Kupci se na tržištu svakodnevno susreću s manjkavostima kupljenih proizvoda koji su nerijetko skupo plaćeni, a pojedini trgovci nastoje ih uvjeriti da nemaju nikakvih prava. Krivo! Pročitajte što se smatra nedostacima proizvoda i ne pristajte na njih.
Bilo da je riječ o odjeći i obući, namještaju, tehničkim uređajima ili bilo kojem drugom proizvodu dostupnom na tržištu, područje materijalnih nedostataka proizvoda regulirano je Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim se potanko propisuje što se smatra materijalnim nedostatkom i koja su pripadajuća prava i obveze kupaca i prodavatelja.
Materijalni nedostatak postoji:
Ako kupac kupuje robu za koju je bilo istaknuto da je roba s greškom, tada prodavatelj mora napisati u čemu se sastoji greška pa kupac ne može zbog nje naknadno reklamirati proizvod (ali može zbog svakog drugog, novog nedostatka koji se pojavi na proizvodu).
Ako je kupac na temelju izjava proizvođača ili njegova predstavnika očekivao postojanje određenih svojstava stvari, nedostatak se ne uzima u obzir, ako prodavatelj nije znao niti morao znati za te izjave, ili su te izjave bile opovrgnute do trenutka sklapanja ugovora, ili one nisu utjecale na odluku kupca da sklopi ugovor.
Pritom je proizvođač, u smislu odgovornosti za materijalne nedostatke i jamstva za ispravnost prodane stvari, proizvođač stvari, uvoznik stvari i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač stavljanjem svojega imena ili naziva, žiga ili druge oznake na stvar.
Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Također će biti odgovoran i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca, ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.
Zakon o obveznim odnosima predmnijeva da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Dakle, u tom slučaju je teret dokaza na prodavatelju, ako tvrdi da nedostatak nije postojao u vrijeme kupovine ili, pak, da ga je uzrokovao kupac.
Prodavatelj neće biti odgovoran za one nedostatke koji su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. Primjerice, ako kupac kupuje robu za koju je bilo istaknuto da je roba s greškom, tada prodavatelj mora napisati u čemu se sastoji greška pa kupac ne može zbog nje naknadno reklamirati proizvod (ali može zbog svakog drugog, novog nedostatka koji se pojavi na proizvodu).
Inače se smatra da kupcu nisu mogli ostati nepoznati oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. No ovakva se odredba ne primjenjuje kod tzv. potrošačkih ugovora (ugovora koje fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti).
Prodavatelj će biti odgovoran i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti, a ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.
Kupac je dužan kupljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
Kod potrošačkih ugovora potrošač kao kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled, ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od prijelaza rizika na potrošača.
Kupac je dužan kupljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.
Nedostaci mogu biti skriveni pa kad kupac primi stvar za koju se pokaže da ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja.
Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu kad proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.
Nedostaci kod rabljene robe
Kod prodaje rabljenih stvari ugovorne strane mogu ugovoriti rok od jedne godine za odgovornost prodavatelja za nedostatke, a kod trgovačkih ugovora i kraći rok. Ti se rokovi mogu ugovorom produljiti.
Nakon ovih osnovnih odredbi o prirodi materijalnih nedostataka proizvoda, u jednom od idućih tekstova bit će govora o tome koja su prava kupaca kad otkriju nedostatak na kupljenom proizvodu.
Foto: Pixabay.com
Tagovi
Autorica
Opg Goran
prije 7 godina
Ja mislim da ovo ne drzi vodu,kad se covjeku to dogodi,tek se tad vidi da ta prava mozete objesit macku o rep,bar sto se tice Hrvatske...