Zašto su neki vraćali zemlju?

Je li ovo konačno fijasko jedne katastrofalne poljoprivredne politike? Posljednjih mjeseci ima strašno mnogo gluposti. Od namjerne šeprtljavosti s ruralnim razvojem koji se pokazao isključivo kao razvoj tajkuna, a ne ruralne sredine, pa do nekontroliranog uvoza i niskih cijena, i na kraju - ovo što se dogodilo s dodjelom zemlje je užas.

Mislimo na zemlju koju su dobili stočari. Jasno je da administracija i katastri ne znaju da je na mnogim mjestima gdje stoji poljoprivredno zemljište sada šuma. Još je dobro ako je šuma, ali ako je ono šikara najgore vrste, stvarno je teško komentirati. Međutim, državna poljoprivredna administracija morala je znati kome se što dodjeljuje. I sada se i Jakovina i njegova klapa drže ko pijan plota nekih podataka, da su stočarima dodijelili direktno zemljište. Hajde da se dodijeli zemljište pa se pronađe da je to nogometno igralište - to možemo shvatiti kao slučajnu grešku. Ali da se jednostavno kod svakog stočara dogodilo nešto slično, to doista ide u sferu najcrnjih scenarija. Na TV ekranima vidjeli smo i čitave ratove za zemljšte. Najpoznatiji primjeri su Markići i Zorići.

Ruralni razvoj ili razvoj tajkuna?

Jedan od poznatih OPG-ova, svinjogojac i z okolice Đakova iznenadio se kada je dobio 50-tak hektara 60 kilometara daleko od svoje farme. No, još više se iznenadio kada je vidio da su mu dali zamljište tik uz jednu farmu. Ništa. Čovjek se javio toj farmi zbunjeno jer nije znao o čemu se radi. Mislio je, kako to da zemljište nije dobila ta farma. I otišao je, kako kaže, na tu farmu kod gazde koji ga je pozvao na kavu. Nakon kave bilo mu je jasno zašto ju nije tražila ta farma, ali mu nije bilo jasno zašto su njemu dali. To je šikara. Ogromna šikara.

Što sa zemljom kada se ništa ne može?

I kada bi ju i iskrčio, imao bi zemljšte kiselosti 3,8 i ono 10 godina ne bi uspio privesti kulturi. Što napraviti. On ima farmu svinja. Jasno je da mora proizvoditi kukuruz, soju, ječam ili slično što mu treba za njegovu farmu. Tu može proizvoditi drvnu masu. Ali to nije baš lako. I za to trebaju posebne dozvole, a i sasvim druga mehanizacija. Za svako drvo koje biste htjeli srušiti, treba dozvola. Za izvoz drveta iz šume i prijevoz, također glavu muti i državna administracija. Koze? Možda da ima koze. One bi nešto napravile. Čovjek je tu zemlju vratio.

Drugi slučaj ponovno govori o stočaru, svinjogojcu, iz okolice Đakova. On je dobio zemlju bogu iza nogu kako je rekao, i to tamo gdje mu treba planinarska oprema, i posebno vozilo da bi ju došao uopće pogledati. U slavonskim brdima na Papuku. Nešto između šikare i šume. Rezultat je bio isti. Odustao je. Čovjek je tu zemlju vratio. Mi sada ne znamo uopće koliko je takve zemlje vraćeno, koliko njih uopće nije krenulo u korištenje, a i za koliko će tih parcela još izbiti rat. Hrvatska posla - rekli bi.