• Izmeđ međe
  • 13.02.2021. 12:00

U ugostiteljskoj kataklizmi najveći su gubitnici njihovi dobavljači - poljoprivrednici

Restoran je dnevno pekao šest janjaca i prodavao 50 litara vina. Mjesečno 180 janjaca i 1.500 litara. Sve od proizvođača iz ruralnog prostora, a gdje su oni sad i pita li se itko kako im je?

Foto: Vedran Stapić
  • 2.117
  • 807
  • 0

Bune se ugostitelji već dugo. Restorani, caffe barovi, noćni klubovi, bistroi, pečenjarnice, sve stoji i vlasnici su prijetili otvaranjem objekata unutač zabrani rada. Na kraju je završilo vjerojatno prvim u nizu prosvjeda. Međutim, kroz cijelu koronu tiho prolazi daleko veći problem - kako žive njihovi dobavljači.

Nitko ne razmišlja kako je danas onima koji su svoje prasce, janjce, jaja prodavali tim ugostiteljima.

U posebno velike probleme upali su vinogradari. I mali, ali i oni veliki jer svima je turizam i ugostiteljstvo glavni lanac distribucije. Kome uopće i prodati janjce i prasce, vino ako si ih proizvodio za stalne kupce, vlasnike restorana?

Kako reći kokama da smanje nosivost

Nekome tko samo pola svoje proizvodnje povrća, voća, rakije proda kroz ugostiteljske objekte ova je situacija katastrofa. Zna se što znači kada ne prodate janje ili prase i ono postane ovca ili ovan, odnosno svinja. A često nemaš ni hrane za novu kategoriju životinja, a da ne govorimo da neki nemaju ni potrebne objekte. Oni ne idu u prosvjede. Nisu zanimljivi medijima i malo koga zanima njihova sudbina.

Mnogi su oslonjeni na nekoliko kupaca koji već dva mjeseca ne smiju raditi. Što ako u pušnici imate kobasice koje vam je još prije mjesec dana trebao kupiti neki restoran, hotel, motel ili neki drugi kupac koji sada ne radi.

Ne možete reći kokama da smanje nesivost, prascu da prestane rasti, kravi da smanji proizvodnju mlijeka, da luk i salata manje rodi u narednom periodu. Ti naši poljoprivrednici nemaju nikakve ugovore već se radi o dogovorima tzv. oko u oko. Nažalost, ni ugostitelji ih ne spominju. Prema njima nemaju ugovornih obaveza kao prema kreditima, leasing kućama, HEP-u, nekom telekom poduzeću, gradu i slično. To što je neki restoran trošio dnevno šest janjaca i 50 litara vina i sada ih ne kupuje nikoga ne zanima.

Mjesečno je preživjelo 180 janjaca i u zalihama negdje stoji 1.500 litara vina. Nadam se da su i vlasnici restorana ljudi koji vole svoje goste i nude im pravo janje i kvalitetno vino.

Da očekuju da će se do Uskrsa restorani otvoriti i konačno krenuti normalna prodaja vina, koja bi na neki način trebala oporaviti branšu, rekao je nedavno poznati slavonski vinar Vlado Krauthaker. "Stanje u našim vinogradima je stabilno. Svi radimo i nismo otpuštali radnike. Naime, mi smo vezana proizvodnja i ne možemo nazad. Makar nam je svima teško nadamo se da ćemo preživjeti. Pošto je poremećena prodaja kod mnogih vinara je već došlo do ozbiljnih problema", opisao je.

Nada u sezonu i otvaranje do Uskrsa

Bojimo se novih zaliha vina da posljedica ne bude novi pad cijene vina, a već sad su niske, istaknuo je i iločki vinogradar i vinar Mladen Papak.

I dok ovakve tvrtke još mogu očekivati nekakvu pomoć države, što mogu oni mali? Papak i Krauthaker su veliki. Međutim, malima nitko ništa ne garantira. Neće nikako moći lokalni ovčar dokazivati pad prodaje i mogućnost izvlačenja naknade. Četiri tisuće kuna dobiju oni koji imaju zaposlene. No mnogim poljoprivrednicima ta prodaja ugostiteljstvu i turističkom sektoru je upravo onaj dodatak koji im je bio veliki plus i osiguravao kvalitetniji život tamo gdje nitko ne želi živjeti. U zaleđu Splita, Zadra, Šibenika. U selima oko Knina, u Lici, Gorskom Kotaru, oko Zagreba, Petrinje, Siska, Karlovca… 

Taj tijek novca koji je stizao u ruralni prostor nije mali i neće biti mali problem za sve koji nisu prodali svoju robu restoranima u prosincu i siječnju, a evo već sada i u veljači.

Podsjetimo da su sigurno osjetili i znatno slabiju turističku sezonu 2020. godine i manji broj turista, odnosno manji broj usta i želuca kroz koji je išla roba s hrvatskog sela i domaćeg ribara i vinara. Nadamo se da će se ipak ugostiteljski objekti otvoriti te da će nešto turizma biti. Već ovaj lanjski pad mnoge je bacio u probleme.

Ako i bude turističke sezone, otvore se restorani i hoteli budu imali goste, stiže novi problem. Višak proizvoda kod poljoprivrednika je veliki, a ugostitelji će biti platežno znatno slabiji nego prošlih godina. Doći će do još većeg pada cijena poljoprivrednih proizvoda za proizvođača. 

Poljoprivrednik ne može samo tako ugasiti svjetlo 

Vlada donosi nove mjere za turistički sektor. I to je dobro. No, trebala bi i neka pomoć, možda vaučer, za kupnju robe od poljoprivrednika. Jer to su njihovi partneri koji će im biti potrebni kada počnu raditi, a oni neće biti u mogućnosti ispoštovati zahtjeve ugostitelja. Pa će janjetinu, prasetinu i vino kupovati u  trgovačkim lancima. Jasno je da i danas nismo zadovoljni u kojem obimu je proizvod s hrvatskog sela prisutan u hotelskim lancima i restoranima tijekom turističke sezone. I to je oduvijek nereguliran odnos. Morao bi i trebao biti daleko veći postotak, a poljoprivrednici se danas nikako ne mogu nositi s cijenama koje nude trgovački lanci.

I prije su trebali pomoć da svojim cijenama budu konkurentni lošem uvoznom vinu, kao i staroj svinjetini koja se prodaje u tim velikim trgovinama. Ni riba u uzgajivalištima na Jadranu, kao i ribnjacima u Slavoniji ne može dugo čekati. A i svi naši poljoprivrednici imaju kredite, obaveze prema leasing kućama, svojim dobavljačima, a i režijskim troškovima. Pitanje je tko će opstati. Vlasnici restorana i barova ili njihovi poljoprivredni proizvođači. I jedni i drugi su u gabuli.

Dio će nastaviti raditi uspješno, dio će raditi, ali će vući dugove i probleme iz ovoga razdoblja, a jedan dio propasti. Međutim, zasigurno će se lakše ugostitelj oporaviti nego li poljoprivrednik upravo iz razloga što smo spominjali. Ugostitelji mogu otkazati najam, ugasiti svjetlo, zatvoriti i poslije nastaviti. Poljoprivrednik ugasiti svjetlo ne može. On mora raditi, proizvoditi i gutati svoje dugove.


Tagovi

Ugostitelj Restoran Janje Ovca Vino Krauthaker Papak


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom, dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000. do 2008. Urednik EU Agro Info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.