U narodu se blagdan svetog Marka, 25. travnja obilježava na poseban način - blagoslovom pšenice i polja. 

Primjerice, u Starim Mikanovcima se na taj dan Sv. Misa održavala u polju. Svećenik bi tom prilikom posvetio pšenicu, a svatko bi svojoj kući ponio stručak zelenih listova od koje bi se ispleo vjenčić te držao na raspelu u kući. 

Marko Dragić u radu "Sveti Marko Evanđelist u kršćanskoj kulturnoj baštini Hrvata" detaljno opisuje obred na ovaj dan gdje god da se on održavao diljem Lijepe naše. 

"Na blagdan sv. Marka Evanđelista održava se prvi blagoslov polja. Nekoć je blagoslov polja okupljao mnoštvo vjernika i bio je iznimno važan za naše pretke. Barem bi jedna osoba iz svake obitelji sudjelovala u tom obredu. Blagoslov polja 25. travnja odgađao se samo ako je toga dana Uskrs, onda se blagoslov obavljao na drugi dan Uskrsa", piše uz pojašnjenje da se blagoslov odvijao procesijama, što je običaj posebno obilježavan u Srednjem vijeku. 

Nadalje piše kako je u Đakovštini na Markovo prvi blagoslov polja. Ide se u crkvu, a poslije podne se ne rade niti kućni poslovi. Blagoslov njiva, polja, oranica održava se i u Babinoj Gredi. Ujutro se od kuće ponese pšenice i ide u crkvu na svetu misu. Popodne se ponese blagoslovljene vode i ide blagoslivljati njive i polja.

Početkom 20. stoljeća imotska je tradicija bila da je na Sv. Marka blagdan do podne, a od podne se radi. Ujutro je misa nakon koje je bio blagoslov cvijeća. Iz svake kuće bi jedna ženska osoba u torbi ponijela trave koju bi svećenik posebno blagoslovio na svršetku mise. Od te trave svakoj se živini davalo po šaku. Govorilo se: »Ova trava čuva blago od bolesti i uroka. «Obavljala su se četiri blagoslova polja.

U Vinjanima Donjim uvijek je bio blagoslov polja pa je svećenik govorio kao i danas: »Od munje, grada i tuče«, a narod bi odgovarao: »Oslobodi nas Gospodine«. 
U metkovskom kraju tradicionalno procesija ide iz Borovaca u Nova Sela. Nekoć se u crkvu za blagoslov nosio luk i sabljak. Blagoslovljeni luk i sabljak križao bi se i davao ovcama i kozama vjerujući da ih neće zmija ugristi. Svećenik bi uz to blagoslovio i polje, brdo i ljude koji su tu bili. Moli se sv. Marka da zaštiti od nevremena, munja i tuče.

Ovaj se blagdan slavio diljem Hrvatske, ali i u Bosni i Hercegovini te Vojvodini. 

Svoju povijest ovaj dan vuče iz starog Rima kada je 25. travnja bio posvećen bogu Robigusu ili božici Robigo. Njih se molilo za zaštitu od tada vrlo rasprostranjenog nametnika na žitaricama, a to je štovanje pratila poljska procesija. Kako bi se ona istisnula, Rimska Crkva je preuzela taj ophod i dala joj kršćanski pečat, te je tako uvedena i procesija na Markovo. Vjerojatno su nastanku ophoda pridonijele, barem jednim dijelom nezgode u poljoprivrednoj proizvodnji, vremenski uvjeti, ali i druge nevolje koje su tada harale, poput kuge, potresa, poplave, nerodnih godina i sl.