Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivredne priče
  • 16.10.2025. 10:30

Tko će biti dobitnici ratarske krize?

Uvijek kad netko gubi, netko, često i nenamjerno, dobiva. Tako je i s krizom u ratarstvu, u kojoj će neki morati djelomično ili potpuno odustati. Dobit će, ni krivi ni dužni - tovljači junadi.

Tko će biti dobitnici ratarske krize?
Foto: Ivica Korman (Ilustracija)
2.224
230
0

U prošloj priči pokušao sam brojkama pokazati što se trenutno događa u ratarstvu. Stanje je teško, kriza koja traje već treću godinu ostavlja sve više traga na profitabilnosti ratara. Izgledno je i da mnogi imaju problema u poslovanju i sve teže plaćaju svoje obveze prema bankama i dobavljačima. Strojevi se ne kupuju. Štedi se na gnojivu i sjemenu. Oni koji su zaduženi imaju problem jer poslovanje ne stvara dovoljno vrijednosti da bi se vraćali krediti i leasing.

Nažalost, većina ovih obveza kod prosječnog ratara je kratkoročna (do 5 godina), što u konačnici znači da se za povrat mora generirati puno vrijednosti. A to se u ratarstvu ne događa već treću godinu zaredom.

Realno je za očekivati da će u ovoj situaciji najgore proći ratari koji značajnije nastradaju od suše ili tuče, oni koji imaju lošiju kvalitetu zemljišta, niža proizvodna znanja i/ili veće kreditne obveze. Ti će ili odustajati, ili prodavati, ili iznajmljivati. Dio njih će morati prodati dio svog zemljišta.

Kad netko proda, netko drugi kupi (ovo je nepotrebna rečenica vrijedna Grunfa!). Tko bi mogao biti kupac zemljišta koje će prodavati ratari u problemima? Moj prvi izbor su tovljači junadi. Zašto? Trenutna tržišna situacija u kojoj:

a) trenutno prodaju skupu junad (4-4,5 EUR/kg), a telad su kupili prije 10 mjeseci za cijene koje su bitno niže od sadašnjih nabavnih cijena;

b) imaju jeftin izvor hrane jer žitarice i uljarice su jeftine.

Kuda će otići novac zarađen na tovu junadi?

Dakle, dovela je hrvatske tovljače u situaciju u kojoj zadnjih mjeseci jako dobro zarađuju i trenutno gomilaju solidne količine keša.

Brojke stoke u tovu su rekordno visoke, cijene junadi rastu. Što se to kuha iza brda?

Koliko keša? Prije godinu dana sam pisao (u Priči o tovu junadi) da se po utovljenom junetu može imati oko 200 EUR dobiti. Trenutno je za uspješna tovljača taj iznos preko 600 EUR/komadu. Za tovljača s kapacitetom 500 komada, pričamo o 200.000 EUR većoj dobiti od one uobičajene - ako trenutna tržišna situacija potraje još barem pola godine. A kako su tovljači uvijek gladni zemljišta za proizvodnu kukuruzne silaže, siguran sam da će im prioriteti investiranja biti u smjeru širenja vlastitog zemljišta. S obzirom na klimatske promjene i njen utjecaj na prinose kukuruza, jasno je da moraju ili osigurati navodnjavanje ili kupovati više zemljišta.

Kuda će otići novac zarađen na tovu junadi? Najlogičnije - u kupovinu zemljišta koje bude u ponudi od strane ratara koji su najteže stradali.

No prije nego krenemo žaliti naše ratare, prihvatimo da je ovo zapravo dobro za hrvatsku poljoprivredu jer će se više zemljišta koristiti za stočarstvo. Strukturni problem ratarstva - a to je tržište u Italiji, na kraju će osakatiti sektor. Najveću korist od toga ima hrvatsko stočarstvo.

Ipak, moram napomenuti, od svega stočarstva tov junadi je najlošije stočarstvo. Rizik nabave teladi je sve veći. Za poljoprivredu u cjelini tov ne stvara visoku vrijednost na uvoznoj teladi kao što bi stvarao na domaćoj. Nažalost, nedostaje nam dvostruko veći mliječni govedarski sektor da bi zaokružili ovu priču do kraja. Sustav krava tele također ima potencijala za razvoj (ne prevelik, nemamo površine niti klimatske preduvjete) i ova situacija sa skupom teladi mu također ide na ruku - odnosno i oni će više zarađivati. Neka, to je težak sektor sa mršavim profitima.

Problematičan biznis

Još je jedan razlog zašto smatram tov junadi problematičnim poljoprivrednim biznisom. Previše smo ovisni o talijanskom tržištu. Jedna ozbiljna boleština, zabrana izvoza i tov junadi je u problemu. Tada cijena pada 30% u mjesec dana, a Hrvati jedu jeftine bifteke i burgere.

Poljoprivreda i hrana je često paradokalna - i kad je stočarstvo i kad je izvoz - ne mora biti da je to baš-baš super.

Priča u priči 1: Igra brojki

Zamislite sljedeću igru brojki: Ako tovljači trenutno zarađuju 400 EUR/više po junetu nego prije godinu dana, to znači da se na oko 150.000 komada utovljene junadi u Hrvatskoj industriji tova stvara dodatnih 60 milijuna EUR keša. Naravno da ovo vrijedi ako visoke izlazne cijene potraju još 6-9 mjeseci. Ako je prosječan oranični hektar u područjima gdje se tovi junad oko 12.000 EUR, tih 60 MEUR može kupiti 5000 hektara.

Ne kažem da će se to dogoditi, primjeri mi služi da bolje vizualiziramo injekciju koju trenutno dobivaju hrvatski tovljači junadi.

Priča u priči 2: Hrana za misli

Evo još jedne hrane za misli. Postoji još jedan način na koji tovljači mogu virtualno povećati svoje površine. To je navodnjavanje. Oni koji imaju sreće s veličinom i oblikom parcele, te imaju potencijal izdašnih bunara, mogu za ispod 5.000 EUR/ha doći do navodnjavanog hektara. Uzmite da se odradi sljedeći plodored - grašak/pšenica (ili ječam) silirati, pa posijati postrni kukuruz krajem svibnja. Opet je dobio 2 žetve (doduše možda malo manje od 2 jer je teško očekivati puni prinos kukuruza na kraću vegetaciju). Al’ nebitno, za 5.000 EUR/ha gotovo je poduplao hektar.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Navodnjavanje je jednostavnije i jeftinije rješenje za širenje od kupovine zemljišta, a rješava i većinu posljedica klimatskih promjena. Navodnjavanje mora biti kruh naš svagdašnji, inače neće biti hrvatske poljoprivrede.

Priča u priči 3:: Što kad se okrene kotač sreće?

Prije ili kasnije okrenut će se kotač sreće na drugu stranu. Dogodit će se da će prije ili kasnije poskupiti uljarice i žitarice (klima, ratovi, pandemije…), da će doći gospodarska kriza i da ljudi više neće biti spremni platiti biftek kao danas. Tada će pasti cijena izlaznog proizvoda, stočna hrana će biti skupa, a tovljači su platili skupu telad prije 3-6-9 mjeseci.

Tada će tovljači gubiti novac, ratari dobro zarađivati, a Malić mudrovati kako je dobro biti ratar, a loše biti stočar. Ne bi me iznenadilo da to “tada” bude već idućeg ljeta. U tom slučaju ću napisati i “Rekao sam vam”.

Kako bi rekao Grunf: “Samo budala ponavlja isti eksperiment očekujući drukčiji rezultat.


Tagovi

Poljoprivredne priče Ivan Malić Ratarska kriza Tov junadi


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Šuma počišćena, baranjski kiwi samo što nije sazorio ... još par tjedana 😎