Damir Rogulja: Tri od četiri zalogaja na neki su način rezultat djelovanja oprašivača

Divlji oprašivači su na rubu izumiranja, dok su pčele medarice izuzetno ugrožene zbog klimatskih promjena, uništavanja prirode, kiselih kiša, pretjerane upotrebe pesticida, pojave novih bolesti i nametnika, poručio je Damir Rogulja na predavanju uz obilježavanje Svjetskog dana pčele 2025.

"Kada kažemo da su od četiri zalogaja, tri rezultat – na bilo koji način – djelovanja oprašivača, to nam pokazuje njihov značaj. Cijeli niz namirnica ovisi o oprašivačima, o njima ovisi proizvodnja polovice svjetskih ulja”, naglasio je poznati pčelar i ekolog.

Ono o čemu se ne vodi dovoljno računa je činjenica da njihovim djelovanjem biljni pokrov postaje bogatiji i zdraviji te utječe na smanjenje erozije tla. Istaknuo je i kako se djelovanjem oprašivača povećava apsorpcija ugljika što znači da se smanjuju najvažniji čimbenici koji utječu na povećanje prosječne dnevne temperature.

"U Zagrebu planiraju posaditi 8.000 stabala, no s tim bi sredstvima bilo pametnije animirati građane da na svoje prozore i balkone stave teglice s biljem. U gradu ima više od milijun prozora i balkona - količina ugljika koji bi te biljke upile bila bi značajnija. A i raspoređena na taj način, sigurno bi smanjila prosječnu temperaturu u gradu”, kazao je Rogulja, napominjući da bi tako trebalo djelovati i u drugim urbanim sredinama

Predavanje: Oprašivači i vrijednost oprašivanja

Svjetski dan pčela obilježava se 20. svibnja diljem svijeta s ciljem upozoravanja na smanjenje broja ovih za bioraznolikost iznimno važnih kukaca. Središnja manifestacija kojom se u Primorsko-goranskoj županiji obilježio taj dan održala se 17. svibnja u poviješću i pčelarskom tradicijom bogatom gradu Kastvu.

Dan je bio posvećen značaju neizmjerno važne aktivnosti koju pčela obavlja u prirodi – oprašivanju. Događanje je organizirao Primorsko-goranski pčelarski savez uz glavnu poruku da čovječanstvo mora cijeniti pčele i o njima brinuti kako bi one mogle brinuti o nama - jer one trebaju nas, ali mi još više trebamo njih!

Predavač, Damir Rogulja, u osnovi novinar, u duši pčelar, u naravi aktivist vrlo izraženog osjećaja za uvažavanje prirodnih ciklusa i čuvanje prirode, predočio je spoznaje o najvažnijim oprašivačima i stvarnoj vrijednosti oprašivanja. Upravo je to pojam koji se često, nerijetko i olako, uzima u usta - i to sve u ovom klimatološki vrlo izazovnom vremenu, poručuju organizatori.

"Uslijed brojnih promjena, sve je više upitno očuvanje civilizacije kakvu poznajemo. Sve se urušava, prijeti nam pustošenje, nestanak života - i nije u pitanju samo nedostatak hrane, tu će vjerojatno nešto smisliti. Bez oprašivača će nastati pustinja”, upozorava Rogulja.

Njemu su kao promatraču posebno zanimljive muhe. Prisjetio se kako je prije nekoliko dana zamijetio muhu lebdjelicu koja oponaša bumbara (Pocota personata). Naime, ona se uspješno "oblači" tako da neupućenima izgleda kao druga vrsta. Napomenuo je i kako, po važnosti za oprašivanje, muhe dolaze nakon pčela medarica, samica i bumbara.

Koliko vrijedi oprašivanje pčele?

"Može se izračunati da se od svake teglice meda koju pčelar proda krajnjem potrošaču prirodi vraća 20 takvih teglica - to govori o važnosti pčela za opstanak okruženja u kojem živimo”, otkrio je Rogulja.

Oprašivači čuvaju bioraznolikost, pojam koji se najčešće veže za biljke, kaže, a opstanak života na planetu vezan je upravo za njih. Biljaka pak nema bez oprašivača: leptira, bumbara, pčela, muha, ptica, šišmiša i nekih drugih malih sisavaca...

"Sve što se 'muva' oko cvijeta skupljajući pelud ili nektar su oprašivači. To je servis koji je određenom sustavu iznimno dragocjen i resurs koji zahtjeva podršku svih ljudi, ne samo pčelara. Na pčelarima je zadatak potaknuti ostale da razmišljaju o situaciji u kojoj se nalazimo, a do koje su nas dovele klimatske promjene - uslijed kojih dolazi do pomanjkanja staništa i hrane. Upotreba pesticida je zasebna priča”, govori.

Smatra kako je Europska pčelarska udruga odradila veliki posao utvrđivanjem ciljeva / smjernica, međutim važno je također pratiti broj oprašivača. Sve je važnija svaka košnica i svaki pčelar jer bez njih neće biti niti pčela - one se danas održavaju isključivo zalaganjem pčelara.

Sektor pčelarstva u Republici Hrvatskoj predstavlja tradicionalnu poljoprivrednu granu te ima prepoznatljiv gospodarski značaj. jednjih godina njegova uloga se ne prepoznaje samo kroz proizvodnju pčelinjih proizvoda, već i kroz očuvanje bioraznolikosti i krajobraza. Vezano uz sam Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike, za ovaj je sektor predviđeno osam intervencija.

Poručuje i kako nema univerzalne recepture za uspjeh, svaki pčelinjak je specifičan i pčelari moraju biti konstantno prisutni kako bi brzo reagirali. Vremena su za pčelare, pčele i bioraznolikost vrlo izazovna.

Strateški plan ZPP 2023.-2027. ima za cilj održati ili očuvati veliku biološku i krajobraznu raznolikost, uz još širu primjenu dobrih praksi koje će pozitivno utjecati na ublažavanje klimatskih promjena, očuvati proizvodne resurse, tlo i vodu, te očuvati kvalitetu zraka.

Klimatski ekstremi koji se zadnjih godina sve češće pojavljuju velika su prijetnja oprašivačima, a važno je stalno upozoravati na štetnost pesticida, i u javnosti i privatno gdje god je moguće, apelira Rogulja.

Posebno naglašava kako su potrebne institucije i na europskoj razini i unutar pojedinih država koje će sustavno pratiti stanje oprašivača te smatra da bi to trebao biti sljedeći, četvrti cilj Europske pčelarske udruge.

Praćenje brojnosti oprašivača

Izlaganje je potaknulo vrlo živahnu i zanimljivu raspravu tijekom koje je predavač istaknuo kako danas postoje podaci o količini i tipu peludi u zraku na dnevnoj bazi. "Od Državnog hidro meteorološkog zavoda imamo podatke o kvaliteti zraka i čestica koje nad naše glave dolaze čak iz Ukrajine”, rekao je.

Rogulja smatra da bi na tom principu trebala funkcionirati i neka institucija za pčelarstvo koja će imati trajne izvore financiranja i sustavno pratiti stanje na terenu po pitanju pčela te ih redovno publicirati, a ne da se te brojke kao i do sada procjenjuju. Država bi, kaže, trebala shvatiti kako je pčelarima primarni opći interes, a ne njihov osobni.

Kastavski pčelar Dalibor Reš pohvalio je suradnju s Gradom Kastvom koji ozbiljno razmatra svaki prijedlog od strane struke - što god im je do sada sugerirao, bilo je prihvaćeno. Posebno je želio naglasiti kako je veliki dio odgovornosti na pčelarima, oni se moraju aktivirati žele li potaknuti promjene jer lokalne vlasti zapravo raširenih ruku dočekuju prijedloge.

Problem bazena

Rasprava se zakuhala oko kuća za odmor s bazenima kojih je sve više, a pčele im ne smiju blizu. Čulo se kako je nedavno u javnosti objavljena brojka o čak 37.000 bazena u Istri, na što je netko komentirao kako ima slučajeva da vlasnici tih nekretnina pčelarima prijete privatnim tužbama.

Reš je spomenuo kako je i sam bio optužen da su njegove pčele završile u jednom od bazena, na što je zatražio čašu vode iz tog konkretnog bazena kako bi ju odnio na ispitivanje jer ”pčele ne idu na vodu koja je puna kemikalija”. Na opasku da mu se ta osoba više nije javila, prisutni su se spontano potiho nasmijali.

Pčelare posebno boli što se često radi o ljudima čije obitelji se generacijama bave pčelarstvom na određenom području, no sada su, zbog razvoja turizma i nekontrolirane izgradnje bazena, njihove košnice odjednom postale problem.

Pravilnik treba mijenjati

"Prilikom donošenja tih propisa, pod turističkim objektima su se smatrali hoteli, a danas su obuhvaćene i kuće za turistički najam”, pojasnio je dr.sc. Nediljko Landeka. S jedne strane imamo urbano pčelarstvo koje je u usponu, kaže, a s druge urbane vile u nekom zaseoku od kojih pčele moraju bježati.

"Kada se pogleda karta središnje Istre, ispada da pčelari nemaju kamo postaviti svoje košnice. Pravilnik je neprovediv, treba raditi na drastičnom smanjivanju propisane udaljenosti između košnica i bazena”, zaključuje.

Dotaknuo se također divljih pčela rekavši da su pčelari sve svjesniji kako i medonosne i solitarne pčele igraju iznimno veliku ulogu za bioraznolikost. Postoje, naime, pčele specijalizirane samo za jednu vrstu biljke - koje samo nju oprašuju. Stoga se moramo boriti za opstanak i te pčele i te biljke.

Ne dođe li do oprašivanja, smanjuje se bioraznolikost flore na određenom području, a upravo to je ono što moramo spriječiti, rezimirao je Landeka.

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.