Ne mogu razumjeti kako mi kao društvo ne poduzimamo ništa po pitanju napuštenih objekata u RH. Ako netko iz bilo kojeg razloga ne živi u objektu, koji takav narušava život i nagrđuje prostor onih koji tu žive, kako je moguće da to trpimo šuteći? Zašto ne poduzimamo? Kako može imati veće pravo onaj koji tu nije, od onog koji je? Ovaj živi, od onog umrlog? Ovaj koji je ostao, od onog koji je odselio? Neki se pozivaju na neprikosnovenost privatnog vlasništva, ali pitam se gdje ono završava, a gdje počinje interes svih nas? Zašto je javni interes tek u trećem ili petom planu? Zašto ovaj lijevi objekt sa slike nije srušen, a materijal iskorišten na gradnju javnih objekata? Zašto smo taoci prošlosti?