Za fijasko stočarstva nije kriva ni EU ni Rusija!

Netko nas grdno laže i iskrivljuje činjenice. Zaključak je stalno prisutan u javnosti da je Europska unija kriva za naše probleme u stočarstvu te nam je svinjogojstvo i proizvodnja mlijeka ugrožena zbog problema s padom ruskog tržišta. Pa je onda riječ i da dijelimo sudbinu lošeg stanja u mliječnom govedarstvu zbog pada cijene i viška mlijeka u Europi, opet zbog tog istog ruskog tržišta. Onda je stvar u tome da naše peradarstvo slabo funkcionira i da smo u problemima zbog Europske unije koja je propisala drugačije kaveze.

Ukratko, za sve ono što nam se danas događa krivi smo isključivo mi sami, odnosno političari koji su posljednjih 20 godina vodili državu i poljoprivredu. Mi smo u sve moguće institucije europske asocijacije ušli s daleko strožim kriterijima i pravilnicima nego li to imaju zemlje osnivači EU poput Njemačke i Austrije. I danas u Austriji imamo štale od 15 i 30 krava i to u najvećem postotku. A mi smo ih pogasili kao nerentabilne. I zabranili smo držati krave na vezu, a što i danas u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj nalazimo kao čest slučaj.

Glavni udar govedsratvu pretvorba mljekara

Natjerali smo time ljude da po skupim kreditima i ogromnim kamatama osuvremenjavaju farme, šire broj grla, a da u isto vrijeme nemaju hrane za te krave. Odnosno nemaju ni zemlje gdje bi proizvodili tu hranu. Međutim, glavni udar našem mliječnom govedarstvu ipak je bila hrvatska pretvorba mljekara.

Mljekare u našoj zemlji su devedesetih godina doživjele pretvorbu gdje su političari, odnosno takozvani i nesposobni menadžeri postali većinski vlasnici. I jedno vrijeme su radile i držale se. Uvijek je njhova glavna uloga bila da otkupljuju mlijeko sa sela, lokalnih farmera i nešto su imale svojih farmi. I uglavnom su bile u sklopu kombinata. Međutim, pohlepni menadžeri osim što nisu znali raditi i nisu htjeli nastaviti tu ulogu hrvatskih mljekara i da budu na neki način servis hrvatskog sela, za masne pare prodali su svoje dionice. Pravno sve u redu. Moralno, nula jer te mljekare oni nisu nikada ni platili. I onda nastade problem. Luka Rajić, a poslije Lactalis, pa Meggle, pa mljekare u Zadru, Splitu, Karlovcu i u biti po cijeloj Hrvatskoj postale su vlasništvo stranaca.

Ljudi se zadužili - a tada je tek krenulo

I tamo neki novi menadžeri stalno se vode planovima vlasnika, nekakavim ekonomskim pokazateljima. A o tome da su one nastale da otkupe i preade te plasiraju stanovništu mlijeko sa sela i farmi - više ni slova. Prvo je počelo smanjivanjem cijena pa je došlo do toga da neće otkupljivati male količine, kao i onda kada neće da u svako selo po mlijeko. A prije toga, ljudi se zadužili i za nove štale i opreme. Čak ih se tjeralo da u sklopu famoznog programa razvitka mliječnog govedarstva kupuju točno određenu opremu i ugrađuju ih fantastično skupe štale sa slobodnim držanjem.

A govorilo se da su takve štale jeftinije. A ispale pet puta skuplje od postojećih. I onda preko noći farmer koji je imao sedam krava i o kojima se brinula žena na gospodarstvu, postaje agrobiznismen sa štalom za 177 krava, radnicima i silom čuda. I to je brzo prošlo. Novi vlasnici farmi su postale banke, opreme i krava nema i one tu stoje kao spomenik ljudskoj gluposti. I sada mi u ušima odzvanja slučaj od prije godinu dana kada je Marijana Petir svoje kolege iz EU parlamenta vodila da vide naše farme. Došli su u jednu prekrasnu šokačku kuću u Gundincima. I tada žena tamo pokaže staru, idiličnu štalu. I kaže da dok su u njoj imali 15 krava, bili su bogati, a sada kada imaju novu, suvremenu lang lauf štalu oni su siromasi i svima dužni. Drugi primjer je iz Vođinaca. Prije 10-tak godina prezentacija strojeva za košnju, pripremu sjena i sjenaže. Dvije obitelji i svaka s mnogo djece. Danas ni jedna ta obitelj nema ni jedan papak, a kamoli štalu s kravama. A tada su digli kredite i podigli štale sa po 200 krava.

Mljekare i mesoprerade se ne mogu vratiti

Isto se dogodilo i sa svinjogojstvom. Da smo snažni dočekali Europsku uniju, nikakav pad ruskog tržišta ništa nam ne bi moglo. Zašto je u sklopu kombinata IPK Osijek, Belja, Vupika, Valpova, PIK-a Đakovo, PIK-a Vinkovci u Slavoniji postojala klaonica i mesoprerada? Da svinje iz njihovih farmi, ali i ogromnog broja kooperanata preuzme i preradi. Znate li koliko je tih klaonica i mesoprerada danas u funkciji? Niti jedna. I normalno je da ne funkcionira svinjogojstvo i da nakupci i organizatori proizvodnje reketare svinjogojce. A prije je bila obrnuta situacija. Klaonicama je trebala sirovina da bi uopće radile i po selima i farmama su doslovce molili da im se predaju svinje. Uvijek je bilo rečeno u selu:

Evo tu su svinje. Ono što ne prodam privatno ljudima, predati ću u zadrugu. A zadruga je normalno njih predavala klaonicama. Možda dio konstatacije s početka teksta ne stoji. Nismo si sami krivi. Krivci su još živi i vrijeme je da se netko pozabavi tom pretvorbom. Mljekare i mesoprerade se ne mogu vratiti. Ali nije lijepo da ti ljudi i njihovi potomci žive danas jako lijepo na nesreći hrvatskog sela.