Strah od propuha, prase za doktora i čašica rakije za dobro zdravlje

"Bogat je tko nije dužan, a mlad je tko je zdrav", govorili su seljaci većine država u svijetu. Narodne poslovice svih nacija vrve od isticanja koliko je zdravlje važno i značajno.

"Kad imaš zdravlje, imaš sve", "Sjeti se zdravlja dok ga ne izgubiš", samo su neki od primjera.

Poljoprivredni poslovi ne mogu se obavljati iz kreveta ili fotelje, zato su stručnjaci koji su ikad proučavali život na selu dobro primijetili da poljoprivrednici itekako strahuju od gubitka zdravlja i fizičke snage. Da bi se osiguralo zdravlje ukućana, poštovao se čitav popis zabrana i običaja.

Nije dobro za zdravlje, vjerovali su, spavati popodne, posebno pred velike blagdane jer to može donijeti slabost, pa možda i bolest. Radi zdravlja, jele su se jabuke, češnjak i crveni luk, a obavezno se pila i čašica (dvije, tri) dobre domaće rakije.

Ljudi su postili i molili se višim silama, svatko u skladu sa svojom vjerom, za dobro zdravlje i snagu potrebnu da se obave svi veliki i mali poslovi na seoskom gospodarstvu.

Svećenik i vračara prije liječnika

Većina slavenskih naroda jako je zazirala od propuha vjerujući da donosi glavobolju, ukočenost, prehladu, pa su liječnici novijih vremena imali velike muke uvjeriti ih da treba redovno prozračivati prostorije u kojima se živi.

U slučaju da stvari pođu naopako, seljačko stanovništvo je prvo krilo od susjeda i rodbine da je član obitelji bolestan, odgovarajući na sva pitanja "dobro je, dobro je". Tek kad bi uvidjeli da je stanje ozbiljno, ukućani bi potražili pomoć svećenika koji bi očitao molitvu za ozdravljenje, ili lokalne vračare, koja bi došla u kuću i izvela neophodne rituale.

Obraćanje liječniku postalo je uobičajeno tek pred kraj 19. stoljeća, a u planinskim krajevima – tek nakon velikih ratova u 20. stoljeću. Stariji poljoprivrednici često su s ponosom isticali da u životu nisu bili kod doktora.

Kad su jednom shvatili da im može pomoći i da odlazak u bolnicu ne mora nužno značiti smrtni ishod, seljaci su prešli u drugu krajnost, pa su počeli zasipati liječnike i osoblje svojim proizvodima. Bila je "stvar časti" odnijeti doktoru prase, 200 jaja, nekoliko pilića i naravno veliku količinu dobre domaće rakije ili vina iz vlastite proizvodnje.

"U zdravlje"

Postoje zapisana iskustva liječnika kojem su žene stalno donosile sir i druge proizvode, podsjećajući ga kako im je spasio djecu za vrijeme epidemije šarlaha, a ta djeca bila su već uveliko odrasla i imala svoju djecu.

Etnolozi objašnjavaju da seljaštvo shvaća liječenje, posebno uspješno, kao milosrđe, kao nešto "za dušu", a ne samo kao posao zdravstvenog radnika, te da je ovakav postupak prema iscjelitelju veoma star.

Uostalom, na većini slavenskih jezika liječnik se i doslovno zove "vrač", dakle, svi postupci koji vode izliječenju ili uklanjanju posljedica bolesti i ozljede za naše seljačke pretke bili su ravni čaroliji. I kad se pije, poljoprivrednici kažu da treba reći "u zdravlje", a ne "živjeli", razlog je nesumnjivo jasan.