Tata Zoki tjerao Tihu na more

Osjećaj pripadnosti je uvijek važan. Jer ako ga nemate, onda se osjećate izgubljeno. Lutate. Imam dojam da naše Ministarstvo poljoprivrede ne zna kome pripada. Poljoprivrednicima i seljacima ili pak Vladi? Pripadaju li selu i seljacima ili krugu ljudi oko svoje kancelarije u Ministarstvu i društvu iz lokalnog kafića. Možete biti Hrvat, ali kada radite u Americi za Amerikance i s Amerikancima onda se morate ponašati američki. Ako ste isto tako odabrani da služite selu i seljacima u Hrvatskoj onda se morate njima dodvoravati. Jer vas oni uostalom i plaćaju.

Ako ste ministar poljoprivrede ili pak recimo službenik onda morate znati što oni vole, što ne, kako se ponašaju i kakva su im pravila. Morate znati da 90 posto hrvatskog sela i tih ljudi tamo su tradicionalisti, kršćani. Da njeguju određene vrijednosti. Da vole peći rakiju, svinjokolje, da imaju i određene pjevače koje vole. I zato je za očekivati da svi u tim službama, ministarstvu, inim agencijama i čemu sve ne - razmišljaju seljački. To im se ne sviđa. A sviđa im se primati plaću od seljaka.

Može svaki od njih imati svoje privatne stavove, ali moraju znati da je i njihov privatan život donekle javan. Uzvikala se hrvatska javnost što je Jakovina išao na ministarsku konferenciju na neko egzotično otočje. Mene brine izjava Milanovića da su ga tamo trebali veslom tjerati. Čekajte ljudi moji. Što je sada ovo. Jel Jakovina dijete, a Milanović strogi učitelj? Ako se tamo moralo ići, što se Jakovina imao tome protiviti. Ili mu se nije dalo što je previše malo plaćen. Ili mu je teško bilo napustiti obitelj. Koji je razlog da je tata Zoki morao Tihu tjerati na to otočje. I onda je ovaj jadan morao ići, ali je zauzvrat tražio i dobio pravo na dulji boravak, a i kvalitetniji smještaj.

A sada kao prvo, očekujemo od Tihe što skoriji izvještaj s te konferencije. Druga je sada i stvar da bi Tiho morao dati ostavku ako mu je tako teško ići susresti se s ministrima svjetske trgovinske organizacije. Sjetimo se. To je WTO. Tu nam je svojevrsni i svojevremeno pregovarač bio izvjesni Božić. Mučio je cijelu Hrvatsku s tim WTO. Potpisivali smo sporazume, smjeli ovo, smjeli ono, ali ništa nismo smjeli. To je do prije pet godina bio najvažniji posao Ministarstva poljoprivrede. I sada na kraju to je tako nevažno da ne trebamo tamo ni ići.

Hoće li se možda tako i za pet godina tjerati da na ministarsku konferenciju zemalja Europske unije ide neki Tihin zamjenik. Ili možda i on sam. Možda ostane Ministar. Jer ovih dana je Zoki rekao da će sada početi raditi i stjecati povjerenje ljudi. Malo valja podsjetiti naše čitatelje što je to WTO i pitanje je da li stvarno Tiho tamo nema što raditi. Ili je neozbiljan pa ne sluša tatu.

Republika Hrvatska postala je 140. članica Svjetske trgovinske organizacije 30.11.2000. godine. Članstvo Hrvatske u WTO-u bilo je temelj integriranja hrvatskog gospodarstva u europsko i globalno tržište, s ciljem povećanja efikasnosti i konkurentnosti domaće industrije i povećanja izvoza. Članstvo u WTO-u bilo je tako prvi korak prema europskim i regionalnim gospodarskim integracijama, poput CEFTA-e, sporazumu s EFTA-om i Turskom te u konačnici prema članstvu u EU. WTO i njezinih 155 članica zauzimaju više od 97% svjetske trgovine. WTO predstavlja forum za pregovore o daljnjoj liberalizaciji trgovine, prati primjenu multilateralnih sporazuma, provodi pregledna izvješća o trgovinskim politikama svojih članica te postupak rješavanja sporova između članica.

Hrvatska je početkom 2010. godine po prvi puta predstavila svoj trgovinski sustav i politike članstvu te uključujući rezultate u primjeni WTO pravila i disciplina u okviru prvog Preglednog izvješća o trgovinskoj politici RH, održanog 24. i 26. ožujka 2010. godine. U lipnju 2011. godine Hrvatska je zajedno s EU, u okviru WTO Odbora za regionalne trgovinske sporazume, predstavila Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. A možda je i Tiho bio uplašen što tamo mora biti. Jer lijepo piše „s ciljem povećanja efikasnosti i konkurentnosti domaće industrije i povećanja izvoza“. Pa bojao se da ga tamo kolege ne naribaju i daju lošu ocjenu budući da nismo povećali ni efikasnost, ni konkurentnost, a ni povećali izvoz. Kada je u pitanju Tihin i Mirkecov sektor, napravili smo obratno. Povećali smo uvoz svega i svačega.