Sol - začin, zdravlje, zaštita, rat i primirje

Sol je mineral sastavljen prvenstveno od natrij klorida (NaCl), pripada velikoj grupi spojeva i neophodna je za održavanje života. Prisutna je u ogromnim količinama u morskoj vodi, posebno na oceanima gdje je sadržaj soli 35 grama u litru vode. Slan okus je najstariji i najpoznatiji ljudskoj vrsti.

Najvažniji je i najstariji začin, koji nikad nije bio samo začin, nego prava svetinja, koja sudjeluje u vjerskim obredima. Najstariji dokazi o preradi soli datiraju od prije oko 8.000 godina, iz Rumunjske. Proizvodnja soli u Kini počela je otprilike u isto vrijeme. O značaju ove namirnice znali su drevni Grci, Rimljani, Židovi, Bizantinci, Hetiti, Egipćani i Indijci.

Paška sol dobila europsku zaštitu naziva

Odavno je postala predmet trgovine i prenošena je preko Sredozemnog mora brodovima, preko pustinje Sahare na leđima deva, a preko ostalog kopna posebnim putevima soli. Vlasništvo nad rudnicima soli i solanama u primorju bilo je često povod za rat, jer od soli je i doslovno ovisio opstanak civilizacije.

Davno su ljudi primijetili utjecaj soli na zdravlje. Iako je u suvremeno doba utvrđeno da višak soli u prehrani može utjecati na pojavu kardiovaskularnih bolesti, u davna vremena ljudi su bolovali i umirali ako nisu imali soli o čemu je ostala iscrpna povijesna građa.

Za sada se smatra da je prvi grad u Europi bila Solnickata - što znači solana - u Bugarskoj. Vrlo stara solana pronađena je kod Polana Slatinej u okrugu Neamț (čita se Njamc, op.a.) u Rumunjskoj. Prema raspoloživim podacima, dio plaće rimskih vojnika isplaćivan je u soli, a oporezivanje ovog značajnog artikla datira iz vremena oko 2.000 godina prije Krista. Žetva soli na jezeru u Kini također upućuje na solanu staru oko 6.000 godina.

Vjerovanja o soli

O soli, povodu za ratove i osnovi za oporezivanje, postoje brojna vjerovanja. Prije svega poznata je njena zaštitnička funkcija. Malo soli u platnenoj vrećici nosili su preci ušiveno u odjeću ili ubačeno u džep, da im ne naškode razne mračne sile u koje je vjerovalo nekadašnje poljoprivredno stanovništvo.

Sol u vrtu - od plodne zemlje do zbijene pustinje

"Ne valja" sol kupovati ponedjeljkom i subotom, a posebno ga ne valja prosipati jer to sluti na veliku nesreću ili svađu u kući. Zato su nekadašnji seljaci, kad se sol prospe, uzimali malo i bacali desnom rukom preko lijevog ramena, da umilostive duhove predaka koji preko ramena gledaju na svaki čovjekov postupak.

Kad sol ovlaži (odvugne), bit će velike kiše. Ne posuđuje ju se nikome na velike blagdane da ne bi sreća otišla iz kuće, a iz istog razloga se hrana ne soli u mraku. Malo soli od blagdanske večere kradom bi uzela djevojka da stavi pod jastuk, pa će ju onda mladić sanjati. Posude u kojima se sol čuva bili su predmet najveće pažnje i držani uvijek čisto, opet zbog blagostanja i sreće u domu.