#mojepovrce #ekoforija Moje povrće ili kako sam u...

Filipa B

#mojepovrce #ekoforija

Moje povrće ili kako sam u mjesec dana izolacije konačno pokrenula svoju Ekoforiju i preselila na selo.

Netom prije apokalipse došla sam raditi svoj posao na vixu,
Ionako sam freelancer pa zašto ne iskoristiti malo odmaka za dušu i piksu.

Ubrzo uslijedilo je opsadno stanje,
lockdown i ne mrdaj, kaže Stožer počinje *ranje.

I tako sam se ja našla u svojoj Pisarovini, 30km od grada,
Našli su se tu sa mnom i biglica Kira i mačak Sneeze, tu smo i sada.

Neku divnu kreativu u meni oslobodilo je ovo vrijeme,
Usred korone, umjesto straha ja bacila sam sjeme.

Nakon deset godina rada za ekranom,
Umjesto marketinških stvari počela sam guglati što saditi s mažuranom.

Malo po malo shvatila sam da me ideja prirodnijih dana čini baš sretnom
i da uživam u ovom stvaranju konkretnom.

Mogućnost da ujutro prvu kavu pijem uz zelenilo
Na mojim, D-vitaminom neuhranjenim obrazima, izazivalo je rumenilo.

Uvijek sam htjela imati permakulturni vrt i svakakvo korisno bilje,
Svoj komposter, malč, hrpu povrća i smilje,
moraš imat smilje.

Imala sam ja taj san već nekad davno prije,
Al svijet nikad još stao da ga ispunim nije.

I tako počelo je prvih mjesec dana onog najtežeg rada,
Ali plodove tog silnog planiranja, kopanja i čupanja
vidim već sada.

Polako skupila sam granje i svu raspadnutu smeđu tvar,
Smućkala je fino i započela pravu malu eko stvar.

Stražnje dvorište oduvijek je bilo nekako prazno,
A sad ćete vidjeti u njemu itekako povrće je razno.

Niknulo je 20-ak povišenih gredica povrća i cvijeća,
A od mojih glavica zelja sad samo sreća je veća.

Prvih osam gredica odradilo se fajn,
Sve po ps-u, daske iz dućana, još vidio se sjaj.

Onda su se polako zatvorili dućani i činilo se da to je to za sad,
Ali crvi se nisu dali i pomislila sam: „Ma ako ne sad, kad?“

Vrt sam kreirala na najljepši mogući način,
Improvizirano i kreativno,
To ispao je najbolji začin.

Već sam previše napisala, a fotka je tu da ispriča priču,
ali moram vam još reći da par paradajzića već radi društvo radiću.

Shvatila sam da nema smisla saditi krumpir ako ne posadim i batat,
a kad već imam paprike imat ću i raštiku,
zelju u inat.

Ljeto još nije ni počelo, a ja već razmišljam o zimi
I pokušavam plasteniku mjesto naći u ovoj svojoj rimi.

Bezbroj je razloga zašto ga želim
i od pomisli na njega ideji zimskog vrta odmah se veselim.

U njemu bih na vrijeme niknulo svo moje bilje,
A prezimili bi i oni slatki začini, lako za otporno smilje.

Moj vrt je još mlad i tek čekam da sve se razraste i oku mi štima,
ali reći ću vam, bez beda,
za jedan lijepi plastenik tu mjesta još ima.