Nijemci koji su se od kraja 17. do sredine 19. stoljeća naseljavali u područja uz Dunav - ponajviše u Slavoniji (Hrvatska), Vojvodini (Srbija) te dijelovima Rumunjske i Mađarske zvani su Podunavske Švabe.

Njihova se povijest veže uz Habsburšku monarhiju, koja ih je naseljavala po oslobađanju okupiranih područja od Osmanlija, kako bi obnovili gospodarstvo, obrađivali zemlju i ojačali granicu prema jugoistoku.

Dolazili su iz različitih njemačkih pokrajina, a bili su poznati kao vrlo marljivi poljoprivrednici, vinogradari i obrtnici.

Značajno su doprinijeli razvoju agrara, zanatstva i trgovine Podunavlja. Njihova tradicija, kulinarstvo i običaji ostavili su dubok trag - znana su nam jela poput knedli, kobasica, kiselog kupusa i krafni.

Nakon Drugog svjetskog rata, mnogi su optuženi za suradnju s nacistima, te su internirani, prognani ili ubijeni. Većina preživjelih je iseljena u Njemačku i Austriju između 1945. i 1950. godine.

Spomenici na grobljima i danas živo svjedoče o njima.