Ovisno o natječajima određena ekonomska veličina poljoprivrednog gospodarstva ima prednost. No, puno je nelogičnosti kod njezina izračuna jer sudeći po EVPG koeficijentu, mliječna krava na kontinentu daje 30% više mlijeka nego ona uz more. I to nije jedini apsurdni primjer.
Pišem ovu poljoprivrednu priču u vremenu kada se shvaća da se napravilo dosta pogrešaka u postavci prvog natječaja u Intervenciji 73.10. Iako sam već pisao o tome što ne valja, a što se moglo bolje, čini se da se najviše promašilo u sljedećem:
Pogledom na nabave (EONA) vidi se da je jako puno nabave meteostanica i dronova. Njihova iskoristivost je upitna, jedini cilj njihove nabave je dobivanje bodova za digitalizaciju (OK, dronovi se mogu iskoristiti i za dobar video picigina). Većina će ih biti prodana nakon što prođe 5 godina obveznog držanja na gospodarstvu (.za ovih 35% koliko je platio sam poljoprivrednik)
Kako sam o ovoj Intervenciji već pisao, ovaj uvod mi služi da dođem do još jednog pojma koji je dosta bitan za prijavu na natječaje za kapitalne potpore poput Intervencije 73.10. A to je pojam "EVPG“.
Intervencija 73.10 - korak naprijed u odnosu na podmjeru 4.1?
EVPG je ekonomska veličina poljoprivrednog gospodarstva. Kratko rečeno to je vrijednost proizvodnje (standard output ili skraćeno SO) koju neko gospodarstvo može ostvariti s obzirom na svoje proizvodne resurse. Primjera radi, SO koeficijenti kažu da se na uljaricama i žitaricama ostvaruje uglavnom 600-900 EUR "standard outputa“ po hektaru proizvodnje.
Npr. ako proizvodite pšenicu to je po hektaru 6 tona (prosjek RH) x 140 EUR/toni = 840 EUR/ha. (Ovih 140 EUR/toni sam stavio kao višegodišnji prosjek u razdoblju prije 2020. godine.) U službenoj EVPG tablici je za pšenicu u kontinentalnoj Hrvatskoj 804 EUR/ha. Drugi primjer kaže da krava u sustavu krava tele ima SO od 786 EUR. Jedna krava daje jedno tele godišnje, ako ga prodamo sa cca 200 kg x 4 EUR/kg to je cca 800 EUR. Primjeri pšenice i krave su kvalitetni primjeri gdje SO dosta dobro odražava realnu tržišnu situaciju i moguće vrijednosti proizvodnje nekog poljoprivrednog resursa poput hektara ili krave u sustavu krava-tele.
Jedan dio problema SO koeficijenata je taj što su se EVPG vrijednosti za Hrvatsku zadnji put osvježile 2017., a prije toga 2013. godine. U tom periodu tržište žitarica i uljarica je imalo svoj veliki izlet (2021-2022) i ispuhavanje (2023-2024) tržišta odnosno cijena roba. Isto tako cijene mesa, mlijeka i jaja su jako oscilirale. U svakom slučaju sadašnje vrijednosti proizvodnje su sigurno veće nego u periodu prije 2017. te će zbog inflacije gotovo sigurno cijene uljarica i žitarica ostati 20-tak posto više nego što su bile prije 2020. godine. Slično vrijedi i za meso gdje je hrana jedan od glavnih operativnih troškova uz ljudski rad i energiju (svi ti troškovi su značajno rasli u zadnjih 5 godina).
Zašto je bitan EVPG poljoprivrednog gospodarstva? Prije svega zbog klasifikacije poljoprivrednih gospodarstava po veličini što je bitno za bodovanje natječaja za kapitalne potpore EU fondova. Npr. u trenutnom natječaju za sufinaciranje projekta u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji gospodarstvo koje ima 99.000 EUR imat će 15 bodova (EVPG veličine 15.000-100.000 EUR), dok će oni sa 101.000 EUR imati 12 bodova (EVPG veličine 100.000-250.000 EUR). Tih 3 boda razdvojit će na kraju stotine prijava na natječaj i pobjednike od gubitnika.
Oni s hektarom s krive strane crte će se osjećati loše. Oni s prave strane će biti zadovoljni mada su možda samo odlukom nekog nižeg administrativnog činovnika o vrijednosti proizvodnje cvijeća u plastenicima iz 2017. oni ti koji su pobjednici, a ne gubitnici. Ovisno o natječajima određeni EVPG ima prednost, tako se na većim natječajima najviše boduju projekti poljoprivrednika koji su veličine 15.000-100.000 EUR dok je na manjim natječajima (npr. bivša mjera 6.3 odnosno sada Intervencija 73.12) u prioritetu gospodarstva s EVPG veličinama od 8.000-10.000 EUR.
Tih 3 boda razlike zbog hektara više ili loše izračunatog koeficijenta često je jednome prolazak, a drugome pad na natječaju. Zato su kvalitetne procjene vrijednosti pojedinog SO iz EVPG tablice jako bitne jer razlikuju male od srednjih i srednje od velikih poljoprivrednika. Tu nastaju problemi jer u EVPG tablici ima nekoliko očitih nelogičnosti, da ne upotrijebim neku težu riječ.
Evo primjera:
Žitarice: SO je od 387 EUR/ha za zob do 1.320 EUR/ha za durum pšenicu. Podaci za zob su mi preniski jer tako nizak prihod po hektaru ne opravdava niti trošak sjemena i minimalnih operacija poput obrade, sjetve i žetve. S druge strane moja saznanja oko durum pšenice govorila su da ima manji prinos, a veću cijenu te da su na kraju ostvareni prihodi puno bliži proizvodnji standardne pšenice (EVPG kaže SO 806 EUR za običnu, 1.320 EUR za durum)
Krumpir. SO je 3.610 EUR/ha. Po meni realnije preko 5.000 EUR/ha (30-35 tona/ha x cca 140-170 EUR/tona). Kod krumpira troškovi su preko 5.000 EUR/ha i moraju prihodi biti veći od toga da bi bilo održivo
Lješnjak, orah, badem – SO je samo 985 EUR/ha. Kvalitetni produktivni nasadi lijeske moraju dati minimalno 2 tone/ha x 2 EUR/kg prosječna otkupna cijena = 4.000 EUR/ha. Pa troškovi u ozbiljnim nasadima lijeske su godišnje 3.000 EUR/ha i ne bi nitko ozbiljno ulagao da su godišnji prihodi ispod 1.000 EUR/ha kako sugerira EVPG koeficijent. Slična je računica kod badema i oraha. Usporedite to samo ovako – ispada da se više vrijednosti proizvodnje dobiju od kukuruzne silaže gdje ste uložili 1.000 EUR/ha i imate urod za 6 mjeseci, od sadnje lješnjaka gdje ste uložili preko 5.000 EUR/ha i čekate pošten urod 10 godina.
Mliječne krave 2.102 EUR po komadu. Prosječno 8000 litara/kravi godišnje x 0,4 EUR/litra = 3.200 EUR (sadašnja cijena mlijeka je 0,5 EUR/litra).
Još su apsurdniji neki koeficijenti kad se radi o odabiru regija:
Tako badem na kontinentu nosi SO od 985 EUR/ha dok na Jadranu nosi 828 EUR/ha. Zar nije badem mediteranska kultura koja bi trebala zbog klimatskih preduvjeta ostvarivati više prinose na Jadranu. a time i veću proizvodnu vrijednost po hektaru?
Također mliječna krava na kontinentu daje, sudeći po EVPG koeficijentu, 30% više mlijeka nego ona uz more (2.102 vs 1.566 EUR). Rasplodne krmače više "vrijede“ u Benkovcu nego u Piškorevcima (432 vs 378 EUR).
Smokva vs. badem na Jadranu: smokva pobjeđuje s uvjerljivih 3.624 EUR/ha u odnosu na bademovih 828 EUR/ha. Po ovome bi svi koji imaju badem trebali izvaditi ga i posaditi smokvu ako se može 4 puta više prihoda ostvariti po hektaru.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Moj zaključak je da je EVPG tablica spremna za remont. Zadnje osvježavanje napravljeno je 2017., a od tada su se cijene jako promijenile. Inflacija u periodu 2021.-2024. će vjerojatno ostaviti trajni trag na cijenama (i troškovima) poljoprivrednih proizvoda. Drugi, veći problem, je taj da su neke vrijednosti EVPG proizvodnje loše izračunate i to ostavlja prostor u kojem se neki proizvođači na kraju nađu u krivom razredu, pa su im šanse za prolazak na fondu bitno manje.
Dijelom je to posljedica EU uredbi koja je neke proizvodnje stavila u paketu (npr. u istoj su kategoriji smokva i kivi), dok su neke pogreške vjerojatno napravljene uzimajući prosječne prinose po kulturama u RH (jedino tako mogu objasniti niske vrijednosti EVPG koeficijenata za badem, orah i lijesku – to su kulture koje u pravilu imaju niske prinose iz dva razloga – prvi da su uglavnom nasadi tek u podizanju, a drugi da je dobar dio hektara oraha i lijeske sađen "za poticaj“ a ne za urod).
Iako sam svjestan da se kod EVPG ne može napraviti savršena tablica, ako ništa iz razloga što se svake godine cijene i prinosi mijenjaju, opet ona može biti dosta kvalitetnija. A bitno je da bude što točnija, jer na natječaju tih 2 ili 3 boda razlike često znači razliku od prolaska do pada.
Sve koeficijente možete pronaći ovdje. Odabirom regije birate Kontinentalnu ili Jadransku Hrvatsku.
A ovo sam našao kao jedan od službenih odgovora Ministarstva poljoprivrede kroz portal eSavjetovanje o tome što je EVPG i koja je zakonska legislativa u EU i RH:
Ekonomska veličina poljoprivrednog gospodarstva je vrijednost potencijalnog prihoda koje bi gospodarstvo moglo ostvariti na temelju svojih resursa u jednoj godini i računa se temeljem standardnog prinosa (SO) koji predstavlja jediničnu novčanu vrijednost proizvodnje poljoprivrednog proizvoda izraženu u proizvođačkim cijenama na vratima gospodarstva. Nije točno da postoje različite metodologije izračuna. Metodologija je propisana Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/220 od 3. veljače 2015. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1217/2009 o uspostavi sustava za prikupljanje knjigovodstvenih podataka o prihodima i poslovnim aktivnostima poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji, koja je donesena temeljem Uredbe Vijeća (EZ) br. 1217/2009 o uspostavi sustava za prikupljanje knjigovodstvenih podataka o prihodima i poslovnim aktivnostima poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji. Provedba ove Uredbe je u Republici Hrvatskoj uređena Zakonom o poljoprivredi (“Narodne novine”, br. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 i 152/22)..
Tagovi
Autor
Ivan Tvrdojević
prije 1 godinu
Dobra stvar je što su izbacili bodove i dodatni 20% za JLS koje su u ZPO područjima, a i index razvijenosti je upitan jer ne znači da su sva gospodarstva u nerazvijenim JLS-ima nerazvijena i obrnuto.