Za opstanak svake biljke i životinje - kako su stari seljaci poštovali vodu?

Od najranijih vremena, još prije nastanka pisane povijesti, ljudski rod je svjestan koliko je voda neophodna. Ona je uvjet i bit života, nema ničega bez nje, svjedoče najstarije ljudske priče i pjesme. Poljoprivrednici su oduvijek znali da im je potrebna za život, za opstanak svake biljke i životinje, a također i za svaki pokušaj održavanja higijene, za većinu zanata i liječenje.

Stara molitva – pjesma sumeranskih seljaka, zabilježena klinastim pismom prije oko 3.600 godina, sadrži obraćanje božanstvu sunca da otopi snjegove na planinama i pošalje vodu, inače će sve klasje izumrijeti.

Upravo zbog životnog značaja za ljude i poljoprivredu, smatrana je svetom u najstarijim religijama, baš kao i u suvremenim. Međutim, postoji razlika: dok današnji vjernici prave razliku između svete vode (posvećene molitvom svećenika) i one "obične", za pretke ta razlika nije postojala.

Voda je bila sveta sama po sebi. Za blagdane su joj se obraćali biranim riječima, "darivali" je novčićem ili žitom i pazili da je nikako ne uznemire.

Ne baca se smeće u bunar

U bunar se ne baca smeće. Voda donesena u ljudsko boravište (u doba kad nije postojao vodovod) da bi poslužila za piće, kuhanje i pranje se poštuje. Nad "nenačetom" vodom – to znači, vodom unesenom u kuću, a još nekorištenom za bilo koju svrhu – ogledala se djevojka kako bi "vidjela" budućeg muža na glatkoj površini.

Pametno zalijevanje tijekom ljeta: Kako smanjiti potrošnju vode u vrtu

Ista ova "nenačeta" voda koristila se za razne oblike liječenja, primjerice, za "gašenje ugljevlja", magijski postupak kojim se, vjerovali su seljaci, "gasi" i bolest. Kad se ide pješice na vjenčanje (što je nekad bilo uobičajeno, posebno u planinskim krajevima), svatovi su bacali novčiće u vodu, a nevjesta (u sebi) govorila "prijeđoh vodu, ne ugazih, rodih dijete, ne osjetih". Do danas se održao stari običaj, čak i u velikim gradovima, da se za onim tko polazi na put, na ispit ili drugi važan događaj – prolije voda, da bi sve išlo "kao voda", jer, ona "svuda prođe i nađe sebi put".

Vodene vile

Voda ima veliku ulogu u svim kultovima plodnosti. Djevojke se kupaju u vodi koja prska s kotača vodenice da bi se sve zlo odbilo od njih, kao što se voda odvaja od kotača. Vodom se prelijeva grob, a i cvijeće na groblju se zalijeva.

Voda nije uvijek dobroćudna i poljoprivrednici su to dobro znali. Nisu se kupali u tekućicama i stajaćicama vodama prije sredine kolovoza kako ne bi uznemirili vodu. Razloga za strah bilo je dovoljno, jer većina seljačkog stanovništva nije znala plivati čak ni ako je odrasla pored rijeke.

Kako spasiti brak: Zalijevati vodom iz kante ili iz šlaufa?

Utapanja su bila česta, a krivica za to svaljivana je na vodene vile ili na Vodenjaka, jedno čudno biće koje izgleda kao velika dlakava riba i najbolje se zabavlja kad lošeg plivača odvuče u vrtlog.