Domaće svinjogojstvo - pokojnik koji bi živio, da mu se dozvoli
Zašto se baš ništa ne može učiniti? Pa zar nema volje ni da se pokuša onako iz folklora nešto raditi? Pa da se samo malo i odglumi bio bi veći učinak. Jedan dan se nađem s čovjekom koji radi u svinjogojstvu, odnosno u sektoru stočne hrane. Nema izlaza. Svinjogojci nisu na koljenima. više ih ni nema. Ima nešto onih koji su nekome neki kooperanti - i ti ljudi, a i njihove obitelji su obični najamni radnici. Oni su zidali, podigli, legalizirali te svoje objekte, kao što su i kupili opremu, krmače da bi danas sve to bilo od banaka, lihvara ili ko zna koga i čega.
Međutim, još je to dobra verzija ako je svinjogojac ostao bar kao radnik na tom nekada svom imanju. I dalje on može pred mnogima da glumi gazdu. Ali jadničak je samo dobar glumac. On više nije vlasnik ničega, pa možda čak ni kombinezona koji je na njemu. To je priča o onima koji su u vezi s nekim kooperantskim kućama. Mnogi gledaju u prazne štale i žive u kućama koje su na bubnju. A onih koji imaju u svom dvorištu nekoliko krmača i tovnih svinja u jednoj Slavoniji i Baranji više ni nema. Ni papka više ne možemo pronaći, a doći će brzo još jedno ljeto u kojem ćemo ugostiti milijun turista. Njemački i talijanski turisti će očito jesti svinjetinu iz svojih zemalja. Tko tu što može?
Više nema smisla napadati Jakovinu i njegovu ekipu. On i to Ministarstvo očito ima ograničenu ulogu. Riječ je tu o sistemu koji ne valja i ljudima koji nemaju volje. A sistem vodi, ne samo Milanović nego mnogo veći sistem u kojem su i banke, u sudstvo i tko zna što još. Možda bi ipak bila veća sreća da je manje ministarstava. Pa ovako niti jedno nema nekakve alate za nešto napraviti. Država mora omogućiti da gospodarstvo živi, pa tako i svinjogojstvo. Zašto je problem. Pa ista ta država mora štititi svoju proizvodnju mesa. Ne da da neke tamo poticaje. Treba prvo osigurati da postoje tvrtke, pa makar i državne koje će sigurno i po normalnoj cijeni otkupiti svinje. Ali uvijek. Ne radi to država, ali rade tvrtke kojima će država osigurati poslovanje. A nešto od svinja po selima koje su višak može kupovati i država za svoje potrebe.
Turizam i grad Zagreb. Pa turistička sezona i Zagrepčani mogu bez problema pojesti i platiti sve hrvatske svinje, a da još posla bude i za uvoznike. Tko sada treba napraviti lanac. Dobra volja i vlast. I to je dovoljno par mjeseci, a vrlo brzo bi se tada dalo naći i rješenje i za sve dugove svinjogojaca koji nisu nastali zato što su oni bahati, rastrošni ili pak ne znaju raditi. Oni su natjerani od države da podignu suvremene objekte, kupe najskuplju opremu, ali i za novce s velikim kamatama dobiju loš rasplodni materija, katastrofalan tovni materijal, često još goru stočnu hranu. A na kraju su morali prodati svinje za turbo katastrofalnu cijenu. I rješenje je na kraju bilo da sve ide na bubanj.
Tagovi
Autor
Pšenica vs. uljana repica: Rađa li se nova ratarska zvijezda?
Jesmo li s tri milijarde eura iz Programa ruralnog razvoja poboljšali stanje domaćeg agrara?
Zašto dajemo 120 puta više potpora za sijeno nego za krumpir?
Cijene pšenice i kukuruza ispod psihološke razine, pad bilježi i uljana repica
Zašto dajemo 120 puta više potpora za sijeno nego za krumpir?
Jesmo li s tri milijarde eura iz Programa ruralnog razvoja poboljšali stanje domaćeg agrara?
Pšenica vs. uljana repica: Rađa li se nova ratarska zvijezda?
Svi znamo za inflaciju, posebice za rast cijena hrane, no što je najviše poskupjelo?
Cijene pšenice i kukuruza ispod psihološke razine, pad bilježi i uljana repica
Troškovi mehanizacije u voćarstvu - dva primjera iz prakse
Uskoro nove potpore za proizvođače proizvoda sa zaštićenim oznakama, evo koliko za koji
Pšenica vs. uljana repica: Rađa li se nova ratarska zvijezda?
Damir Senjan
prije 3 tjedna
Đuro Moj kako je je, mi svi iz ove kože ili vremenskih neprilika nemožemo nikuda. Sreča u svemu da kukuruz nije nastradao, ima negdje mestimično malo Više [+]
