Glavni razlog mog pozitivizma je taj što ova transakcija ima visoke sinergijske efekte. Evo zašto je Zvijezda dobra prilika za Žito grupu, ali i za hrvatsku primarnu poljoprivrednu proizvodnju
Žito grupa nakon IPO-a odnosno javne ponude dionica, nastavlja s jakim strateškim potezima. U samo tri mjeseca, preuzeli su Agro-Tovarnik, dugogodišnjeg kooperanta i velikog ratarskog proizvođača sa proizvodnjom na preko 4.000 hektara zemljišta odlične kvalitete, a jučer je potpisano i preuzimanje Zvijezde d.d.
Prije svega treba reći da je ovo dobra vijest i za Žito, i za Zvijezdu, ali i za hrvatsku poljoprivrednu i prehrambenu industriju.
Glavni razlog mog pozitivizma je taj što ova transakcija ima visoke sinergijske efekte. To posljedično ojačava poziciju Žito grupe, ali i razvoj Zvijezde koja već dugo čeka strateškog vlasnika. Sekundarno, ova akvizicija može dovesti i do jačanja primarne proizvodnje u sektoru ratarske proizvodnje uljarica, jednim od rijetkih sektora u kojima imamo donekle izbalansiranu primarnu proizvodnju na polju i prerađivačko-prehrambene kapacitete.
Evo par brojki nakon kojih je lako donijeti zaključke zašto je Zvijezda dobra prilika za Žito, i obratno.
Zvijezda je dominantan tržišni igrač u proizvodnji ulja, majoneze i margarina u Hrvatskoj, i bitan regionalni igrač s više od 50 milijuna EUR godišnjeg izvoza. Javni podaci o Zvijezdinoj godišnjoj proizvodnji kažu: ulje 30.000+ tona, margarini 10.000 tona, majoneza 9.000 tona, ketchup 7.000 tona.
Sirovina za proizvodnju ulja je uljana repica ili suncokret, sirovina za proizvodnju margarina su sirova ulja repice ili suncokreta, a za proizvodnju majoneze su ulja i jaja.
Žito Grupa s druge strane otkupljuje i proizvodi:
Iz gornjih brojki vidimo jako dobru zaokruženost i sinergijske efekte ove transakcije. Ova odluka dodatno povećava i tržišnu snagu Žita za svoje druge brendove (mesna industrija, jaja). Tu su i dodatni sinergijski efekti na strani nabave, logistike, managementa, prodajnih resursa, energetike, digitalizacije...
Iako na prvi pogled nije u fokusu, čak se i proizvodnja ketchup-a može “sinergizirati”, jer Žito može lako dio svojih ratarskih površina početi koristiti za proizvodnju rajčice.
Ono što je bitno naglasiti jeste da je Žito ovim potezom samo nastavilo kontinuitet zrelog strateškog promišljanja i odlučivanja. Pokazali su u povijesti da su prema svojim investicijama odgovorni i da su graditelji, a ne rušitelji. Zato nema sumnje da je ovo dobra transakcija za domaću poljoprivredu jer daje i mogućnost dodatnog razvoja domaće proizvodnje uljane repice, suncokreta i soje. Jasno je da je jedini ispravan put za hrvatsku proizvodnju hrane da proizvodimo ono što prerađujemo, da taj lanac funkcionira od polja do stola iliti uljana repica sapolja oko Osijeka - preša u Čepinu - rafiniranje i punjenje u Zagrebu - polica u Benkovcu.
Ono što ja priželjkujem kao dodatni efekt ove transakcije je da veći dio hrvatske uljane repice više ne završava u izvozu. Uljarice su ipak (malkice) profitabilniji dio ratarstva, i tu je prilika za dodatni razvoj hrvatskog ratarskog sektora koji već treću godinu zaredom prolazi kroz krizu proizvodnih i financijskih rezultata.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Hrvatski suncokret već danas uglavnom završi u hrvatskim uljarama, za razliku od uljane repice i soje koja se uglavnom izvozi u Italiju, Mađarsku, Srbiju. Za hrvatsko ratarstvo bilo bi dobro kada uljarice ne bi dijelile sudbinu žitarica s hrvatskih polja, čije svako drugo zrno putuje u Italiju odnssno slavonska pšenica - mlin kod Trsta - tjestenina u Parmi - polica u Sukošanu.
Tagovi
Autor