iz nedirnute prirode”. Ne samo onaj od kadulje nego i cvjetni. No, ne samo kvaliteta meda nego i produktivnost njegovih pčela je respektabilna.

Iz ukupno 60 košnica, izvrcao je oko 1.500 kg meda. Znači svaka košnica je dala gotovo 25 kg meda. S prodajom nema problema. Na tri posljednja sajma u Benkovcu i dva dana na Danima sunca prodao je 500 kg meda. Ostalo će prodati na kućnom pragu u Krnezi kod Ražanca gdje živi i gdje je sjedište njegovog OPG-a Petar Matak.

Prabaka Lucija i predavanja profesora Kovačića

Mataci su, inače, poznati kao uspješni poljoprivrednici. Ratari, stočari, povrćari, vinogradari, vinari, maslinari… Ali samo Petar je pčelar. Priča o tome što ga je  potaknulo na druženje s pčelama  neobična je i zanimljiva. Pokojna prabaka Lucija je držala nekoliko zajednica u ulištima ili pletarama, ali kako proizvoditi vrhunski med naučio je u Slavoniji tijekom poslijediplomskog studija na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.

“Zaintrigirala su me predavanja profesora Marina Kovačića. On i njegova obitelj imaju veliku farmu sa 700 - 800 košnica. Jako je popularan. Povezan sa cilim svitom. Baš je znalac”, hvali profesora Kovačića. Kod njega je “uzeja modul”, predmet pčelarstvo za magistarski rad na temu “Proizvodne i biološke osobine sive kranjske pčele”. Profesoru je izrazio želju da bi u njegov pčelinak dolazio na praksu. A on: “Pa ti nikada nisi bio u doticaju s pčelama. Ne znam bi li te uopće primio”, rekao mu je profesor. Možda se i šalio, ali Petar je i dalje inzistirao: Želim dolaziti na praksu da bi što više naučio. “Ajde, ajde kad si toliko uporan. Ajde dođi”, prepričava kako mu se napokon profesor “smilovao”. Tako je odradio praksu.

Na početku su ga, dodaje, pčele malo izbode, ali isplatilo se. Profesorov otac Stipan ili Stipa kako ga zovu kao i svaki iskusan pčelar u početku je nerado govorio o pčelarenju. “Kad je vidio da smo ja i nekolicina kolega zainteresirani i da nismo iz Slavonije, da smo s mora, počeo nam je otkrivati tajne uspješnog pčelarenja”. Popili su par čaša vina. Spremili ručak i Stipa se otvorio. S njim se Petar, kaže, dobro skompao. Nastavio je kontaktirati s profesorom i nakon završenog studija. Surađuju.

Bivši učenik vratio se u školu kao nastavnik

Po završetku studija, još nezaposlen Petar je  pomagao roditeljima u poljskim radovima. Odmah je nabavio i svoje četiri košnice. U želji da poboljša svoje imanje javio se na natječaj za sredstva iz tipa operacije 6.3.1. za male poljoprivredmike i iz Programa ruralnog razvoja dobio bespovratnih 15.000 eura. Kupio suvremenu opremu za pčelarstvo i povećao broj košnica. U međuvremenu otvorila se prigoda za rad u školi koju je svojedobno pohađao.

“Otišao sam kao učenik, a vratio se kao nastavnik”, kaže ne krijući zadovoljstvo što je u školi Stanka Ožanića dobio priliku da svoja znanja prenosi učenicima kao nastavnik, ali i kao voditelj  Pčelarske sekcije.

Učenici su, kaže on, posebno zainteresirani za praktičnu nastavu. Nažalost, u Zadru ne postoji određeni prostor za urbano pčelarstvo. Ni u Hrvatskom pčelarskom savezu nemaju rješenja. Ne postoji nikakva regulativa po kojoj bi se u sklopu škole osnovao pokusni pčelinjak pa nije bilo druge  nego “udomiti” dvije košnice u vlasništvu škole i za učenike organizirati praksu na vlastitom pčelinjaku u 20-ak kilometara udaljenoj Krnezi, što je Petar i učinio da bi učenici naučili najosnovije. O pripremi okvira, sakupljanju pčelinjih proizvoda, vrcanju, zaštiti pčela od bolesti i štetnika.

“Za nešto više jednostavno nema ni vremena jer su učenici zauzeti drugim školskim obvezama. Kad ostvarimo mogućnost osnivanja pokusnog pčelinjaka u blizini škole praktična nastava bit će puno dostupnija i sadržajnija”, govori Matak. Tako misli i ravnateljica Jelena Gulan koja se zalaže za dualno obrazovanje - teoriju i praksu.

Medna pita od Medljikovca

Učenici škole Stanka Ožanića inače postižu zapažene uspjehe na raznim smotrama i natjecanjima. Tako je na kongresu i natjecanju u pekarskim i slastičarskim proizvodima Interslast u Tuhelju učenica 3. B razreda Marta Dražina, pod mentorstvom razrednice Katice Nekić osvojila prvo mjesto u izradi medne pite. Kao glavni sastojak za ovu deliciju poslužio je med nastavnika Mataka.

"Radi se o medu Medljikovcu. On nastaje od medne rose koja se na listovima hrasta za toplog i sušnog vremena stvara od izlučevina lisnih ušiju. Mednu rosu pčele rado unose u košnicu”, pojasnio je Matak. Med je tamniji, a od biljnih medova se razlikuje i po specifičnom okusu. Odličan je upravo za medne pite.

Magistar agronomije Petar Matak (30) ne krije da je ponosan na svoje roditelje majku Mirjanu i oca Mladena (62). Majka je nastavnica, a otac uzoran poljoprivrednik. U plodnom krneškom polju uzgaja sve vrste sezonskog povrća, ima vinograde stolnog i vinskog grožđa, maslinik… Bavi se i stočarstvom, u slobodnom uzgoju ima respektabilno jato koka i pulestara, tovi 10-ak svinja, a u posljednjih nekoliko godina i ovce pasmine Romanovska, koje u prosjeku daju više od tri janjeta godišnje.

"Sve što se proizvede na imanju proda se na kućnom pragu", kaže Petar. Tako su, uz predan rad, roditelji odgajali i školovali njega, starijeg brata Luku (34) i najmlađu od njih -  sestru Luciju. Luka je bio jedan od najboljih studenata Medicinskog fakuteta u Zagrebu, doktor je specijalist ginekologije i porodništva. Već ima i svoju obitelj, suprugu Magdalenu, također liječnicu i dvogodišnjeg sina Antu. Medicinu na Sveučilištu u Osijeku uspješno studira i sestra Lucija.

Krem, imunomed i pripravci od pčelinjeg otrova

Matak ima i puno planova za razvoj svog obiteljskog gospodarstva. Povećao je broj pčelinjih zajednica, ima ukupno 90 košnica ne računajući one dvije školske. Uz klasični med, proizvodit će likere od meda, te krem i imunomed. Baza za imunomed je propolis, cvjetni prah i med, a konačni proizvod služi podizanju prirodnog imuniteta pa je sve traženiji na tržištu. Već sada uz pomoć posebnog uređaja Petar sakuplja pčelinji otrov od kojega namjerava proizvoditi kozmetičke pripravke. Radi se o prirodnom botoksu koji će, kako reče, “pomaći ženama da ostanu vječno mlade”.

Ljekovito djeluje i na zglobove i kosti. Na pitanje zašto se kaže da je pčelinji otrov skuplji od zlata odgovara: “Pa sve što je rijetko i vrijedno ima visoku cijenu. A za proizvesti 1 gram pčelinjeg otrova treba 'pomusti' više od 10.000 pčela”, odgovara. 

Propolis nije alkoholni pripravak

On se kao i drugi pčelari zalaže da se propolis više ne tretira kao alkoholni pripravak na koji se plaćaju trošarine nego da se tretira kao i ostali pčelinji proizvodi.

Na pitanje što misli o patvorenju meda i kako tome tome stati na kraj Matak ima svoje mišljenje. Nažalost, danas se med pravi i bez pčela. Trebalo bi smanjiti broj tegli koje nemaju na sebi deklaraciju i porijeklo. Kupac mora znati podrijetlo meda koji kupuje i to mora biti navedeno na deklaraciji. Institucije bi trebale raditi svoj posao. Neka se uvozi, ali pod uvjetom da se deklarira koji je to proizvod, objasnio je. Njegov med je pravi pravcati ljekoviti domaći proizvod. "Onaj tko ga jednom proba uvijek se vraća", kaže Matak.

U svoj asortiman uključio je i prizvodnju pčelinjih zajednica i nukleusa za kojima veliki interes pokazuju budući pčelari kojih je sve više. To je dobro jer bez pčela kao što je govorio i Albert Einsten nema života "Nestanu li pčele sa planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života." Bez pčela, nema oprašivanja, ne bi bilo plodova, hrane pa ni ljudi.

A pčelarenje na Kornatima, poseban je izazov. Jedna od legendi kaže da "kad je Bog stvarao zemlju u ruci mu ostane nekoliko grumena koje odluči baciti na današnje mjesto Kornata".

U prošlosti na njima su mir nalazili gusari i robinzoni pa i danas postoje priče o skrivenom blagu koje leži na kornatskom morskom dnu. Za brojne nautičare koji dolaze u Hrvatsku to je omiljeno odredište koje se nikako ne zaobilazi, a za upornije pčelare mjesto gdje njihove pčele sakupljaju - zlato. Ne ono imaginarno na morskom dnu, nego stvarno iz cvjetova kornatske kadulje.