Očito je da se naša strategija "manje je više" pokazala iznimno uspješnom – manje uzgajivača, manje goveda, manje zaraznih bolesti, manje problema. I, naravno, manje domaćeg mesa i mlijeka
Listajući tisak samo desetak godina unatrag jasno vidimo da su nas na ovaj kolaps pripremali temeljito, uz pompozne najave i obećanja. Krenimo, stoga, pregledom samo nekih vijesti koje najlakše “upadaju u oko”:
Na stranici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 07. studenog 2016. tako vidimo da je ministar Tomislav Tolušić predstavnicima sektora stočarstva svečano objavio: “Od danas krećemo s promjenama za spašavanje hrvatskog stočarstva.” Već narednog dana je izjavio “Pokrećem cijeli niz procesa koji će osnažiti sektor hrvatske poljoprivrede”.
Kada je “gore” odlučeno da je Tolušić hrvatsko stočarstvo dovoljno spasio i osnažio, 22. srpnja 2019. zamijenila ga je Marija Vučković, magistra ekonomije, nova ministrica poljoprivrede i prva žena na čelu Ministarstva poljoprivrede, a koja je već 27. kolovoza 2019. svečano otvorila “početak radova na izgradnji Centra za istraživanje i razvoj u mljekarstvu u Virovitici...” Ministrica nikako nije mirovala te nam je već 3. rujna 2019. obećala “Na sljedećoj sjednici prezentirat ćemo nacrt Strategije razvoja poljoprivrede i ruralnog prostora... Naše domaće - dokazana kvaliteta”.
Niti naši uvaženi saborski zastupnici i zastupnice nisu mirovali pa je tako na stranici Hrvatskog sabora 24. veljače 2022. objavljeno kako je Marijana Petir, predsjednica Odbora za poljoprivredu, za koju znamo da je neumornim radom, stručnošću i osobnim zalaganjem itekako pridonosila napretku u poljoprivredi, izvoljela izjaviti: “Znamo da... ...postoje i oni strukturni problemi s kojima se još uvijek borimo poput nepoštene trgovačke prakse, nelojalne konkurencije, slabog udruživanja proizvođača, ali i činjenice da hrvatski potrošači ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri značaj lokalno proizvedene hrane, te veći dio potrošača odluku o kupnji uglavnom veže uz cijenu samog proizvoda...”
Naravno da zastupnica krivi hrvatske potrošače koji ne razaznaju tikvu od lonca pa kupuju jeftinije proizvode, seljake koji se ne udružuju, nepoštenu trgovačka praksu i nelojalnu konkurenciju. Naravno da nikako nema krivnje na političarima koji su desetljećima donosili nevjerojatno glupe i pogrešne odluke.
Iako je svojim nesebičnim radom neizmjerno pridonijela oporavku poljoprivredne proizvodnje i ostavila neizbrisivi trag (za što će imati našu vječnu zahvalnost), 20. svibnja 2024., održana je primopredaja dužnosti između dotadašnje ministrice Marije Vučković i novoimenovanog potpredsjednika Vlade i ministra Josipa Dabre.
Naravno da je novi ministar bio još bolji od svoje prethodnice te je tako 22. lipnja 2024., na stranicama Ministarstva objavljena vijest “nakon cijelog radnog dana na polju, u društvu djelatnika koji rade žetvu, (Opaska autora: ovako ni za druga Titu nisu pisali) naglasio kako je njegov osobni cilj, kao ministra, opstanak, očuvanje, obnova i širenje našeg gospodarstva te jačanje sektora” (kako bi naš narod to lijepo kazao: Nije im dosta što nas j*b*, nego nam još i uši zavrću).
Svjetski i regionalni mediji su 18. siječnja 2025. intenzivno izvještavali o ostavci hrvatskog zamjenika premijera i ministra poljoprivrede Josipa Dabre. Tako je naša zemlja ostala bez još jednog od velikana poljoprivrede od kojeg smo svi toliko očekivali.
No, kako život neumoljivo teče dalje, u MPŠR je već u srijedu, 12. veljače 2025. godine, održana primopredaja dužnosti između državnog tajnika Tugomira Majdaka i novoimenovanog potpredsjednika Vlade i ministra Davida Vlajčića.
Ovaj se posljednji iskazao u punoj snazi i intelektualnoj veličini tijekom enzootije Afričke svinjske kuge u Slavoniji, o čemu sam već pisao.
Mala zemlja za veliki uvoz: Statističke akrobacije, specijalni rat i veterinar kao egzekutor
Na portalu HRT-a, također je 11. lipnja 2025. objavljeno kako o nama misli i Mato Čačić, ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede koji nam je javio kako je: ”Zadržati mlade na selu i povećati samodostatnost u stočarskoj proizvodnji cilj je i Vladinih strateških programa razvoja”.
Rezultati svih tih epohalnih promjena, programa i strategija? Pa, pogledajte oko sebe.
No da ja ne duljim, već da konačno počnem s pričom.
Nekada davno, u zemlji Hrvatskoj, pričala je baka unuku legendu o zelenim pašnjacima, o kravama čiji su se rogovi sjajili na suncu, a vimena prepuna mlijeka obećavala blagostanje. Pričala je o seljaku ponosnom, čije su ruke mirisale na zemlju i stoku, a čiji je rad hranio cijelu naciju. Bila je to, djeco, bajka o hrvatskom govedarstvu, temelju naše agrarne tradicije, okosnici ruralnog života i sinonimu za kvalitetu.
Danas, ta bajka zvuči kao jeziva priča za laku noć, ispričana uz prigušenu svjetlost iz uvozne lampe, dok kroz prozor dopire miris uvoznog sira, a umjesto mukanja krava čuje se samo fijukanje siječanjskog sjeverca kroz razbijene prozore praznih štala. Dobrodošli u apsurdistansko govedarstvo, gdje strategije rasta osiguravaju stabilan pad, a briga za proizvođače graniči s aktivnom eutanazijom.
Dok se političari na Markovom trgu nadmeću u floskulama o "ruralnom razvoju", "poticanju proizvodnje" i "samodostatnosti" (vidi gore), brojke pričaju priču koja bi i Kafku posramila svojom grotesknošću. Hrvatske krave, čini se, nemaju strpljenja za birokratske zavrzlame i tiho, ali odlučno, glasaju papcima – ili, preciznije, napuštaju Hrvatsku, jedna po jedna, bez oproštajnog mukanja.
Pogledajmo samo zapanjujuću statistiku. Od još uvijek obećavajućih 430.000 grla goveda (od čega 260.000 muznih krava) ne tako davne 2000. godine, danas smo stigli na 420.000 grla, od čega samo 70.000 muznih krava (Izvor: DZS). Dakle, u posljednjih deset godina bilježimo pad sa 260.000 na svega 70.000 muznih krava. To, dragi moji, nije pad, to je slobodan pad bez padobrana, praćen fanfarama "uspješne tranzicije". To je pad broja muznih krava od 73%!
Zamislite, nestao je cijeli jedan "grad" muznih krava, a da nitko nije ni primijetio, ili pak jest, ali je "strateški" zašutio. Proizvodnja mlijeka? Ne pitajte. Dok EU prosjek bilježi rast, mi se ponosimo padom koji bi i najokorjelijeg pesimista natjerao na suze – ili cinizam. Svaki pad je, valjda, novi početak. Samo se pitam početak čega. Uvoza? Definitivno.
A broj farmi? To je tek priča za antologiju apsurda. Od stotina tisuća malih i srednjih gospodarstava koja su nekada činila okosnicu govedarstva, danas svjedočimo dramatičnom smanjenju broja uzgajivača. Očito je da se naša strategija "manje je više" pokazala iznimno uspješnom – manje uzgajivača, manje goveda, manje zaraznih bolesti, manje problema. I, naravno, manje domaćeg mesa i mlijeka.
Tako danas u RH djeluje oko 150.000 obiteljskih farmi. Po Popisu iz 1991. godine u Hrvatskoj ih je bilo 534.266, a posjedovala su dvije trećine (66,4%) ukupnog poljoprivrednog zemljišta i preko 80% stočnog fonda. U većini su to bila tzv. mješovita gospodarstva s dvostrukom strukturom zaposlenosti i dohotka, s udjelom od oko 80% (Izvor: Strategija poljoprivrede i ribarstva RH; NN 89/2002).
Do 2014. godine uspješno smo tu brojku smanjili na 190.000 gospodarstava, a do 2024. godine na manje od 150.000 (između ostaloga zahvaljujući i Tomislavu Tolušiću, i Marijani Petir, i Mariji Vučković i Mati Čačiću). Da stvar bude još malo gora, od 58.000 isporučitelja mlijeka 2000. godine, do 2024. ostalo ih je tek 3.480 (3480!!, ne, nije greška, izvor: HAPIH). Ili 6%!
Dakle, nestalo je 94% mliječnih farmi u samo 20 godina, što znači da je prosječno nestajalo oko 5% mliječnih farmi svake godine.
Ako se pitate gdje su nestale naše krave, odgovor je jednostavan: izgubile su se u pravilnicima, u stotinama obrazaca i podpravilnika. Hrvatska birokracija, taj nevidljivi ali sveprisutni entitet, pokazala se mnogo učinkovitijom u uništavanju govedarstva od bilo koje suše, poplave ili bolesti.
Subvencije? Ah, te mitske "potpore" koje "spašavaju" našu poljoprivredu! One su poput utjehe na samrtničkoj postelji – prekasno i premalo. Da bi uzgajivač došao do svog "zasluženog" novca, mora proći inicijaciju dostojnu gladijatorske arene. Popuni ovo, priloži ono, ovjeri treće, pa onda čekaj. I čekaj. I čekaj još malo. Procesi su toliko komplicirani da bi prosječnom uzgajivaču bio potreban doktorat iz upravnog prava. Rezultat? Mnogi, premoreni borbom s vjetrenjačama, jednostavno odustaju.
Od 58.000 isporučitelja mlijeka 2000. godine, do 2024. ostalo ih je tek 3.480!
I kontrole, naravno! Jer bez kontrolora, tko bi nam rekao što radimo krivo? Očekuju se nepostojeće oznake, neispunjene rubrike, milimetarska odstupanja od pravilnika starog deset godina. Kontrolori dolaze s olovkama oštrijim od britve, spremni pronaći i najmanju nepravilnost. Nema veze što uzgajivač jedva preživljava, što se bori s bolestima, s vremenskim neprilikama, s krahom tržišta. Važno je da je papirnati trag besprijekoran.
U ruralnim područjima Hrvatske, demografska slika podsjeća na apokaliptični film. Sela nam izumiru, a s njima i posljednja nada za oporavak govedarstva. Mladi, ti naši "nositelji budućnosti", masovno napuštaju djedovinu i odlaze. Gdje? Pa, negdje gdje se rad cijeni, gdje se perspektiva ne svodi na "možda će biti bolje" i gdje se za težak fizički rad ne dobije prosjački štap.
Prosječna starost nositelja OPG-a u proizvodnji mlijeka u Hrvatskoj je, prema posljednjim podacima, 60 godina (Izvor: Zeleno izvješće Ministarstva poljoprivrede; DZS). To nije generacija koja sanja o modernizaciji farmi, o robotima za mužnju ili o genetskom poboljšanju stada. To je generacija koja se s grčem u srcu pita tko će brinuti o kravama kada oni više ne budu mogli.
Nasljednika nema. Ili su u Irskoj, ili u Njemačkoj, ili rade u nekom call centru u Zagrebu, gdje je stres možda veći, ali je barem plaća redovita i ne moraš se boriti s gnojem i državnim aparatom istovremeno.
Dok domaće govedarstvo diše na škrge, trgovinske police pucaju pod teretom uvoznog mesa i mlijeka. Jer, zašto bismo se mučili s vlastitom proizvodnjom kada možemo jednostavno kupiti od "naprednijih" zemalja? Uvoz je postao naša nacionalna strategija, a "domaći proizvod" samo marketinški trik za naivne.
Svinjski but, kaže mi supruga, nikada nije bio jeftiniji, a svinja je u Hrvatskoj sve manje. Naravno da stiže iz uvoza i guši ionako sediranu svinjogojsku proizvodnju.
U Hrvatsku se, ironično, 2023. godine uvezlo mesa i klaoničkih proizvoda u vrijednosti iznad jedne milijarde eura, a samo je goveđeg mesa uvezeno 35.000 tona. Mljekare u Hrvatskoj su 2023. godine uvezle 175.777 tona neobranog mlijeka i 7.719 tona vrhnja! Ukupna vrijednost uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda u 2023. godini dosegla je otprilike 459 milijuna USD ili oko 425 milijuna € (sve navedeno, izvor: DZS).
Dok naši uzgajivači dobivaju sitniš za svoje meso i mlijeko – otkupna cijena mlijeka je u padu, a za tovno govedo jedva pokriju troškove – supermarketi preplavljuju tržište jeftinim uvozom. "Hrvatski" na etiketi često znači "pakirano u Hrvatskoj", a ne "proizvedeno u Hrvatskoj". To je, djeco, suptilna razlika koju samo iskusni birokrat može objasniti. Zašto mislim da je uvoz poljoprivrednih proizvoda loš za ukupnu ekonomiju, za društvo i općenito za državu pokušat ću objasniti u jednom od narednih osvrta.
Kada pitate relevantne institucije o budućnosti hrvatskog govedarstva, dobit ćete paletu "optimističnih" izjava koje zvuče kao citati iz propagandnih pamfleta: "Radimo na strategiji", "EU fondovi su nam na raspolaganju", "moramo biti konkurentni". Sve to zvuči lijepo, ali stvarni rezultati govore drugačije.
Vrhunac cinizma je priopćenje Ministarstva od 18. prosinca 2023. u kojem nam kažu: “Točno je i ispravno naglasiti da je pad poljoprivredne proizvodnje evidentiran u razdoblju do 2015., a nakon toga vrijednost poljoprivredne proizvodnje raste. Nakon 2016. godine bilježimo oporavak i kontinuirani rast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj” (podebljano u izvorniku).
Prvo sam mislio uopće ne komentirati jer ovo doista niti ne zaslužuje trošenje vremena - kako je znao reći moj djeda: “Ne svadi se s budalom jer ljudi morti (možda) nebudu videli razliku”. No, ipak sam odlučio vratiti se ovome u jednom od narednih osvrta.
Možda je vrijeme da preokrenemo paradigmu. Umjesto da se borimo za spas govedarstva, predlažem da govedo proglasimo zaštićenom vrstom. Krave i telad bi mogli postati turistička atrakcija – posjetitelji bi plaćali da vide rijetke primjerke domaćeg goveda, možda čak i da pomuzu jednu. Osnovat ćemo muzej goveda, s interaktivnim izložbama o tome kako se nekada proizvodilo mlijeko i meso u Hrvatskoj. Organizirat ćemo "Dane sjećanja na hrvatske krave", gdje ćemo se prisjećati slavne prošlosti dok jedemo uvozni odrezak.
Na kraju nam ostaje samo da se oprostimo od iluzije o snažnom hrvatskom govedarstvu. Ono što je nekada bio temelj naše ekonomije i identiteta, danas je karikatura, žrtva nekompetencije, birokracije i kratkovidne politike. Gubitak govedarstva nije samo ekonomska, već i kulturološka i sociološka katastrofa.
Stoga, zbogom krave i hvala na svemu!
Tagovi
Autor
Tri posto novca za 40% poljoprivrednika. Kako bi bilo kad bi organizirali sustav drukčije?
Talijanske luke pune ukrajinskog kukuruza, što se događa na burzama?
Evo kako bi u Irskoj izgledao program potpore stočarstvu
Što zapravo znači naš manjak prehrambene samodostatnosti: Koliko dana smo od gladi?
Talijanske luke pune ukrajinskog kukuruza, što se događa na burzama?
EU - Mercosur: Koje su prilike sporazuma za hrvatsku poljoprivredu?
Lasica: Sreća što je mala, da je veća - klala bi goveda?
Plavi dizel: Je li došlo vrijeme za napuniti spremnike?
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Štalica plus jedna do tri kravice , to je hrvatsko govedarstvo od Marije Terezije ! Naprosto na površinski malim OPG nije bilo moguće držati više krava ! Krave su bile HRANITELJICE obitelji ; mlijeko , sir , maslac ! Skromni MJESEČNI prihod bio je od mlijeka , a prodaja teleta je bila kao mjesečna plaća ! Vozio sam ih sa ocem u seoskim kolima na vašar , da tele bude teže puštali su da posisa 2 krave , jasno oni koji su to mogli ! KLIMA , imamo sve SPRŽENIJU zemlju u biti BEZ trave od šestog do kraja devetog mjeseca ! HRVATSKA može razmnožiti OVCE i KOZE na POVRŠINSKI većim parcelama , a MLIJEKA i TELADI , NEĆEMO NIKADA VIŠE IMATI ZA VLASTITE POTREBE ! Žao mi je , ali tako vidim BUDUĆNOST !
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
U biti svi vi nemate veze o poljoprivredi , procesu rađanja i IZUMIRANJA sela ! 1536 SLAVONIJU SU OSLOBODILI Turci i od njihovih POPISA sve je poznato !Austrijanci su uveli KMETSTVO i model VELEPOSJEDNIKA , izvršili su geodetski premjer i promašaj sa 2 službe , gruntovnice i katastar ! POSLJEDICE toga i SRPSKO -hrvatskog Zakona o NASLEĐIVANJU mnogi sada shvaćaju ! 1756 carica TERETIJA izdaje NAREDBU sa se u TUSRKOM Carstvu raspršene kuće poredaju uz puteve ! Od te NAREDBE u NIZINSKOJ Slavoniji i Baranji razvijena su današnja UŠORENA sela sa malim okućnicama ! KOLONIZACIJOM Slavonije i Baranje , rađanjem pune djece , ZASNOVAN je prevelik broj obitelji sa PRIHODOM od obrade zemlje ili jednostavno rečeno NAPRAVLJENA JE SIROTINJA po selima ! ZAPADNO - europske države IMAJU model DOHODOVNIJIH OPG , DRUGAČIJU tehnologiju uzgoja goveda počevši od SLOVENIJE ! Vi o govedarstvu NEMATE pojma , ja sam goveda počeo čuvati u SEDMOJ godini , da bih sa 23 radio po poljima Njemačke na izgradnji i održavanju dalekovoda ! mali ZNA da je PANKRETIĆ POTAKAO UNIŠTENJE goveda pri kraju radnog vijeka STARE seljačke populacije ! SA IZMJENOM Zakona za DRŽAVNU zemlju SPRIJEČENO je FORMIRANJE DOHDOVNIJIH OPG !
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Naravno da svatko najbolje poznaje situaciju u svom okruženju, to bez priče. Ali ni u Gorskom kotaru nije ništa bolje,od 30.000 stanovnika 2000 danas ih nema ni 18.000. I kad bi se tu jos odbilo "vikendase" koji su se fiktivno prijavili u GK sto zbog manjeg prireza sto zbog poreza na kuće za odmor broj bi bio jos manji. Poljoprivreda je osnovna djelatnost mozda 5 do 10 poljoprivrednih gospodarstava i tu sam pretjerao mozda i 50%. Nema ni jednog isporučitelja kravljeg mlijeka a pred 10 godina je Pik Rijeka otkupljivao kamionom mlijeko. Sad ne da nema proizvođača mlijeka nego nema ni mljekare,i ona je zatvorena. Pošto je to područje koje spada u gorsko planinsko područja Hrvatske tu su prinosi bar za 2/3 manji nego u Slavoniji i Baranji. Kukuruz ne uspijeva ili uspijeva toliko da ne uspijeva za zrno vec nešto uspijeva za siliranje cijele biljke ali to su prinosi toliki koliko je u Slavoniji prinos suhog zrna. Lucerna je jednogodišnja biljka, ako ju posijes u proljeće imaš jedan otkos ako ju posijes u jesen nemaš u 90% slučajeva ništa jer ju golomrazica uništi. Ovo ne pričam jer kukam nad našom teškom sudbinom vec pokušavam objasniti uvjete rada i proizvodnje kod nas. Ali opet imamo prednost jer imamo bogato tržište pod nosom i svi koji su krenuli u preradu nekako uspijevaju živjeti. Problem svih problema je nedostatak radne snage, najviše zbog turizam i trgovine koji nam "usiše" svu mladu radnu snagu zbog atraktivnijeg posla i većih plaća. A sta se novog zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu tiče tuse suštinski ništa neće promijeniti budite uvjereni i ne živite u nikakvoj iluziji. Dva su temeljna pitanja oko kojih se lome koplja u novom zakonu a to su dali dati prednost dosadašnjim posjednicima kojima je istekao ugovor o zakupu i kako tretirati one posjednike koji su na silu bez ugovora ušli u posjed državne zemlje jer jedinice lokalne samouprave nisu raspisale natječaj za zakup. Dali im prizati to što su plaćali zakup kao dokaz i na temelju toga im dodjeiti bodove kao dosadašnjom korisnicima. Sve ostalo ce biti bod gore bod dole ali suštinski ništa bitno.
Nenad Santalab
prije 1 mjesec
Svaka ti čast, to je baš tako.
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Jako,jako malo ima zadovoljnih,a velika većina je nezadovoljnih i to je bit problema.Makinacije sa državnom zemljom su samo jedan od uzročnika,ili kap koja je prelila čašu.Svi uzročnici zajedno su doveli do ekonomskog i demografskog sloma sela.
slobodan rajić
prije 1 mjesec
Farma Lužak , sve je tako kako si napisao, ali Slavonija i Baranja su posebna priča, i sve oko poljoprivrede u Slavoniji je posebna priča. Mali je bolje upoznat, ti si daleko...
Farma Lužak
prije 1 mjesec
To je tako,oni koji su prošili oni su zadovoljni oni koji nisu proširili oni su nezadovoljni i nikad neće biti svi zadovoljni. Kad bi mogli namiriti sve državnom zemljom vjerojatno bi nam bila potrebna sva zemlja do Rusije. Ne postoji mogućnost da svi budemo zadovoljni, to je pokušamo u bivšoj državi i i tamo je uzak krug ljudi jeo meso a mnogi su jeli kupus a svi su tvrdili da jedemo sarmu
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Svi ti brojevi su većini dobro znani.Znamo kako su nas zakidali i znamo kako su se prerađivački kapaciteti devastirali u korist pojedinaca.Znamo kako su pojedinci direktnim pogodbama dobivali koncesije državnog zemljišta na 50g za smiješne novce.Globalno gledano ipak smo povukli ozbiljne novce,ali gledano pojedinačno pojedinci su konstantno prolazili na natječajima sa ogromnim iznosima.Pustimo statistiku,zna se da je statistika točan zbroj netočnih podataka.Jedni jedu kupus,a drugi meso,pa ispada da svi jedu sarmu.
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Ne treba svari gledati pojedinačno vec u globalu,dali je dobio novce Marko ili Janko potpuno je nebitno biti je da ih je dobio Hrvatski čovjek. Problem je u tome da je Hrvatska ispregovarala dvije omotnice jednu od 380 milijuna eura za diretna plaćanja a drugu 333 milijuna eura za ruralni razvoj. Međutim ulaskom u Eu 1. svibnja 2013 otvorile su se granice, ukinute carine i prelimani za uvoz poljoprivrednih proizvoda i hrane općenito ali Hrvatska je 2014 dobila od tih 720 milijuna eura tek 25%,pa 2015 30% i tako do 2023 kad je svih 100% novaca došlo iz Eu proračuna. Postojala je mogućnost da od tih 25% do punog iznosa od 720 milijuna eura razliku isplati Hrvatska iz nacionalnog proračuna ali Hrvatska je svih tih 10 godina isplaćivala 18,5% manje od punog iznosa potpora koju smo dogovorili sa Briselom. Znači da je Hrvatski poljoprivrednik od 2014 do 2020 dobio cijeli jedan godišnji iznos potpora manje od recimo Slovenskog ili Njemačkog poljoprivrednika. I onda kad se uzme činjenica da je od tih 80% jos umjesto u poljoprivredu ulagano u poučne staze, dječje vrtiće, dječja igrališta i slično rezultati ne mogu biti drugačiji. Da nebi bilo zabune ja nisam protiv toga da se u svakom mjestu izgradi dječje igralište i dječji vrtić, protiv toga nije vjerovao nitko normalan ali zašto od novaca koji su namjeni poljoprivredi? Zašto postoji ministarstvo regionalnog razvoja?
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Farma Lužak; sa većinom napisanog se slažem,ali mislim da konstantacija "svakom malo,nikom dovoljno" nije realna.Istina je da su dijelili malim opg-ovima po 15 000 €,ali je to bilo da se uljepša statistika.Cijeli jedan takav natječaj pokupi jedna grupa na nekom pojedinom natječaju.Koliko su puta velike grupe prolazile i sa kojim iznosima?Nikada to neće biti objavljeno.
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Sve ovo sto nam.se je dogodilo u poljoprivredi i industriji je posljedica ulaska Hrvatske u EU. Osobno mislim da je to najveće postignuće Hrvatske politike ravno osamostaljenju ali treba jasno reci ko je to platio,a platila je Hrvatska poljoprivreda i industrija. 2013 godine Hrvatske poljoprivrede ja ušla na zajedničko tržište EU bez sa se je prije pripremila za tržišnu utakmicu sa zemljama koje su se 70 godina razvijale u tržišnoj utakmici, gdje su svake godine najlošiji odpadali a najbolji se okrupnjivali i razvijali. Ukidanjem carinski i drugih zaštitnih mehanizama svakom realnom bilo je jasno da je proizvod Hrvatskog poljoprivrednika nekonkurentan i da ce prehrambena idustriija propasti. Na žalost oni koji su to trebali znati ili mogli spriječiti nisu učinili ništa i rezultat nije mogao biti drugačiji nego sto je. Novac koji nam je EU dala za razvoj poljoprivrede po mom mišljenju potpuno je krivo potrošen,rasparčan i podijeljena po socijalickom sistemu "svakome po malo nikom dovoljno " i umjesto da smo restrukturirali poljoprivredno prehrambeni sektor da postane tržišno konkurentan mi smo novce "ulupali " u infrastrukturu koji nema ko koristiti. Žalosno je i tragično cak čuti ovakve priče kakve je ispričao mali poljoprivrednk ali na žalost to je završena priča i za prolivenim mlijekom nema koristi plakati. Sad je pitanje kako dalje,kako zadržati proizvodnju hrane bar na ovom nivou, zadržati bar ovo malo ljudi što je ostalo u ruralnom prostoru. Nema drugog načina nego povećati dohodak poljoprivrednih gospodarstava, financijski, tehnološki i tehnički restrukturirati ona poljoprivredna gospodarstva koja zele i dalje raditi u poljoprivredi i tu vlada Republike Hrvatske ali i jedinice regionalne samouprave mora uložiti ogromna sredstva a ne ko sada mrvice iz Brisela da bi modernizacijom poljoprivrednih gospodarstava podigla produktivnost ali prije svega dohodovnost (zaradu) Hrvatskog poljoprivrednika. Sad je u planu raspisivanje natječaja iz mjere 73.10 po sektorima za jedan sektor necu namjerno imenovati koji predviđeno je 6 milijuna eura,sto bi značilo 12 projekata po 500.000 eura a potrebo je 1200 projekata u tom sektoru. Sto bi u stvarnosti značilo da niti vlada niti ministarstvo nemaju ozbiljne namjere za obnovu stočarske proizvodnje
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Krajem devedesetih je naše selo imalo oko 900 stanovnika i preko 1100 krava.Dodajmo da se tovilo 150-200 bikova.Imali smo seoski pašnjak,za koji su seljacima u vrijeme komasacije osamdesetih uzimali dio zemlje da bi ga sačuvali.Za vrijeme rata smo bili u pograničnoj zoni i više od godinu dana smo imali opću uzbunu,zbog stalnog granatiranja.Kada nismo bili na ratištu radili smo u polju i to po noći,jer danju su granatirali polja amo nekoga uoče.Nismo se predavali i nismo se slomili.Pankretić je svojim zakonom o premijama na mlijeko pokrrnuo devastaciju mljekarstva na selu,a prodaja Dukata je bio zadnji čavao u lijesu,jer su jednostavno prestali sa otkupom.Zaboravi sam reći da smo u međuvremenu ostali bez pašnjaka,koji je šumarija pošumila.Rat nas nije slomio,alj nas je nesposobna politika pomela,pa nam je i svinjogojstvo devastirano.Danas imamo oko 700 stanovnika,jer su mljadi odselili i to je najveći poraz koji nam predviđa sumornu budućnost.Čestitam svima dosadašnjim Vladama na njihovim stategijama i brizi za ruralni razvoj.
slobodan rajić
prije 1 mjesec
Članak bez greške. Ali to , nažalost , nikoga ne zanima. Oni koji su ostali podijeliće 592,5 mil. eura prema planu "razvoja" mljekarstva do 2030. godine. Mislite li da je to sve slučajno?
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Daj Đuro ne laprdaj stalno iste gluposti pa Hrvatska poljoprivreda obrađuje 1,1 milona hektara poljoprivrednog zemljišta, od toga je 450.000 državnog poljoprivrednog zemljišta i koje je 100% u funkciji, i bar 90% ako ne i95% ostalog poljoprivrednog zemljišta je u funkciji a ono sta nije inače nikad biti jer je skuplje staviti ga u funkciju nego sto bi dalo prihoda. Slovenija, Austriji,Mađarska sve su bile dio Austro Ugarske i sve su uspješnije u poljoprivredi od nas. Dok Hrvatska prizvodnja kravljeg mlijeka pada 5 - 6% godišnje u Sloveniji ista raste 6%. Ne treba nam drugih primjera. Hrvatska je neuspješna zemlja ida nea položajne rente koju koristi turizam bili bi najsiromašnija zemlja članica EU. Ali geografski položaj i činjenica da smo najbliže toplo more srednjoj Europi omogućili su razvoj turizma uz more,ali samo i jedno uz more, sav kontinentalni turizma jedva preživljava osim onog u gradu Zagrebu koji je jos uspješniji od onog na moru. Sve ostalo gospodarstavo počiva na entuzijazmu pojedinaca i njegovim često nad prosječnim sposobanostima. Mnogi ce reci da dobro prilaze i partijski poslušnici ali to i nije tako u stvarnosti jer ti sto su po partijskoj, rodbinskoj ii zavičajnoj liniji došli do kapitala u 99% su propali jer nisu znali upravljati sa dobivenim. Hrvatska poljoprivreda se razvija na individualnim sposobnostima malog broja pojedinaca umjesto da se razvija po nekom smisljenom programu koji ce i one prosječne držati u sustavu proizvodnje hrane. Kakve veze ima dali Hrvatska ima u Arkodu milon ili tri milona hektara kad je prosječan prihod po hektaru na nivou 30% od prosječnog prihoda Europskog poljoprivrednika. Možete se slagati ii ne slagati samnom ali poljoprivreda u Hrvatskoj generira ispod 2% BDP a i na nivou je statističke pogreške . I nikom nije važna osim nama koji se bave poljoprivredom. Sve sto je gospodin naveo gore u tekstu je istina, ljudi koji rade u ministarstvu poljoprivrede, upravi za veterinarstvo i slično imaju samo manje posla i manje briga sto je manje stoke.
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Što je u tekstu dobro napisano ? Austrijanci su išli na MODEL veleposjednika i kmetova koji su mogli držati 1 do 5 krava , Srbi i POSRBLJENI hrvati 1919 vrše USITNJAVANJE zemlje veleposjednika i prave SIROTINJU , Broz i balkanska PLEMENA idu na zemljišni maksimum za seljake i NIZ zakona koji su OMOGUĆILI i USITNJAVANJE mogući h 10 ha i PRAVLJENJE sirotinje ! Kojih 160 000 obiteljskih farmi , REALNO JE na bazi državne i privatne zemlje formirati 15 do 20 tisuća dohodovniji OPG , a ostali su REKRATIVNOG karaktera ! Samo REŽIM u Zagrebu ne ide u formiranje DOHODOVNIJIH OPG , sve je prepušteno SNALAŽENJU pojedinaca ! Ustav kaže da BROJ volova i krava u Ne hrvatskom saboru može biti najmanje 100 , a ¸najviše 160 volova i krava ! To treba smanjiti i napisati da može imati 101 !
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Sve dobro naoisano
Ivan Kulak
prije 1 mjesec
Odličan članak! Pričao o hrvatskom mljekarstvu se primiće svom tragičnom kraju!
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Poduži članak g. Roberte iz kojeg je jasno da Vi ne razumijete AGRARNE politike ; Austrijanaca , braće Srba i Hrvata 1919 , balkanskih naroda 1945 , balkanskih Hrvata 1991 - 2025 ! A Marijana Petir , to je NAJVEĆA uhljebica Plenkovića koju je koristio u razbijanju POVIJESNO za seljake ŠTETNE Radićeve partije - HSS !
SASA FRANIC
prije 1 mjesec
ne lupaj gluperdo, reci sto je to Dabro lose napravio dok je bio ministar? zaustavio dodjelu drzavanog poljoprivrednog zemljista zbog nedorecenosti i nepravilnosti, otkrio nestanak 150 milijuna EUR iz ministarstva i zapoceo istragu, ukazao na kriminal u HR sumama... nesposobna piskarala koja samo lupaju da nesto napisu, bez trunke cinjenica.