Zašto Slavko prije tri godine nije smio kupiti novi kombajn?

Stiže nam nova žetva, a sve više ratara shvaća da ako proizvode na manjim površinama nema poslovnog smisla posjedovati vlastiti kombajn. Kako im se stari sve više kvare i odumiru, najmudriji ne kupuju nove nego počinju uzimati usluge kombajniranja od svojih kolega koji imaju viška kapaciteta.

Zašto za male ratare vlastiti kombajn nema smisla? I koja je definicija malog ratara, je li to 20, 50, 100, 200 ili 400 hektara? Upravo je to tema ove predžetvene priče.

Iskoristit ću ovdje jedan od mojih dražih primjera s tečaja Poslovna poljoprivreda. Za taj primjer koristim baš Slavkov poslovni slučaj. Naime, prije 3 godine je kupio novi kombajn, platio ga je sa hederima i kolicima 250.000 EUR (bez PDV-a). Koristi ga za žetvu na svojih 200 hektara proizvodnje uljarica i žitarica, pa je lako izračunati uz pomoć izračuna učinka kombajna da ga u polju godišnje koristi tek 89 sati. Problem je s ovom Slavkovom kupovinom - u veličini. Iako je u hrvatskim okvirima među većim ratarskim proizvođačima, ipak nije dovoljno velik proizvođač da si može priuštiti komfor posjedovanja vlastitog kombajna.

U čemu je točno problem kod Slavka? Problem je u tome da bi došao do očekivanih 3000 sati rada vršalice na kombajnu, trebat će mu čak 33 godine dok ga ne izamortizira na vlastitim površinama. To samo po sebi i nije problem, osim što je glupo angažirati kapital danas za nešto što je tako daleko u budućnosti. Realni problem nastaje sad jer se taj kombajn mora otplatiti u samo 5 godina. Tom pogreškom je zakucao svoj cashflow (tijek novca) za idućih 5 godina, a u zadnje dvije godine došla je i kriza rezultata i niže cijena roba koja nije pomogla njegovoj situaciji.

Kad zarada ode na leasing

Sve što zaradi u proizvodnji odlazi na otplatu leasinga, a često i nedostaje pa posuđuje novac da bi preživio. Iako je kvalitetan proizvođač s visokim prinosima, zadnje dvije godine nisu bile dobre za hrvatsko ratarstvo, a samim time niti za otplatu kredita. Jedno od mogućih rješenja ili bolje rečeno stvari koja može ublažiti situaciju - mora raditi usluge s kombajnom da bi lakše preživio period otplate leasinga.

Njegov primjer jedan je u moru sličnih pogrešnih financijskih odluka hrvatskih ratara, a svima preporučujem da prođu tečaj Poslovna poljoprivreda prije bilo kakve slične kupnje. Na tečaju bi Slavko shvatio što će mu se dogoditi i iz modusa razmišljanja “ne mogu bez kombajna” počeo razmišljati “mogu li si i kakav kombajn mogu priuštiti?”. Da je tako razmišljao, ne bi kupio novi nego rabljeni s 2000 sati vršalice, i sve bi bilo u redu s njegovim tijekom novca. Rješenja uvijek ima, a brojke su saveznik u tome da se nađe optimalno rješenje za svaki poslovni problem.

Ako Slavko odluči ugasiti kombajn i postane influencer, svijet će biti gladan za 6 mjeseci

Dolazi žetva. Vjerujem da će neki u ječam ući već za 2 tjedna, i Slavko mora za svoj kombajn po prvi puta formirati cijene usluga vršidbe. Neću detaljno objašnjavati i računati što bi trebao staviti u excel tablicu, a koga zanima logiku izračuna može pročitati u jednoj mojoj staroj Poljoprivrednoj priči.

Koliki je njegov trošak kombajniranja po satu, a koliki po hektaru? Svi na tržištu vole obračun po hektaru jer je transparentniji i lakše ga je kontrolirati nego mjeriti sate rada kombajna. Zato je uobičajen i za obračun cijena vršidbe, sjetve ili oranja.

Na prosječnoj brzini kombajniranja od 4 km/h, s gubicima zbog okretanja, preklopa i transporta od 15%, širini hedera od 6,7 metara i na amortizaciji od 3000 sati, kada se uzme u obzir cijena amortizacije, održavanja, kapitala, rada i goriva, Slavkov trošak kombajniranja izračunao sam da iznosi 56 EUR/ha.

Sad je dalje lako. Recimo da je zadovoljan sa 30-ak % marže i da s tom maržom formira svoju uslugu na bazi 80 EUR/ha. Iako se cijene širom Hrvatske jako razlikuju, a ovise o navikama, ponudi i potražnji, veličini parcela i slično, 80 EUR/ha mi se čini razumna cijena koja pokriva trošak i ostvaruje pristojnu zaradu. Tako sam i čuo da se kreću cijene u nekim zrelijim ratarskim atarima. Isto tako sam čuo i za cijenu od 100 EUR/jutru, a za Dalmaciju bolje da ne pišem kako se kreću cijene, nitko mi neće vjerovati. Ponuda i potražnja rade svoje.

Cijena ne može biti uniformna

Međutim, postoje u ovom naizgled jednostavnom izračunu troška usluga kombajniranja i mnoge finese koje čine bitnu razliku. Evo nekih:

• ako ide uslužno kombajnirati pšenicu susjedu Anti koji ima ukupno 6 ha na 10 parcela razbacanih na svim stranama sela, imat će slabije učinke zbog više transporta i okretanja. Ako sam u inicijalnoj kalkulaciji računao gubitak učinka od 15%, na ovakvom, neefikasnom polju prosječne veličine 0,6 ha, vjerojatno će gubitak učinka biti i do 40%. Što to znači za cijenu kombajniranja? Za Antu bi cijena trebala biti viša, 114 EUR/ha umjesto 80 EUR/ha.
• recimo da ide kombajnirati pšenicu i da su kod njegovog klijenta slabi prinosi i da umjesto 4 km/h kombajnira brzinom od 6 km/h. To bi značilo da cijena “brzog” kombajniranja umjesto standardnih 80 EUR/ha, može biti i 54 EUR/ha uz zadržavanje % Slavkove zarade.
• za treći slučaj uzet ću da ide kombajnirati postrnu soju. Poznato je da ona ima mahune dosta blizu zemlje, što znači da je neće moći vršiti brzinom od 4 km/h, nego će morati usporiti kombajn na 3 km/h kako bi pokupio što više uroda. Niža brzina rada bi značila niže učinke, što bi posljedično značilo cijenu od 108 EUR/ha umjesto 80 EUR/ha.

Vidimo na ovim primjerima da se ne može uniformno odrediti cijena usluga kombajniranja koja bi univerzalno vrijedila za sve kulture, atare i okolnosti - na ova tri specifična slučaja došli smo do raspona cijena uslužnog kombajniranja od 54-114 EUR/ha. A siguran sam da postoje i ekstremniji slučajevi koji raspon još povećavaju. Zato, pripazite se kad definirate cijenu svojih usluga, ili kad pregovarate o tome da vam netko drugi vrši polje. Poznavanje kalkulacija pomaže u donošenju ovakvih odluka, i pomaže u pregovorima.

Ako želite biti pametniji od Slavka, prijavite se na tečaj Poslovna poljoprivreda gdje ću vas između ostalom u dva dana naučiti računicama ove vrste, i dati vam šprance da možete sami računati. Termini tečajeva u Osijeku su 28.-30. svibnja, a u Zagrebu 4.-6. lipnja.

Pazite na troškove kombajniranja

Priča u priči 1: Vidljivo je i iz ove priče da vlastiti kombajn dobije puni smisao tek kod ratarskih gospodarstava koji obrađuju preko 500 hektara. Tek ti hektari osiguravaju da se može novi kombajn isplatiti kreditom u manje od 10 godina. Ni ratarima većim od 500 hektara ne preporučujem da takav stroj uzimaju na kratkoročni leasing od 5 godina, opterećenje zbog otplate na tijek novca im može ugroziti normalno funkcioniranje poslovanja.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Priča u priči 2: Volim stvari gledati iz više kuteva, jer pri tome se često promijeni perspektiva na predmet promatranja. Npr. što trošak kombajniranja od 80 ili 110 EUR/ha znači u cijeni troškova proizvodnje pšenice po toni ili kilogramu?

Uzmimo da moj Slavko ima prosječne prinose od 7,8 tona/ha pšenice, i da je prosječno prodaje po 160 EUR/toni. Kako sam za 2024. izračunao da su ukupni troškovi na proizvodnji pšenice bili oko 1331 EUR/toni, to bi značilo da kombajniranje čini:

• ako je kod Slavka trošak kombajniranja 56 EUR/ha, trošak kombajniranja mu je 4,2% svih troškova, odnosno 7 EUR/toni
• da plaća uslugu 110 EUR/ha, trošak kombajniranja bi mu bio 8,3% svih troškova, odnosno 14 EUR/toni.

Zaključak: pazite na troškove kombajniranja, oni čine između 4-8% troška proizvodnje određene ratarske kulture.