Svi znamo za inflaciju, posebice za rast cijena hrane, no što je najviše poskupjelo?

Imao sam raspravu nekidan s Hrvojem. On je tvrdio da nikad ništa nije pojeftinilo nakon što je poskupjelo, a ja sam tvrdio da ti zakoni možda vrijede za police trgovačkih lanaca, ali za poljoprivredne proizvode koji su “primarni” ili zahtijevaju vrlo malo prerađivanja, to baš ne funkcionira tako.

Odnosno, tu su oscilacije i padovi vrlo mogući i događaju se nekad i nekoliko puta godišnje.

Potakla me ta diskusija da napravim grafički prikaz promjene cijena osam osnovnih poljoprivrednih proizvoda u zadnjih 7 godina. Ovaj period odabrao sam zato što smo prije 2020. godine imali više godina stabilnih cijena, a nakon toga efekt nestabilnih zbog pandemijsko-ratnog ludila od 2020. do 2023. Zadnje dvije godine uglavnom pratimo smirivanje tih oscilacija iako još ima puno stresa na tržištu hrane - prije svega zbog klimatskih promjena i nepredvidive globalne trgovačke politike.

Odlučio sam napraviti analizu za one koje svakodnevno konzumiramo bez ili s vrlo malo prerade, npr. pšenicu u kruh, uljanu repicu u ulje, a za njih imam relevantne izvore podataka. Tako sam za izvor cijena za pšenicu i uljanu repicu koristio MATIF. Za jaja, šećer i mlijeko te meso peradi i junadi - EU statistike. Svinjetina - VAEX. Koristio sam prosječne cijene u svim EU zemljama jer smatram da je to najrelevantniji izvor iz kojeg mogu crpiti javno dostupne podatke.

Cijene koje dobije proizvođač

Uglavnom sam uzimao za analizu primarne poljoprivredne proizvode u sirovom obliku: npr. pšenica, šećer, uljana repica, jaja, mlijeko. Kod mesa sam se bazirao na cijenama polutki ili trupova, činilo mi se da će čitateljstvu bili bliže i relevantnije nego da koristim cijene živih životinja. Kod junadi sam uzeo cijene polovica, muška junad. Napomena: izbor kategorije proizvoda mi za ovu analizu nisu toliko važni koliko trendovi - zato i nije jako bitno jesam li za izvor cijena uzeo stare krave, mladu junad ili nešto treće. Cjenovni trend je uglavnom isti bez obzira o kojoj se vrsti goveda radi.

Koristim cijene koje dobije proizvođač. Dakle, ratar, mljekar, proizvođač jaja. Osim mesa, gdje je cijena bazirana na truplima ili polovicama. Naravno da je u tom slučaju to cijena na izlazu iz klaonice, a ne s farme.

I zadnja napomena - porast cijena jaja od 101 % ne znači da su na polici toliko skuplja. Ona na polici su cijene s ambalažom, transportom, trgovačkim maržama i PDV-om. Ovo su proizvođačke cijene - s dna kace.

Na donju sliku sam htio nagurati sve proizvode, ali pokazalo se da je prevelika razlika u cijenama da bi bilo pregledno. Jer ako je pšenica na 200 EUR/toni, a junetina na 6.000 EUR/toni, graf postaje nepregledan za pratiti trendove osim za one skuplje proizvode. Ali opet, i ovakav prikaz govori nešto o generalnom trendu pa sam ga odlučio prikazati.

Onda sam radi bolje vidljivosti odlučio podatke rascjepkati. U prvi graf sam stavio cijenu pšenice, uljane repice, šećera i mlijeka. Ovako sam ih grupirao najviše što su negdje u sličnoj cjenovnoj grupi, a drugi razlog je što su to (osim mlijeka) biljni proizvodi.

Što se iz ovog grafa može zaključiti:

• većina ovih roba je imala najviše cjenovne oscilacije za prvih 6-12 mjeseci ukrajinskog sukoba
• cijena repice je bila rekordno visoka 2022-2023, a cijena ulja je slijedila cijenu sirovine. Kad je pala cijena uljane repice, pala je i cijena ulja na policama.
• pšenica je bila rekordno visoko 2022-2023, a cijena kruha je to slijedila. Kad je pala cijena pšenice, cijena kruha na policama nije slijedila taj pad, ili barem ne u takvom omjeru.
• šećer je imao neki svoj zasebni burzovni život, kao što ga i obično ima. Visoke cijene su u periodu 2023-2024, a trenutno cijena šećera pada. Ovdje se može vidjeti da cijena šećera ne ovisi toliko o geopolitici, koja je dovela do vrhunca cijena uljarica i žitarica u periodu 2022-2023, koliko o nekim drugim trendovima npr. EU regulacija ili svjetski trendovi zbog klimatskih promjena ili drugih sporazuma.
• mlijeko lagano, ali sigurno raste, prati trend rasta cijena mesa i jaja. Na idućem grafu će se vidjeti samo životinjski proizvodi - oni za razliku od biljnih imaju kontinuirani rast od 2020. do danas. Mlijeko se slično ponaša, s obzirom da je rezultat stočarske proizvodnje.

Evo i druge polovice podataka, na grafu ispod su svi proizvodi životinjskog porijekla: piletina, govedina, svinjetina i jaja.

Što se iz ovog može zaključiti:

• cijena mesa ima manje reakcije na geopolitička titranja nego što su reakcije kod žitarica i uljarica.
• na porast cijena mesa i mesnih proizvoda značajan utjecaj ima porast cijena stočne hrane (čiji je veći dio upravo žitarica/uljarica). Ali i porast cijena energije, kamata, rada, strojeva, građevinskih radova…
• trenutna burzovna cijena svinjske polovice je oko 2 EUR/kg. Da vas malo zaintrigiram na temu je li danas povrće skupo i zašto uz dalmatinske ceste ima sve više štandova s povrćem? Jučer sam na banku u Dalmaciji platio kapulu 2 EUR/kg a bijeli luk 5 EUR/kg. A naš Slavonac svinjogojac dobije manje od 2 EUR za živu svinju. Nešto tu ne štima, povrće je po svim kriterijima preskupo i vjerujem da će uskoro pojeftiniti.

Sveukupno, gledajući burze primarnih poljoprivrednih proizvoda, a uspoređujem prosjeke 2018. i 2019. godine u odnosu na trenutnu cijenu tih proizvoda, meso je trenutno 35-89 % skuplje nego prije 2020 godine. Rekorder u porastu cijena je naravno govedina sa 89%" Biftekoljupci, bit će još i gore. Slijedi piletina sa 55% i svinjetina sa 35% porasta proizvođačkih prodajnih cijena

Pitajte Trumpa može li cijena jaja biti politički problem

Kod jaja, iznenađujuće, rast cijene od čak 101%. Iznenađujuće jer nema baš puno proizvodne logike da je u istom periodu cijena piletine rasla 55%, a jaja 101%, ali zato je tu tržišna logika jer jaja fali i onda cijena raste. Pitajte Trumpa može li cijena jaja biti politički problem.

Mlijeko je skuplje 54%, šećer 60%, uljana repica 29%, pšenica svega 8%. Svjetski ratari su zadnjih godina izvukli deblji kraj, a tako i hrvatski. Ovo je još problematičnije kad se uzme u obzir da je trošak proizvodnje pšenice u zadnjih 5 godina narastao oko 40% - pročitajte Kukanje pšenice roda 2024.

Prosjek svega 53%. To ne znači da je cijena hrane na polici rasla 53%, već da je toliko više dobio poljoprivrednik za svoj proizvod odnosno za ovih 8 proizvoda.

Iako nemam velika iskustva s proizvodnjom mlijeka ili jaja, troškovna logika i stomak mi govori da su jaja i meso peradi i junadi trenutno preskupi i da ima prostora da budu jeftiniji na policama. U takvim proizvodnjama hrana je obično preko 50% troškova, a stočna hrana bazirana na jeftinim žitaricama i jeftinim biljnim proteinima je tek 20% skuplja nego prije 5-6 godina. Ostali troškovi se sastoje od rada, energije, amortizacije, usluga itd. To su stavke koje su značajno rasle, ali u prosjeku ne više od 50%.

Vjerujem da će zakoni ponude i potražnje u budućnosti donijeti jefiniju piletinu i jaja. A što se tiče mlijeka i govedine, tu se bojim da neće, situacija s teladi je jako teška u nabavi, cijene su visoke i robe nema - najedite se bifteka dok je još jeftin. Žitarice će poskupjeti, sadašnje stanje je neodrživo i dovest će do pokretanja tržišnih mehanizama koji će dovesti do urušavanja sektora, što će posljedično izbalansirati ponudu i potražnju.

Za Hrvoja: Cijena hrane na policama trgovačkih lanaca morala je uglavnom slijediti trendove cijena sirovine, jer mlijeko u tetrapaku sadrži osiromašeno mlijeko, kruh uglavnom pšenicu i vodu, litra ulja u boci je osim ambaže napravljena od iscijeđenog ulja iz 2,2 kg uljane repice itd. Ali, ovisno o složenosti tehnologije i potrošnji energije i rada, ne može se očekivati da cijene hrane na policama 1:1 slijede proizvođačke cijene.

Evo nekih proizvoda koji češće na polici slijede promjene proizvođačkih cijena: brašno, ulje, jaja, svježe meso, mlijeko. Zato što je sirovina u tim proizvodima preko 50% troška na polici, a ponekad i 80% troška, kad je mali PDV.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

S druge strane, hrana koja zahtijeva višu tehnologiju, viši utrošak ljudskog rada ili energije manje će oscilirati sa cijenama ako se mijenja trošak sirovine - primjer su muesli, kruh, pivo, pizza itd.

Sad bi bilo zanimljivo napraviti usporedbu ovih povijesnih cijena primarnih poljoprivrednih proizvoda i onih zapakiranih na policama.