Šetnja gradom i simfonija zatonskih hedonističkih užitaka

Zadar odiše neprolaznom ljepotom i nezaobilaznom ugostiteljskom ponudom.

Kapučino u Mimozi slastan je i okupan u toplom suncu. Kremasta slatka pašta mami u kazališnoj kavani u Kalelargi, uz obilje voćnih sladoleda.

Zajutrkovati u Maloj kavani u Jazinama pravi je doživljaj. Dobro se počastiti U Stipe i Zlatnom vrtiću. Stalnom raznovrsnom ponudom oduševljava Skoblar. Vrsnu domaću kuhinju nudi Pjat. Talijanski prigrizek naći ćete u Brusketi. Grand na kraju Bilog briga i Stipe kod groblja nude domaća variva, slanutak, bob, grah, riblju lešadu ili roštilj. Dobar je i Sabunjar. Objed koji ne opterećuje, a hrani i čuva zdravlje.

Za večeru ne udaljavam se od gradske povijesne jezgre. Novi restoran Četiri kantuna pun je pogodak. Oduševljava me Foša. U prekrasnom okruženju mora i ugodne žive glazbe, utonuvši u srednjovjekovno snatrenje uživljavam se u sliku carinjenja lađe iz Orijenta. Pod budnim promatranjem kapetana iz obližnje kule na trgu Pet bunara koji strogo propušta tovar zlata, mirodija, svile i ukrasnih tkanina za zadarske gospoje i trgovce.

Zahvaljujući gospodaru Feđi, u društvu profesora Prgina i Ortike snatrenje me dovelo do Zatona blizu Nina u konobu Antika u domaćem vrtlu stare hrvatske kuće pod seoskom brajdom pune zrelog grožđa.

Čekajući postavljanje stola, častimo se slanim inćunima i zalijevamo rakijom i pjenušcem. Inćuni su kaljski, veli domaćin, rakiju i vino uzima iz Smilčića, Nadina, Podgrađa i Polače. Nudi domaće vino ali i drniški merlot, primoštenski babić, korčulanski pošip i krčku žlahtinu. Odlučujemo se za korčulanski Pošip koji najbolje obljubljuje butargane škampe koji prosipaju crvenu ikru iz svoje bijele rakovice.

Nakon krškog pramenkinog sira i maslina oblica krijepimo se silovitim vonjom drniškog merlota. Povrće je iz Zatona, škampi iz podvelebitskog, a dagnje iz posedarskog kraja, veli vlasnik. Nin nudi kućice i prnjavice, divlje agače i podlanice, a plava riba stiže iz Kali. Riba od koče iz Novigrada.

Dok se runi ikra iz škampi zaustinu snažimo pošipom, a s gradela vonja nam agač mirisni pečeni sladostrasnik, uzdamo se u ljepotana dana, starog ocvalog vremešnog lubina. Crveni škampi otvaraju svoje udove nudeći hitine pune bijelog mesa kuhanog ili pečenog račjeg kočopernika. 

Kušajući ove domaće delicije, opčinjeni užicima, utonusmo u neko proteklo vrijeme i zaboravismo sve dotadašnje ljepote s kojima nas je Feđa podario. Sve te okusne i mirisne čarolije škampi i lubina, pojačani rikulom i osnažen sirom, zalijevan pošipom i merlotom, još jednom nezaustavljivo mi vraća nezaboravni vonj na put usnog neba predždrijela, pa sve tamo do jednjaka, dokle dopiru zadnja ticala mojih okusnih pupoljčića.

Simfonija užitaka, koloplet okusa. 

Divlji lubin potekao iz ninskog obmorja, kapitalac s komadićima okusnog vrtuljka, jelu daju nepredvidivi divlji sladorni dodatak za puni drhtavi nepčani, usni i zausni užitak. Vidim i osjećam da se i moji prijatelji hedonistički prepuštaju čarobnim jelima. 

Točeći nam vino glavni ravnatelj i glazbeni meštar Feđa, pronalazi u svojoj jestveničkoj i vinoljubnoj kajdanci prave ugođajne i užitne note. Nutkajući nas pripremao ih je prema vlastitim zamislima, poznatog kao vrsnog kuhara iz restorana nekadašnje zadarske Marine.

Svečanosti jela i pića koja su se nastavila teško je i zamisliti i još teže opisati. 

Ostaju duboka sjećanja i pamćenja sudionika na događaj, na kuhara Feđu, njegove zamisli, za jela i pića koja su bila tako dobra i užitna da ih je teško zaboraviti, a možda i opetovati.