Uspjeh turizma stvara dodatne probleme agraru?

Dugo slušamo ekonomske teze kako su dvije osnovne strateške grane lijepe naše turizam i poljoprivreda. Kao jedan od elemenata jačanja poljoprivrednog sektora spominje se i zeleno-plava magistrala, odnosno nužnost povezivanja turističkog sektora sa nacionalnom proizvodnjom hrane. Iz godine u godinu bilježimo rast turističkog sektora, a taj isti ne koristimo da bi pomogli agraru.

Poznati analitičar Nenad Bakić u svom postu Hrvatski turizam: sjajna sezona 2016., nizozemska bolest prognozira scenarij u kojemu će turistički uspjeh ugroziti druge sektore. U startu zvuči nelogično, ali nije kada pogledate sve varijable koje čine ovaj scenarij mogućim.

On se poziva na tzv. Nizozemsku bolest i opisuje problem:

Aprecijacija "realnog" tečaja će gušiti agrar

"Čini se da ovdje imamo sve simptome nizozemske bolesti ili njoj bliskih sindroma, a ako je to istina, glavni krivac je turizam, koji je već narastao na gotovo 20% BDP-a, a i dalje brzo raste.

Primarni mehanizam mu je sljedeći: rast prihoda u jednom sektoru - u našem slučaju je to turizam, dovodi do porasta vrijednosti valute. To onda čini ostale sektore, a u našem slučaju su to proizvodnja i poljoprivreda, nekonkurentnima na stranim tržištima, a uvoz jeftinijim.

Naime, kako su cijene u poljoprivredi određene međunarodnim cijenama, one se ne mogu promijeniti. Strana valuta koja ulazi u zemlju se konvertira u domaću, što dovodi do povećanja novčane mase, što podiže domaće cijene. Drugim riječima, imamo aprecijaciju realnog tečaja. Istovremeno se događa porast cijene rada zbog istiskivanja na tržištu rada od strane sektora usluga. Sve to stavlja taj drugi razmjenjivi sektor između čekića i nakovnja, on postaje nekonkurentan, događa se deindustrijalizacija", kaže Bakić na svom blogu.

I gospodarski rast koji smo dugo iščekivali nosi određene neželjene pojavnosti u društvu i ekonomiji te očito traži bolje mehanizme upravljanja. Ekonomski analitičari jednoglasno konstatiraju da će se trend rasta BDP-a nastaviti u narednim razdobljima, ukoliko ne dođe do značajnijih vanjskih utjecaja.

To će značiti da još snažnije treba tražiti mehanizme zaštite poljoprivredne proizvodnje i povezivanja sa turističkim sektorom. Da smo bili malo mudriji u prošlom razdoblju, mogli smo današnji rast turizma pretvoriti u rast agrara. Zato je važno što prije kreirati mjere koje će protežirati domaći proizvod u turističkoj sezoni.

Deficit preokrenuti u suficit te potom smanjiti poreze

Bakić apostrofira i novo-nastale regionalne razlike, te daje određena rješenja po pitanju upravljanja rastom turističkog sektora:

"Dodatni problem koji imamo u našim okolnostima je što je za razliku od tipičnog nizozemskog sindroma veća potrošnja u nerazmjenjivom sektoru usluga dobrovoljna pa troše samo oni koji imaju, kod nas pri prisilnoj prodaji državnih usluga svi moraju kupiti puno skupih usluga, plaćenih porezom. I dok ovakva razina poreza ne može potopiti Dalmaciju, potapa Slavoniju. Kao da su Ante i Pero visoki 2,0 i 1,8 metara, a voda se podigne na 1,81. U prosjeku ni jednog ne potapa, ali u stvarnosti Peru da.

Ovaj model nam pokazuje kako se očito mogu potaknuti strane investicije. Budući da se prihodi od turizma ne mogu ograničiti, štoviše priljev kapitala će brzo rasti jer nas tek čekaju velike transakcije i greenfield investicije u turizmu - pogledajmo samo kako već u anticipaciji ovogodišnje turističke sezone kuna jača - država mora učiniti sve što je u njenoj moći da smanji pritisak na aprecijaciju valute i konkurentnost industrije i poljoprivrede. A to znači iz deficita preokrenuti u suficit i istovremeno smanjiti poreze. To je jedini pravi put za reindustrijalizaciju, uključivo direktna strana greenfield ulaganja."