Voda došla do grla? Vrijeme je za restrukturiranje poljoprivrednog gospodarstva

Prije ili kasnije svaki poljoprivredni biznis dođe do točke kad netko kaže “ovo ovako više ne ide”. U poljoprivredi se to događa češće nego u drugim industrijama jer su značajnije oscilacije u vanjskim faktorima koji utječu na poljoprivredno poslovanje. Velike su to i pojedincu neupravljive sile poput pandemija i ratova, klimatskih ekstrema i regulatornih promjena.

Uzet ću za primjer zadnje 4 godine i sve vanjske promjene koje su se dogodile u poljoprivrednom ekosustavu. Drastičan porast cijena proizvodnje zbog rasta cijena rada, energije, repromaterijala i strojeva. Zbog tih razloga troškovi proizvodnje žitarica i uljarica su porasli čak 30%.

Utjecaj svjetskih burzi na lokalna tržišta. Na istom primjeru vidimo da je cijena pšenice u periodu 2020-2025 varirala između 200-400 EUR/toni, s tim da je vrhunac dosegnut u 2022. godini i od tada je cijena u padu. Sadašnja burzovna cijena je oko 190 EUR/toni, što su razine cijena iz perioda 2019-2021.

Utjecaj zelenih politika EU. Sve oštriji okolišni zahtjevi su posljedično povećali troškove proizvodnje poljoprivrednicima, a često utječu i na smanjene prinose npr. zbog zabrana učinkovitih zaštitnih sredstava s višim negativnim utjecajem na okoliš.

Politika povišenja kamatnih stopa centralnih banaka radi borbe s inflacijom. S obzirom da ratarstvo u Hrvatskoj stvara tek 3-4% prinosa na imovinu, jasno je da plaćanje kamata od 5-6% na kredite za repromaterijal i strojeve dugoročno nije održivo za ratarske proizvođače.

Klimatske promjene čine proizvodnju sve neizvjesnijom i malo koja godina prođe bez značajne štete na barem jednom usjevu. U zadnjih 5 godina imale su veliki utjecaj na proizvodne rezultate poljoprivrednih kultura. Pšenica roda 2023. je zbog viška proljetnih oborina imala 20% niže prinose i nižu kvalitetu. U soji roda 2024. prinosi su zbog suše bili 30-40% niži. I ove godine su štete značajne.

Nužne promjene poslovanja

Jasno je da u uvjetima ovako snažnih oscilacija na vanjskim čimbenicima koji utječu na poslovanje poljoprivrednika ništa više nije isto, pa ne mogu biti iste niti osnovne postavke poslovanja. Znakovi sustavnih poteškoća u sektoru prvo se počnu vidjeti kroz manjak likvidnosti i probleme sa servisiranjem postojećih dugova. Radi čega se vatrogasno poseže za novim dugovima, uglavnom kratkoročnim, s visokim kamatama, što je jako problematično ako ne stvarate dovoljno vrijednosti da dugove servisirate.

To je trenutak da počnete razmišljati o restrukturiranju svog poljoprivrednog poslovanja. Odnosno o mijenjaju, jer je jasno da stari načini više ne funkcioniraju i da mora doći do promjene. Jasno je da ratarstvo u Hrvatskoj ima sustavni problem i nema ratara koji ovu jesen vršeći polja soje ne razmišlja o tome što napraviti drukčije iduće godine.

Što ja zapravo radim kad vas restrukturiram i što je to restrukturiranje? Objasnit ću na tri slučaja poljoprivrednih gospodarstava na kojima trenutno radim.

Trenutno restrukturiram odnosno “preslagujem” jednog ratara (200-njak ha zemljišta), jednog stočara koji proizvodi mlijeko (100-njak ha, 40-tak uvjetnih grla) i dva voćara (ukupno 150 ha). Zajedničko za sva tri slučaja je da su vlasnici zaključili “ovo ovako više ne ide” i shvatili da trebaju vanjsku pomoć. Narodski reklo bi se “voda došla do grla”.

Zašto trebaju vanjsku pomoć? Zato što rijetko čovjek čije su odluke dovele do problema u poslovanju može riješiti taj isti problem. Jednostavno nije u ljudskoj prirodi, previše je emocija i osobne upletenosti, a često i nedovoljno poslovnog znanja da samostalno mogu realno sagledati svoju situaciju i odlučiti se za promjene.

Iako svaki od ova tri slučaja ima drukčije probleme i motive, svode se na isti nazivnik: nesigurnost je li sadašnji poslovni put održiv i postoje li neki drugi, lakši ili profitabilniji putevi? Treba im drugo mišljenje, jer oni dobro ne vide. Njihov pogled zamaglile su godine ograničenih uspjeha, odricanja, frustracija, zatvorenosti u vlastite lokalne okvire, nepovjerenje u sustav i otkupljivače, a ponekad i u sebe. Izgubili su vjeru. Neki imaju ideju kako dalje, ali bi htjeli potvrdu svojih stavova jer svaka promjena pravca u poljoprivredi zahtijeva značajan uloženi rad, vrijeme i kapital. Još je teže to raditi kad ste u 50-tim ili 60-tim godinama života.

Moja tri primjera restrukturiranja

Stočar (mlijeko) ima problem s kupcima, otkupnom cijenom mlijeka i pronalaženjem kvalitetne radne snage. Jako je umoran (fizički i psihički), izgubio je vjeru i traži način da ponovo ima život koji nije 0-24h na farmi. Zadnjih 10 godina nije bio na godišnjem odmoru.

Zaduženost mu je srednje visoka - tolika da se još 5 godina ne može opustiti, a sad je već blizu 60 godina života. Imovine ima puno, ali ne stvara dovoljnu vrijednost. Prodati ne želi, jer farma je njegov život. Želi i dalje proizvoditi mlijeko i meso, ali da ima i nešto od života - normalno radno vrijeme, poneki slobodni dan i godišnji odmor.

Rješenja za restrukturiranje zajednički tražimo u smjeru smanjenja stada i zemljišta, uz uvođenje kombinirano štalsko-pašnog modela proizvodnje. Prodajom dijela strojeva i zemljišta koji više neće biti potrebni za smanjenu proizvodnju mogu se stvoriti novci za otplatu većeg dijela postojećih kredita i na taj način smanjiti pritisak na proizvodnju. Smanjenje obujma posla će dovesti i do manje potrebe za vanjskom radnom snagom.

Na kraju ćemo novu strategiju proizvodnje pretvoriti u financijski model poslovanja, da vidimo drži li to što smo zamisliti vodu i s kojim prihodovnim i troškovnim preduvjetima.

Uvijek kod restrukturiranja gledam i druge mogućnosti koje postoje s obzirom na prirodne preduvjete, to su u ovom slučaju ratarenje i voćarstvo. Razmatrali smo i vlastitu proizvodnju sira, energije, seoski turizam i pronalaženje novih kupaca van RH. Proizvodnja sira čini se kao jedan od dobrih putova naprijed, ali traži nove investicije, promjenu fokusa sa farme na tržište i prodaju… dodatna kompleksnost.

Ratar (uljarice i žitarice) ima problem s profitabilnošću proizvodnje, servisiranjem svojih dugova i nesigurnošću koje donosi loše tržište i klimatske promjene. Mehanizacija na OPG-u je stara i mora se obnavljati, ali nema se to s čim napraviti. Još godinama će sva dobit iz proizvodnje primarno morati servisirati postojeće zaduženje.

Rješenje za restrukturiranje vidim u prodaji dijela zemljišta radi osiguranja kapitala za obnovu strojeva, restrukturiranje financijskog duga (dugoročni kredit s nižom kamatom umjesto financiranja putem 5 godina leasinga i kratkoročno od dobavljača), promjenu plodoreda (da ima manji utjecaj klimatskih promjena i vrućih ljeta, npr. uvođenje uljane repice u plodored), a i nagovaram ga da počne eksperimentirati s navodnjavanjem i povrtlarstvom u dijelu svog plodoreda (pomak iz ratarstva u povrtlarstvo je značajno lakši i jefiniji nego pomak prema voćarstvu ili stočarstvu).

S obzirom na njegove godine i potrebne investicije, povrtlarstvo mu može najbrže donijeti više dobiti po hektaru, što će u konačnici brže otplatiti dugove i donijeti stabilnije poslovanje.

Treći slučaj je voćarski. U ovom slučaju najviše radim na operativnom restrukturiranju, odnosno smanjenju troškova i pronalaženju optimalnih strojeva kako bi se povećala efikasnost agrotehničkih operacija i time smanjili broj sati rada. S obzirom da voćari imaju u proizvodnji sve više problema s mrazom, upravljanje troškovima ključan je faktor za opstojnost gospodarstva. Uz to, radim na smanjenju troškova gnojiva i zaštite pronalaženjem jeftinih alternativa s pravovremenim nabavama, a uvodim i procese upravljanja strojevima (procedure za održavanje, vođenje evidencija, GPS nadzor rada traktora itd).

Odluke bazirane na brojevima, ne osjećaju

Dodatno, s obzirom na viškove kapaciteta strojeva, pokušavam naći i nove izvore prihoda kroz pružanje usluga rezidbe ili malčiranja drugim poljoprivrednicima iz okruženja.

Kako bi mogli donijeti pravilne odluke bazirane na brojevima umjesto na osjećaju, za sve alternative agrotehničkih operacija u voćnjaku definirali smo cijene rada mehanizacije u svim varijantama priključnih strojeva - na nivou operacije po satu i hektaru, i godišnje ukupne sate rada strojeva i radnika na nivou voćnjaka. Kad imamo brojke s realnom podlogom, lakše je donijeti poslovnu odluku.

Probleme poput ovih gore ima većina hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava - neki manje, neki više, ali malo tko je zadnje 3 turbulentne poljoprivredne godine prošao neokrznut. U ova tri slučaja radi se o strateškom, operativnom i/ili financijskom restrukturiranju poslovanja. U svojim analizama i prijedlozima vodim računa o proizvodnim resursima (zemlja, strojevi, ljudi, kapital), tržištu, potporama i fondovima, ali i osobnim ambicijama vlasnika. Nije svejedno želi li vlasnik OPG-a misliti na kvalitetu života i bitan mu je miran i stabilan život, ili ima ambiciju rasti i razvijati se.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Ako niste zadovoljni trenutačnim stanjem svog gospodarstva, ne postižete zadovoljavajuće poslovne ili proizvodne rezultate, cashflow vam ne štima, mijenjaju vam se životne ambicije/okolnosti ili samo želite da netko “sa strane” baci pogled na vaše poljoprivredno poslovanje - javite se, zajedno ćemo naći najbolje rješenje za vaše trenutne probleme ili vas pripremiti za nadolazeće.

^{*Foto: Ivica Korman, Željka Rački-Kristić, Blanka Kufner}