Kukuruz u Hrvatskoj trpi posljedice još jedne sušne godine - prvi prinosi govore o pobačaju od minimalno 30%. Posljedično, bit će ga manje skinuto ne samo kod nas nego i u regiji.
Mnogi se pitaju zašto je kukuruz i dalje jeftin, a suša ostavlja tragove na prinose u Hrvatskoj i regiji. Jer po zakonima ponuda i potražnje, s obzirom da će ga biti manje, njegova cijena bi trebala rasti. Zašto to nije tako?
Možda je najjednostavniji način za prikazati tu monstruoznu količinu od 1.300 milijardi kilograma svake godine, na način da kažemo da svaki stanovnik zemlje proizvede 156 kilograma kukuruza godišnje. U svijetu od tih 156 kg Sjedinjene Američke Države proizvedu otprilike 50, Kina oko 40, a Europska unija od ovog ostatka proizvede nekih 8 kg.
Usporedbe radi, naš susjed Srbija, koja ima tri puta veće poljoprivredne površine, proizvede 1 kg, a 0,2 kg je hrvatska proizvodnja. I sad, ako u ovom dijelu svijeta imate problem sa sušom, a u ostatku svijeta su rekordni prinosi, jasno je da je utjecaj naše suše na svjetske prinose zapravo - nikakav.
No, postoji i drugi razlog zašto je cijena kukuruza u Europi niska. Taj razlog je slab dolar. S obzirom da se u svijetu trguje isključivo u toj valuti, pad dolara od 10% znači da europski poljoprivrednici imaju manju eursku cijenu za tih istih 10% vrijednosti. Sve to ne mijenja činjenicu da će hrvatski ratari na ovogodišnjem urodu proći dosta loše.
Otkupna cijena od 16 centi po kilogramu znači da će hrvatski ratar ako želi popiti čaj negdje u kafiću u Zagrebu morati sa sobom ponijeti vreću kukuruza od čak 14 kilograma
Zakoni ponude i potražnje kažu da cijena treba rasti u slučaju da je ponuda te robe manja. Usprkos toj tržišnoj logici, kukuruz je na europskim burzama u zadnjih 3 mjeseca izgubio 10% svoje vrijednosti.
Pogledajte u videu zbog kojih faktora je cijena niska, a poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu..
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor
Marta Radić
prije 1 mjesec
Možda soja došla morskim putem , pa će istovar biti u našim lukama..te kamionima do Srbije...samo se bojim da do Srbije neće ni doći..već će završiti po lijepoj našoj.
Makeba
prije 1 mjesec
Čujem da su Srbi uvezli soju iz Argentine.
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Ivan Malić; Dunav je za njih glavni tok izvoza i sa tzv baržama voze u Konstancu.Kada je Dunav nizak izvoz uvijek stagnira,pa očito nisu oduševljeni željezničkim prijevozom.Cijena u Srbiji je 24 dinara sa 8% pdv-a, što bi iznosilo 204€ po toni,ili 187€ bez pdv-a.Koliko nudi Žito Osijek za kukuruz,što je očito počelo biti mjerodavno za otkupljivače???Tu dolazimo do izraza monopolisti.Zašto bi u Bjelovaru bio kukuruz skuplji za 5€ po toni u odnosu na istok Slavonije?Zašto bi ja trebao pretpostaviti da će ga netko izvesti baš u Italiju?Što ako moj kukukuruz lokalni otkupljivač proda recimo na ribnjak u istoj županiji?Hoće li mi onda platiti više zbog manjih troškova prijevoza?
Ivan Malić
prije 1 mjesec
@malipoljoprivrednik - Srbija je 50 km dalje prugom nego mi, roba za Italiju ne treba preko Konstanze. Kukuruz je u većini slučajeva u Srbiji jeftiniji za paritet prema Italiji. Isto kao što je za u Bjelovaru otkupna cijena viša od cijene iz okolice Osijek za razliku pariteta (odnosno cijena prijevoza Osijek - Bjelovar - u našem slučaju oko 5 EUR/tona.
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
Farma Lužak , Talijani su bili gubitnici u Drugom ratu , a balkanski narodi predvođeni KPJ i gerilcima zvani partizani bili su pobjednici ! U poljoprivredi balkanski narodi od 1945 su GUBITNICI ! Zemljišni maksimum od 10 ha kojeg nije imala VEĆINA seljaka i NIZ zakona koji su OMOGUĆILI površinsko smanjivanje i mogućih 10 ha , i imamo KATASTROFALNU USITNJENOST ! A , o navodnjavanju sam ja JAVNO govorio još prije 35 godina kada sam imao plantažu jagoda ! Samo političari NEĆE ići u MASOVNU izgradnju AKUMULACIJA i SUSTAVA za NAVODNJAVANJE !
Farma Lužak
prije 1 mjesec
I RS i RH u ovom slučaju mori ista briga. Velika proizvodnja za vlastite potrebe a premala za igru na svjetskom nivou. A Marta sta se Italije tiče mi ne možemo od njih ništa kopirati, prije svega to je zemlja sa 60 milijuna stanovnika dakle skoro 15 puta veća i drugo to je zemlja koja se u tržišnoj utakmici razvija vec 180 godina,gdje su sustavi navodnjavanja poljoprivrednih površina napravljeni prije drugog svjetskog rata. Ove godine sam išao iz Trsta prema Udinama pa dalje prema Austriji 90% površina pod kukuruzom se navodnjava,soja se sva navodnjavava a kad uđes u brdoviti dio oko Aviana vidiš da navodnjavaju i livade. O sustav copetativa /zadruga koje organiziraju poljoprivrednu proizvodnju možemo samo sanjati. I ne manje bitno ,prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva je 50 hektara a u Hrvatskoj 5,5.,generacijama se radi na okrupnjivanju površina
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Srbija je izgorila gore nego Hrvatska i ako je kod nas prosječan prinos umanjen za 30%,kod njih je za 60-70%.Zanimljivo ja da je kod njih nerijetko cijena veća nego kod nas.Mi većinom izvozimo u Italiju,a oni moraju Dunavom do Constance,pa dalje brodovima.Reklo bi se da su to poprilično veći troškovi nego što ih imaju naši izvoznici,a kod nas manje,ili jednake cijene.Nešto tu neštima.Možda zato što kod nas monopolisti vedre i oblače.
Marta Radić
prije 1 mjesec
Možda da pogledamo što ti talijani rade sa našim.sirovinama , sigurno ne hrane stoku..
I l
prije 1 mjesec
kako ce poticat stocarsku proizvodnju kad daju novce u mom selu ljudima za otkupne centre ,vage ,silose itd ,,,, i to sve ide u izvoz sve manje je stoke domace ove uvozne ne brojim
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Stvar i nije bas tako komplicirana kako izgleda. Hrvatska proizvede 2/3 vise kukuruza nego ga treba za vlastite potrebe. Višak se izveze u najvećem dijelu u Italiju, vjerojatno vise od 90%. Talijanski kupci znaju da Hrvatska ima Višak kukuruz (ali i pšenice) I to plaćaju 10 -15% manje od cijena na Pariskoj burzi, zašto... zato jer mogu,zato jer znaju da Hrvatska nema drugog izbora vec prodati kukuruz ili pšenicu u Italiju. Koliko u tome sudjeluje pad domaće stočarske proizvodnje ja ne mogu špekulirati ali vjerojatno dosta. Zato je neobično važno poticati domaću stočarsku proizvodnju i pokušati kroz povećanu domaću potrošnju stabilizorati cijene pšenice I kukuruza jer ćemo u protivnom doći u situaciju da ce se smanjiti ratarska proizvodnja zbog neisplativosti a sta ce u konačnici rezultati gubitkom za sve u poljoprivredi od ratara do stočara. Možda ke je ova situacija oko smanjenja proračunskih sredstava za poljoprivredu u novom ZPP u prilika za redefiniranje ciljeva poljoprivredne proizvodnje u RH i konačno poticanja proizvodnje hrane kao strateškog i sigurnosnog pitanja .